Popis foruma / Italija / Karnijske Alpe / Creta di Collina i Creta della Chianevate

Creta di Collina i Creta della Chianevate

Ispis

IgorZlodej2. 09. 2010 20:34:52

Poslije torkovog posjeta Karnijcima, kad sam promatrao skupinu Cogliansa, brzo sam shvatio da je tamo palo znatno manje snijega nego u Julijcima. Zato smo danas s kolegom otišli na turu potpuno bezbrižno. Rano jutro je bilo tako lijepo da su bile naše želje skoro prevelike, na kraju pa smo se ipak odvezli na Plöckenpass koji je po našem dolasku još uvijek bio pust. Zakoračili smo u hladno jutro po stazi 146 i uskoro smo stigli do sunca koje se pokazalo iza Pal Piccola. Na ravnici pod moćnom Collinom mirno su pasle krave, mi pa smo prošli mimo ruševina nekadašnjeg vojnog objekta starom mulatjerom na Crestu Verde. Odmah ispod ulaza u istočna pobočja Colline stali smo se na trenutak, zatim nastavili, u početku je to penjanje uglavnom I. stupnja, drugi dio je normalna šetnja označenim bespotjem. Uz lijepa pogleda na kraljicu Visokih Tur i brojnim njezinim susjedima došli smo na vrh, malicali, zatim nekoliko metara sišli i kod ruševina krenuli starom vojnom stazom koja je označena običnim talijanskim markacijama koje se nadam neće nikoga zavarati, namreč ako već onda bi tu morale biti crvene točkice. Staza nije označena na karti, kao ni osigurana iako je nekad bila, o čemu svjedoče klinovi s obručima ali to je još iz vrlo starih vojnih vremena. Na nekim mjestima je dosta izložena, pomalo težak i u donjem dijelu izložen je i završni žlijeb koji dovodi na vrh. Tamo smo naišli na tri Talijana i brzo smo utvrdili da smo imali zajedničkog znanca Benita iz Reane del Rojale koji nažalost već 4 godine mrtav. Budući da je zbog magle koja je uporno trajala na južnim padinama nije bilo nekih posebnih pogleda, vratili smo se pod Collinu i sišli stazom koja je u donjem dijelu osigurana čeličnom užadi i niže se spaja sa stazom koja dolazi od koče Marinelli. Još kratak spust i lijep krug je završen, slijedi još spust natrag na Plöckenpass zatim se odvezemo još na već više puta posjećeni Valentin Alm gdje uz pivo i štrudlu sa smetanom gledamo stijen na vrhu na kojoj smo stajali još prije nekoliko sati.

Creta di Collina i Creta della Chianevate moćna Collina iz sela Timau

Creta di Collina i Creta della Chianevate uravnjena površina pod istočnim obronkom Colline

Creta di Collina i Creta della Chianevate tik ispod Cresta Verde

Creta di Collina i Creta della Chianevate prvo treba prijeći preko strmih trava

Creta di Collina i Creta della Chianevate

Creta di Collina i Creta della Chianevate Hochalmspitze

Creta di Collina i Creta della Chianevate Eiskar, jedini ledenjak u Karnijskim Alpama, svake godine veći

Creta di Collina i Creta della Chianevate na vrhu Colline

Creta di Collina i Creta della Chianevate karakteristični mostić na stazi na Chianevate

Creta di Collina i Creta della Chianevate veličanstveni osten Chianevate

Creta di Collina i Creta della Chianevate i pogled na Venediger

Creta di Collina i Creta della Chianevate završni žlijeb

Creta di Collina i Creta della Chianevate povratak pod Collinom

Creta di Collina i Creta della Chianevate silište

Creta di Collina i Creta della Chianevate samo poznati i već obišli vrhovi

Creta di Collina i Creta della Chianevate gostiće na Valentin Almu

(+1)

sabina.718. 08. 2011 20:57:17

Ob šest ujutro uz pratnju mjeseca i još stidljivog sunca bila smo već na putu 146. Do vrha te kopaste planine išli smo istim putem kao što ga je opisao Igor. Dodati moram samo da je sada staza po Cresti Verde dobro označena crvenim pikama i da je penjanje povremeno druge stupnje. Tko ima sa sobom konopac može se i osigurati na novim svedrima. Dobra vježba za početnike. Nakon tog ulaznog penjačkog dijela put do vrha se nešto vuče djelomično po travnatim padinama djelomično po stenama. Zanimljiv je zadnji dio kad gledaš 1.000 metara dolje ledenjak Eiskar. Na vrhu smo sreli jednog Austrijanca kojem se žurilo na drugi obližnji vrh, kojem smo se odrekli čim smo vidjeli početni dio neosigurane i izložene staze. 1.300 metara uspona nam je bilo dovolj i radije smo sišli po jednostavnoj ali slikovitoj ferati Lo Stivale, što znači Čizma. Kod kravica smo malo namaknuli noge u hladni izvor i zatim krenuli prema Plöckenpassu koji je u popodnevnim satima bio prilično pun turista i planinara. nasmeh

U ovom dijelu treba malo popeti do II. stupnja.

