Hribi.net
Hribi.net
Prijava
Prijava
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Još niste registrirani? Registracija.
Zaboravili ste lozinku?
Popis foruma / Italija / Dolomiti / Catinaccio d'Antermoia

Catinaccio d'Antermoia

Ispis
jax11. 09. 2012 18:53:25
Dakle, ovu sezonu nekako se uklopilo završiti s usponom na jednu malo višu planinu. Tako su u nedjelju i ponedjeljak dva slovenska planinara napali Catinaccio d'Antermoia, 3004 metra visok vrh u Dolomitima nad dolinom Fasse. Iako još nemamo nekih posebnih iskustava s tudjim planinama, izbor se pokazao potpuno uspješnim.
Inače pa ovako: početak ture u dolini Fasse u naselju Pera di Fassa, zaselak Rualp, na visini oko 1350 metara. Tu smo u nedjelju oko pola tri popodne parkirali i krenuli uspon prema koći Gardeccia. To je možda najmanje ugodan dio ture. Počinje po prilično strmoj stazi ravno iz sela, ali se ta staza već nakon manje od pola sata hoda priključi asfaltiranoj (ali zatvorenoj) cesti prema koći. U nastavku put neko vrijeme slijedi tu cestu, neko vrijeme pa putokazi usmjeravaju na paralelnu makadamsku stazu. Nakon nešto više od sat vremena (ako se dobro sjećam) hoda došli smo na zaravanj na visini oko 1950 metara, gdje stoje koće Gardeccia i Stella Alpina (pa još treća, Catinaccio, koja je zatvorena). Do tu se može doći i nekim autobusom iz doline, pa i žičare mogu skratiti dio puta, naravno uz plaćanje. Inače smo tu konačno bili u visokogorju, svijet je postao ljepši i napredovanje ugodnije. Još 45 minuta hoda dovelo nas je do novih dvije koće, Vajolet i Preuss, pod oštrim Catinaccia, Vajoletskih tornjeva, pa i - već - našeg cilja Catinaccia d'Antermoia. Prvog dana nas je čekao još sat hoda od tih dviju koća uz dolinu do sedla Principe između vrhova Catinaccio d'Antermoia i Valbona (na 2600 metara), na kojem leži i koča Rifugio Passo Principe, gdje smo prenoćili. Radi se o vrlo maloj koći, gotovo usađenoj u stijen na polici. Inače je vrlo lijepo opremljena, osoblje vrlo ljubazno, dobili smo ukusan i obilan večeru te malo njemačkog piva. Nije jeftino, ali to se očekuje. Nakon večere još malo ostali u blagovaonici s drugim gostima, u deset sati počinje noćna tišina (nije baš kao na Kredarici...).
Sljedeći dan, dakle, nakon doručka i pristojne kave napali smo vrh Catinaccio d'Antermoia. Na vrh smo se popeli zapadnom feratom i stigli za 55 minuta. Put nije ništa posebno, negdje na razini slovenske na Mangart, možda kakvo malo teže mjesto, ali stvarno nema što se bojati. Stanje ograde ok, par klinova izvučenih, ali nijedan na kritičnom mjestu. Na vrhu obiman pogled, inače atmosfera nije bila dovoljno čista za Ortler, ali do Marmolade se vidjelo. I na drugu stranu do krnice i jezera Antermoia, gdje smo silazili. Taj silazak - istočnom feratom - malo je zlopatniji, jer je teren na mnogim mjestima prilično krševit i opterećen, ali ide (pa Slovenci smo svi navikli na to...). Put inače dobro osiguran, kablovi malo labaviji (talijanski stil) nego na zapadnoj ferati, ali kad sam se malo naviknuo, čak mi se svidjelo. Najzlopatniji je donji dio, gdje je uglavnom strmo šljunčano, osigurano tu i tamo, ali zahtijeva ultra oprez. Naposljetku smo se obreli na melištima krnice Antermoia. Od tamo ravno na njeno ravno dno, zatim do slatkog jezerca. I tu je u blizini koča (da, stvarno ih ne manjka), gdje smo stali na užinu i par fotki, zatim brzo (u ca. dva sata) silazili preostalih 1300 visinskih metara kroz kraljevstvo svizaca, zatim također vrlo lijepu dolinicu Val de Udai sve do Pere. Vratili smo se tu nešto poslije dvije popodne. Ture i planinskih užitaka sada kraj, čeka nas samo lijepih 250 kilometara (kake 3 sata i pol) do Nove Gorice, suvozača još daljnja dva sata na štajerski kraj...
Tura je vrlo lijepa i preporučljiva, napravimo lijep krug kroz planine u koje inače rijetko zalazimo. Putevi su dobri i uvijek dobro označeni, gornji dio također dobro osiguran i ne prezahtjevan. Jednako tako dovoljno i koća (iako po lokaciji možda najprikladnija upravo najviša - Passo Principe). Planine su prekrasne, stijene okomite, okolina super uređena. I naravno - osvojite tritisočak s prekrasnom pozicijom i lijepim pogledom te dobijete još mnogo ideja za daljnje ture. Posebno, kad smo se na povratku spuštali s prijevoja San Pellegrino, po pogledu na Civettu bilo mi jasno da treba što prije i tamo gore. Ove godine vjerojatno ne, ali dolazi na red.
Catinaccio d'Antermoia S izhodišča1
Catinaccio d'Antermoia Kočarka Stella Alpina2
Catinaccio d'Antermoia Cilj ture - Catinaccio d'Antermoia3
Catinaccio d'Antermoia 4
Catinaccio d'Antermoia Prema ulazu u feratu5
Catinaccio d'Antermoia Vrh Catinaccio (nije cilj ture!)6
Catinaccio d'Antermoia 7
Catinaccio d'Antermoia Na vrhu ...8
Catinaccio d'Antermoia U daljini Marmolada9
Catinaccio d'Antermoia Jezero Antermoia, u pozadini Catinaccio d'Antermoia10
Catinaccio d'Antermoia Silazak preko Val de Udai11
(+2)sviđa mi se
bagi6. 10. 2025 11:51:22
Catinaccio d'Antermoia, odnosno Kesselkogel prvi put smo posjetili prije nekoliko godina, kad smo Dolomite Rosengarten istražili podolge i popreko (ovdje). To je bio naš prvi posjet Dolomitima uopće i tada smo bili oduševljeni viđenim osmijeh. Zato smo se ovaj put lako odlučili za ponavljanje dijela puta, samo pristupe smo odabrali druge.

