Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m)
|
| IgorZlodej4. 08. 2010 20:55:12 |
Vrijeme nama protivno mijenja planove, pa da ne padne na razinu kad se neki bave slovnicom na forumu i raznim drugim stvarima umjesto da idu u planine, krenuli smo na vrh koji je već neko vrijeme planiran, treći po visini u Karnijskim Alpama, ali zbog impresivnijih susjeda prilično zapostavljen. Vozimo se u Forni Avoltri, od tamo do koče. Ljepo svježe i jasno jutro nas brzo dovede pod koču Lamberteghi Romanin, ali ne idemo sasvim do nje jer već prije skrenemo desno na put Spinotti, koji nas ravno prav zagrije i već smo na travnatim pomolima južne strane Cogliansa. Pređemo put koji vodi na vrh i na škrbini Monumenz skrenemo desno prema našem vrhu. Ljepa staza 172 nas u dobrom satu dovede na prostrani i razgledan vrh. Moteći je samo hladni južni vjetar. Uskriće nalazimo iza ostataka zida bivšeg vojnog objekta, zatim silazimo po putu uspona do odcepa, gdje skrenemo lijevo i posjećujemo već posjećenu Creto Monumenz, koja je pred Cimo di Mezzo i Creti della Chianevate baš jadna, ali još uvijek zahvalni cilj, nažalost samo rijetkima. S Crete Monumenz silazimo u krnicu pod Chianevate, zatim po bezpotnim livadama do staze koja vodi na koču Marinelli i njome do koče, gdje slijedi manje okrepčilo. Od koče idemo po već više puta prohođenoj i presmučanoj stazi do planine Morarett i do koče Tolazzi. Tako smo uglavnom s planinama skupine Cogliansa gotovi, ali to ne znači da se nećemo vratiti.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
| (+2) |  | |
|
|
|
|
| mirank17. 07. 2016 21:59:48 |
Napravili smo približno istu turu kao što je opisana gore, s tom razlikom da smo pristupili po trasi T smuka s Cogliansa. I da, jer nisam točno znao koja špica je C Monumenz, posjetili smo oba vrha u tom grebenu, koji se po visini ne razlikuju baš previše, ali između ima malo kvačkanja po bezpotju .
Ljepa tura, ljudi tu malo, na Cogliansu pa je kar pozvanjalo. I nema snijega na putu!
| (+1) | | |
|
|
|
|
| palček plezalček24. 08. 2020 21:35:57 |
Cima di Mezzo/Kellerwarte i Creta Monumenz
Izhodište - treća serpentina na cesti prema sedlu i istočasno graničnom prijelazu Passo di Monte Croce Carnico koji razdvaja Italiju i Austriju. Ovdje se odvaja šumska cesta prema Val Collini i odmah za serpentinom je uz glavnu cestu desno malo parkiralište. Trenutno se može voziti skoro do paše (Casera di Val di Collina), ali kad god sam prije tamo penjala, nije bilo dopušteno. Kako će biti u budućnosti, ne znam, ali nedavno su popravili cestu.
I ovaj put ostavim auto uz glavnu cestu i idem prvo šumskom cestom, zatim kroz šumu dok se CAI 161 ne spoji s CAI 148. Kad dođem do sljedećeg označenog raskrižja, skrenem desno i nastavim po CAI 149. Od raskrižja CAI 141 i CAI 171 nastavim malo po CAI 141, ali je brzo napustim i skrenem u dolinu pod Cretom di Chianevate.
Ovdje počinje divlji svijet sivih melišta koje na sjevernoj strani zatvara stijen Crete della Chianevate, na južnoj ograničava Creta Monumenz. Vallone della Chianevate u potpunosti opravdava svoje ime tamne, tihe, čak morbidne dolinice, ali ipak one koja krije posebnu ljepotu, čulnost i oštrinu. Ostatci mina, konzervi i drva podsjećaju na užase prošlih vremena koji su nam ostavili toliko slikovitih putova koji bez ratne ludosti ne bi postojali. Dolinom ne vodi nikakav put, samo tu i tamo neki možić (nabrojala sam 3). Nisu ni nužni jer trebaš samo doći do zatrepa da bi preko stijenice otišao na škrbinu između Cime di Mezzo i Crete Monumenz.
Prelazak preko stijenice je također opisan na hribi.net. Hvala autoru opisa za ideju.
Prva polovica prelaska je nezaštićena i nije baš polica po kojoj bi se prošetalo do konopca spomenutog u opisu. Još visi i još je isti, samo u prilično upitnom stanju pa sam ga radije ostavila netaknut. Vidljiv je kao "smjerokaz" već od ulaska u stijenicu. Ako se netko odluči za turu, vrlo je preporučljivo ponijeti oko 15 m konopca i zamijeniti ga. Za konopcem malo prečim lijevo, zatim gore uz tanku čeličnicu. Na mjestu gdje počinje čeličnica počinje i bolja stijen. Zapravo ni prije nije loša, samo paziti na "frnikole" zaustavljene na manje strmim dijelovima stijenice. Penjanje nije teško, ali ispod nogu zračno.
Dolaskom na škrbinu završava besputni dio pristupa jer se priključujemo označenoj stazi koja preko predvrha vodi do glavnog vrha s kojeg su Monte Coglianis i njegova Antecima Est na dlanu. Isto tako imamo Chianevate tik pred nosom u suprotnom smjeru. Pogledom prema dolje prema V-JV pregledam i planirani nastavak preko grebena Crete Monumenz, zatim spuštam.
Staza ne vodi na vrh Monumenza pa je pred vršnim dijelom napuštam i uz naznačenu grapi se popnem na vrh, na drugoj strani spuštam dok se ponovno ne priključim stazi i njome dosegnem ulaz u Vallone della Chianevate. Ta (pod)grebenska staza nije opisana na forumu. Na mjestima zaštićena čeličnicom koja je nažalost stara i mnogo gdje poderana. Ako koga mami, jedinstvena je. Tako vješto provučena preko stijenice da nisam ni osjetila nedostatak čeličnica. Ipak pametno staviti rukavice ako se hvataš još pričvršćenih jer su jako hrđave.
Nastavila sam počez prema CAI 171 koja vodi prema koći Marinelli, slijedila ju kratko, ali vrlo uspješno izgubila. Tako sam se prema jezeru Plotta potikala uz glasne zvižduke svisca po prekrasnom škriljevom svijetu. Kod jezera je magla obavila svijet koja je kasnije otplovila dalje prema Z. Do paše iznad koje su stijenice Placche della Val di Collina došla sam južnom stranom nižeg grebena, do auta spustila se pristupnom stazom.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
| (+9) | | |
|
|
|
|
| j.25. 08. 2020 12:40:36 |
| (+1) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.