U ovom dijelu je moguće osiguranje, naravno ako imaš uže sa sobom.

Pogled nazad....tamo se krije prohođena ferata.

jaz25. 08. 2011 22:10:22

Nekog lijepog dana. Lp!

sunce se pokazalo iza Creta di Colinette

sabina.719. 08. 2012 21:52:32

Nakon godine dana vratili smo se, opet mimo Creste Verde do vrha Creta di Colline, zatim smo se popeli još na obližnju, manje poznatu, manje posjećenu, samotniju Creta della Chianevate, koja je drugi najviši vrh u pokrajini jer je samo nekoliko metara niža od obližnjeg Cogliansa. Staza je dobro vidljiva, povremeno treba malo popeti, zadnji žlijeb nije tako strm kao što izgleda izdaleka, ali treba oprez. Na vrhu sreli talijanskog alpinista i gorskog spasitelja koji je sam popleo smjer Grohmann na sjevernoj strani nad ledenjakom Eiskar, te ljubazan i razgledan par iz Jesenica. Ova dva vrha su često u magli i ovaj put tako, iako nije bila stalnica. Vrijedi se vratiti! nasmeh

Još kroz ovu grlo i onda ...............

Pored stijena ima i puno raznovrsnih cvijećica .........

(+2)

pikpok25. 10. 2015 09:34:27

Jučer (24/10) krenuli na Chianevate. Put do Creta di Collina ne predstavlja posebnih teškoća (osim par metara pred križem gdje treba biti jako pažljiv na 2m uske grebene s padom na obje strane), grebenska staza do Chianevate pa po mom mišljenju zbog snijega nije prohodna, ili barem za moje tehničke sposobnosti nije bila, tako da će nas taj vrh pričekati do sljedeće sezone.

(+1)

bagi7. 09. 2017 14:57:44

Iz Crete di Collinette (2238 m) može se bez posebnih teškoća nastaviti na susjedna dva viša vrha u grebenu … Creta di Collina (2689 m) i dalje na Creta della Chianevate (2769 m). Smjer je djelomično označen markacijama, djelomično pikama, povremeno poplezavanje dosegne slabo dvojku. Cijelo prečenje je na nekim dijelovima izloženo.

Nastavak prema Creti di Collina :

Mi smo na Collineto došli po ferati i s vrha spustili do sedla Cresta Verde. Put prema Collini ide točno po vrhu sedla i treba skrenuti na njega čim je moguće. Kod podnožja Colline šetnja se završava. Uska stazica označena pikama dugo ide po izloženoj padini i povremeno traži malo poplezavanja. Više se strmina položi i takve izloženosti više nema. Vršni dio je razgiban i dostopen bez teškoća.

Nastavak prema Creti della Chianevate :

To je bilo najveće iznenađenje i najljepši dio dana nasmeh

. Stara vojna staza, provučena u divljem okruženju. Tako divljem da ponekad uopće ne znaš gdje je nastavak staze. Ali ipak te slikovito odvede na ponosnu planinu, drugu najveću u Karnijskim Alpama. Do te staze dođeš kad pređeš vrh Creta di Colline i nakon manje od 10 min spusta ugledaš markacije koje vode desno po isklesanoj polički. Pristup na Creta della Chianevate i povratak idu istom stazom. Nigdje nije osigurano, ali ni nigdje posebno izloženo.

Za uspon, cijelo grebensko prečenje i silazak utrošili smo oko 11 sati i napravili oko 2200 visinskih metara. Smjer je dobro označen, osim kod odcepka na sedlo Cresta Verde. Sve zajedno nije baš za svakoga, ali tko prođe feratu neće imati problema ni dalje nasmeh

.

Link na cijelu putu ... https://photos.google.com/share/AF1QipMyEEDt0gs7pvwPaVQn7hShiGHJJ2Kcu8Bd3gTQwma38qacTzevdQnUhUYEUKvGGQ?key=eTk2RWJEZVBHNVI0OEZSdXhpb3YxdE9oUVFNRkZB ...

Sedlo Cresta Verde. Odmah zatim treba se popeti na travnati greben, inače te uhojena staza odvede u dolinu.

Na grebenu su ostaci vojne opservacijske postaje i neka to bude oslonac za nastavak prelaska.

Odatle iz sedla vodi staza u strmu padinu.

Tamo gore treba ići. U stvarnosti nije tako strašno kao što izgleda na slici :)

Ovo je sasvim realna slika strmine i izloženosti koju treba preći.

Creta Collinetta sa svojim 2238 m postaje pravi patuljak u usporedbi s Collinom pri usponu.