Krenuli smo u selu Muncion nedaleko poznatije Pozza di Fassa. Nema posebnog parkirališta za posjetitelje, ali uz cestu ima mjesta za cca 20 automobila. Ima i uređenih parkirališta, ali privatna svojina. Dobrom asfaltom smo nastavili prema koćama Rif. Gardeccia i Rif. Stella Alpina. Cesta je već na početku označena zatvorena za javni promet, ali nekoliko automobila je ipak prošlo kraj nas. Pred Rif. Gardeccia je i veliko parkiralište, tako da neka svatko odluči po svojoj savjesti.

Slijedio je uspon do koća Rif. Vajolet i Rif. Breuss te dalje do koće Rif. Passo Principe. Toliko koća kao u Rosengartnu vidiš rijetko. Ako sam dobro brojio, u visokogorju ih je dvanaest, malo niže bar još četiri. To pokazuje popularnost ovog područja Dolomita. Kako god, slijedio je uspon na tritisočak Kesselkogel. Ni slučajno nismo bili jedini, na isti cilj krenula cijela stotina eek. Nekako smo riješili i taj izazov i s druge strane planine spustili do prekrasnog jezera Lago d'Antermoia. Naravno i tu puno ljudi, pa smo samo kratko stali kod koće Rif. Antermoia, zatim nastavili planiranim putem. Gotovo planiranim veliki smijeh. Ljepota krajolika nas je pozvala još na posjet pastirskoj dolini Val de Dona, zatim smo krenuli prema polazištu. Više u foto-priči…