Nastavljamo prema sljedećem cilju ... Creta della Chianevate

Mulatjera pokazuje stoljeće otkako je izrađena, ali je uglavnom lako pratiti.

Otvaraju se prolazi za prolazima. Staza je raznovrsna, iza svakog zavoja nešto novo.

Prolazi su izuzetno domišljeni, čak i kad se pitaš gdje će dalje.

Prirodni prozor, dolje naravno ostaci vojne opservatorije.

Okruženje je divlje i teško je povjerovati gdje su sve gradili staze.

Ovdje ondje treba se malo povlačiti, ali ništa ozbiljno.

Opet jedno od mjesta gdje se pitaš gdje će dalje ....

Odmah pred vršnim masivom spustiš se u grapu, zatim po žljebu prema vrhu

Ovdje-onamo pri usponu pomažu isklesane stepenice

Naša ekipa, jedini upisani predstavnici Slovenije u par godina. Iako su put i vrh divni, nemaju mnogo posjeta

Dio puta koji neki izvori opisuju kao uski, izložen greben. Daleko od toga :)

Kad naiđemo na kaverne i usađene police, iza ruba put se račva. Donji vodi natrag u dolinu

Budući da smo prespavali u koći Marinelli, malo niže smo uzeli slikovitu desnu stazu. Do Plockenpass-a bi nam trebali ravno toliko vremena kao do koče

Tamo gore smo bili, u pozadini se kuva oluja

Karnija je geološka prelomnice i zato je uz bijeli vapnenac tu još ogromno zelenih brežuljaka od starijih stijena

Desna strana zemljevida Crete prvog dana, lijeva strana Hohe Warte po Weg der 26 drugog dana

(+7)

Rok10. 07. 2018 19:04:27

Danas sam otišao preko sedla Cresta Verde na Creta di Collina (Kollinkofel) i dalje na Creta della Chianevate (Kellerspitzen). Put na Creta di Collina je takav kakav su napisali prethodnici, na Creta della Chianevate su napeli čelične užadi. Koliko se vidjelo još nisu potpuno završili radove. Na raskrižju malo ispod vrha Creta di Collina je i mali bivak.

(+3)

LEA ŠTUMBERGER15. 07. 2019 20:24:59

Na Creta di Collina u nedjelju, 14.7.

OPIS TURE OVDJE nasmeh

(+3)

palček plezalček9. 08. 2020 22:03:33

Karnijske crete: Collinetta (Frischenkofel), Collina (Kollinkofel), Chianevate (Kellerspitzen) i jedna koja to nije, creta dakle: Krone (Istočna Kellerspitza).
S prelaza Monte Croce Carnico krenula sam stazom koja vodi kroz 185 m dugačak rov (bilo je mokro i klizavo, posebno u donjem dijelu). Svjetlo dana ponovno ugledala 100 m više. Nastavila sam malo stazom, zatim sama među balvanima gdje sam naišla čak na jednu crvenu točkicu koja je čekala na stijeni zaboravljena od svijeta. Zatim sam se popela osiguranom stazom Senza Confini. Tako lijepi 'pločci' (posebno oni D odseci) da me boljelo što ih nisu ostavili neojačene jer bi bila prekrasna smjer. Na vrhu Collinette bilo je već prilično toplo ali u nastavku prema Cresti Verde počelo je ugodno puhati. Uspon na Collinu obogatio je svizac koji se okretno šuljao među stenama. S vrha Colline 2226 m visoka Collinetta izgledala je kao patuljak. Sišla sam prema JZ gdje sam na prikladnom mjestu - u smjeru silaženja iznad njega je možić - skrenula mimo bivaka prema Chianevate. Već nekoliko metara prije bivaka doživjela sam hladni tuš jer sam na stijeni ugledala ploču koja upozorava da se radi o ferati gdje je obvezna upotreba seta za samovarovanje. Trnčica koju ne posjećuje baš puno ljudi još nije ojačena i zato neka ploča ne zavede one željnih feratiranja. CAI je već postavio klinove i na nekim odseci napelo žicu ali prije nego što gora potpuno izgubi šarm teško pristupačne ljepotice moraju dovršiti još dosta odseka. Ako je želite uhvatiti u približnom obliku koji je ostavila 1. svjetska rat trebate se potruditi. Kad sam se vraćala s njezinog zapadnog i tako najvišeg vrha (za koji je Paul Grohmann u 60-ima 19. stol. tvrdio da je najviši u Karnijcima dok su Giovanni Marinelli i Arturo Ferrucci davali prednost Cogliansu) popela sam se još na dva istočnija vrha u njezinom grebenu. Jednom nisam našla ime, drugom je Krone. Sišla sam razgibanom stazom 171 i do izlaznog mjesta nastavila 146.
Prekrasni i malo posjećeni hribi.