Koordinate polazišta (Muncion): 46.4469497N, 11.6901594E
Parkiranje u Muncionu. Parkirnih mjesta malo, a oni samo uz rub ceste. Ostali su privatni.1
Po asfaltnoj cesti kroz dolinu Val di Vajolet prema koći Rif. Gardeccia. Cesta zatvorena za javni promet.2
Nije nam dosadno. Hladno je, ali stalno lijepi razgledi.3
Dio prekrasne gorske grupe Rosengarten s Roda di Vaèl na čelu. Ovo je cilj sljedećeg dana.4
Današnji plan bio je prijelaz Sentiero delle Scalette, ali je put 583 na naše iznenađenje zatvoren5
Brzo pregledavamo naše mogućnosti i krećemo u smjeru koča Gardeccia i Stella Alpina6
Tamo biramo alternativu 546 koja će nas dovesti do nastavka planirane staze7
To je u suštini široka cesta, ali s lijepom atmosferom, tako da brzo zaboravljamo izvorne planove8
Cesta je prometna i po njoj prolazi opskrba višelazećih koča9
Atrakativan pogled na koču Rif. Preuss koja leži na razglednom pomolu10
Krasno okruženje, jedno od ljepših u cijelim Dolomitima11
Pogled prema toranjima Torri del Vajolet. Izbliza su mnogo atraktivniji12
Nastavak će ići po stazi 584 u smjeru sedla Passo Principe13
Ovdje smo nekoć već prespavali. Koča Rif. Vajolet u vlasništvu je CAI-a, što znači normalne cijene14
Bliža koča Rif. Preuss u privatnom je vlasništvu. Privatnici su ove godine znatno podigli cijene smještaja15
Pogled nazad s puta na Passo Principe16
To je realnost Rosengartna. Ovi krajevi su tako lijepi da privlače mase posjetitelja17
Rif. Passo Principe temeljito su obnovili i proširili18
Postrežba je brza, sanitarije iznenađujuće besplatne, prije svega vrlo čiste unatoč gužvi posjetitelja19
Ne znam gdje je veća gužva, ovdje ili u Sextenicima …20
Čak i na vojnoj ferati na Kesselkogelu već na početku je gužva21
Guramo se dalje i nastavljamo po udolini22
Zbog potreba vojske svi su ti prolazi prošireni23
Pogled prema dolje na Rif. Passo Principe i mase koje se valjaju u sve smjerove24
Ljepši prolazi se još uvijek nastavljaju …25
Ima i nekih više adrenalinskih26
Pogled nazad na planinare koje smo malo prije pretekli27
Pogled na vrh Cima di Larsec, koji smo posjetili na jednom od prethodnih istraživanja28
Pogled u dolinu kojom smo došli29
Više ferata zahtijeva više rada30
Prolazi se nižu jedan za drugim, ali težina nigdje ne prelazi kategoriju B31
To je školska ferata na kojoj se uvode manje iskusni32
I baš na takvu skupinu nailazimo tik ispod vrha33
Mnogo toga smo već vidjeli, ali takva gužva iznad 3000 m podsjeća samo na Triglav34
Ljubazno pretečemo, zato se nitko ne ljuti. Na vrhu uzmemo samo trenutak za uspomenu i odmah nastavljamo35
Idemo još dolje do jezera Lago d'Antermoia36
Pogled nazad na Kesselkogel. Mnogi tek dolaze37
Silazimo naravno na drugu stranu, gdje također prolazi ferata38
Ova je znatno zahtjevnija od prethodne, uglavnom zbog nagiba i duljine39
Nema posebno teških detalja, ali nije ni baš jednostavna40
Čelične vrvice su na svim zahtjevnijim dijelovima, što vrijedi za ovu stjenovitu feratu41
Mi nailazimo još na snijeg i neke dijelove prelazimo bez osiguranja42
Pronađu se i atraktivni dijelovi43
Nastavak …44
Nakon dugog i napornog spusta konačno stižemo u dolinu Vallone di Antermoja45
I prekrasno jezero Lago d'Antermoia je meta brojnih posjetitelja46
Kočica Rif. Antermoia na gotovo 2500 metara. Tu uzimamo vrijeme za pauzu47
Kočica je polazište za brojne rute. Naša će biti smjer 58048
Imamo dovolj vremena, pa ćemo posjetiti i obližnji vrh Mantel49
Staza 580, kojom hodaju brojni posjetitelji koče50
Vrh Mantel ima središnju točku i zato je odlična razgledna točka51
S njega ugledamo i prekrasnu dolinu Val de Dona i odmah se odlučimo za posjet52
Dio staze 580 ide upravo u tom smjeru i to ćemo iskoristiti53
Dolina je pred nama. Prvotno bismo trebali nastaviti po 580, ali skrećemo na 57754
Hodamo mimo brojnih pastirskih stanova, koji su uglavnom pretvoreni u vikendice55
Tako je cijelom dolinom, nad kojom se uzdiže vrh Ponsin. Na njega vodi uhojena staza56
Naš konačni cilj je privatna koča Rif. Dona, preuređena iz pastirske kuće57
Atmosfera je vrlo ugodna i kućna, cijene normalne, nude i smještaj58
Teško se opraštamo od domaćina i vraćamo istim putem. S njega je i pogled na Punto Penio59
Uskoro dolazimo do raskrižja gdje smo trebali već ranije skrenuti desno60
Spustit ćemo se u dolinu Val de Udai koja će nas odvesti prema polazištu61
Staza se strmo spušta. Na mnogim mjestima izdubena je od vode62
Njezina je svuda dovolj. Ovo je jak izvor koji šiklja direktno iz dubine63
Prečimo potoke na brojnim mjestima, negdje skačući preko njih, drugdje budniji64
Završnica penjača. Pod kompaktne stene nema nikakvih kamenja65
Još uvijek slijedimo 58066
Niže prelazimo na 579, koji nas usmjerava prema izlaznoj točki67
Do prvih kuća dolazimo u Ronchu68
Do Munciona nije više daleko i uskoro smo na izlaznoj točki69
Ovaj put smo obišli više nego što je bilo planirano. Ukupno 23 km i 1700 uspona70
(+7)sviđa mi se
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Korisničko ime:
Lozinka:
Prijava
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo registrirati.
         
Copyright © 2006-2026 Hribi.net, Uvjeti korištenja, Privatnost i kolačići