Popis foruma / Italija / Karnijske Alpe / Creta di Mimoias (2320)

Creta di Mimoias (2320)

Ispis

IgorZlodej27. 07. 2011 17:52:15

U utorak navečer napuštam Cadore. Preko sedla Ciampigotto vozim se do forcelle Lavardet, gdje spavam u autu. Danas ujutro vozim km ili dva dol dolinom Pesarina i parkiram pod napuštenom caserom Lavardet, također polazište ceste za Casero Mimoias. Istraživačka žica mi ne da mira i iznad napuštene planine tražim stazicu koja bi trebala voditi visoko gore pod Cretom Mimoias ili negdje pod Monte Paradarom. Kad se čini da sam je našao, naravno da je opet nema, nekako mi nije logično da bi uspon išao direktno gore po zagušćenoj grapi, kad se probijem preko oko 25 metara rušlja to mi se brzo potvrdi, po obrisima stopala i više po svježe izrezanom rušlju. Slijedi prolaz kroz lijepu grapu na bujne zelene livade, idem još malo desno i uskoro nađem stazicu označenu pikama koja vodi na vrh Crete. Pikama slijedim koliko mogu, inače su trave svuda lijepo prolazne, ali nisu samo trave, med njima ogromno divovskih gencijana kakve još nisam vidio, pa i lijepi primjerci naočnica. S vrha je čudovit pogled, posebno na obližnji Terzo Grande, pa Creste del Enghe, sve do Antelaa i Cridole. Na vrhu sjedim oko pola sata, zatim silazim. Sad se odlučujem za sjevernu varijantu, slijedim pike ali očito "pogrešnu" koja me dovede nad strmu mokru skalnatu travnatu žleb koja je za silazak u datim uvjetima prilično izložena. Nekako silazim i uz pomoć dvije povezane pomoćne vrvice koje na najkriтичnijem mjestu zakačim za mali skalni rog. Već 300 m niže sam na putu 202 koji vodi na prijevoj Enghe. Ali očito je nekad tu gore vodio put jer se još nađu crvene mrlje na stijenama, čak kroz zločest žleb. Slijedi silazak do ceste i u manje od pola sata sam kod auta.

Planina je krivo usamljena, njezino bujno cvijeće bi obradovalo mnoge, pogledi su jedinstveni, predlažem uspon od Pian di casa koji nije ništa duži od mog polazišta i naravno gore po putu gdje je lijep natpis na stijeni koju nađete dobrih 15 minuta hoda od casere Mimoias prema passu Enghe.

Creta di Mimoias (2320) u rano jutro sunce obasjava Bivero i Clap Savon

Creta di Mimoias (2320) sella di Razzo s Tiarfinom otraga

Creta di Mimoias (2320) planine iznad Pesarine su prekrasne

Creta di Mimoias (2320) takvih i još većih ih je ovdje stvarno puno

Creta di Mimoias (2320) nakon dva dana škriljevca travnati pristup vrhu se baš prileže

Creta di Mimoias (2320) do vrha šopovi prekrasnih planika

Creta di Mimoias (2320) skoro na dohvat ruke Terza Grande, bit će treba opet gore, možda još letos

Creta di Mimoias (2320) od svega lijepog čovjek postane još i umoran

Creta di Mimoias (2320) ta Creta ima više vrhova, sasvim otraga Antelao

Creta di Mimoias (2320) i onda se odnekud prikrade magla, ja pa napuštam vrh

Creta di Mimoias (2320) odozdo još jednom pogledam gore, ali to nije vrh, taj je još viši

Creta di Mimoias (2320) malo me je pa zagrijalo taj spust kroz žlijeb

Creta di Mimoias (2320) odavde vodi gore ljepša staza

Creta di Mimoias (2320) pola sata po cesti do automobila

ani3928. 07. 2011 06:31:37

Lijepih i meni potpuno nepoznatih planina preko granice. Te cvjetne livade bilo bi stvarno lijepo vidjeti na vlastite oči. Možda jednom
Igor na vrhu izgledaš kao pravi viharnik

jaz4. 08. 2011 20:09:36

Tamo gdje murke cvjetaju, tamo gdje ptički pjevaju... Na povratku s vrha skočio sam još na obližnji Monte Paradaro i obogatio svoju zbirku još jednim kamenom. Lp!

turbo8. 10. 2018 20:05:50

subota, 29.9.2018

Krenuli smo otprilike 4km dalje od Alberga Pradibosco iznad doline Pesarina. Na parkiralištu nema ni smjernokaza ni markacija, samo šumska cesta koja vodi u šumu. Turu smo započeli tom cestom, više su se pojavile markacije 203 i još više, tik pod planinom gdje je Casera Mimoias, usmjerili smo se na put 202 prema Passo Oberenghe. Uskoro smo došli do velikog balvana s natpisom Creta di Mimoias i odonda pratili put označen bolli rossi do vrha, koji je izvrstan razglednik. Za vrijeme silaska zaobišli smo još obližnji Monte Paradaro, jer je dan bio prelijep da požurimo u dolinu. Vršna travnata pobočja mogu biti u mokrom zločesta jer su jako strmi, drugih teškoća na putu nema. Krasan izlet!

(+4)

turbo3. 11. 2024 15:52:22

četvrtak, 31.10.2024

Najljepše bajke pišemo sami, osobito ako su pisane po stvarnim događajima. I otišao sam i napisao još jednu, još kako stvarnu. Početak i kraj lutanja imao sam na istom mjestu kao prije šest godina, besplatno i bez kljuse naravno samo po sebi. Cestom sam prošetao skoro do casere Mimoias, kakve pet minuta prije skrenuo prema sedlu Passo Oberenghe (na smjernokazu Passo Enghe), ovdje još ničeg o mojoj Creti. Huda oluja ili više njih ni ovim krajevima nije poštedjelo, zato je put s ceste gore izveden malo naokolo, lijepo ušetana i uzorno označena. Radi se o kratkom obilasku koji te dovede skoro tik pred veliku stijen s još većim natpisom Creta Mimoias. Odtad bolli rossi, u šumi par puta malo naokolo zbog palih stabala. Klizavo zbog vlažnih stijena. Put iznad granice šume dovodi pod moćne stijene, slijedi širok žleb, silno strm, koji se izlijeva u udolinici pod Paradarom. Zatim slijedi strmi skalni skok, a taj se izliva na bajkovita travnata pobočja, lijevo je put neko vrijeme blaži, zatim opet koljenoglot do vrha. U travama se stazica teže prati, teren je stvarno strm, oprezni korak na mjestu. Kad uspiješ do križa vrh planine onda sama radost i veselje, razgledno i lijepo, nema toga što nema, bajkovito ne može se opisati sve što se nudi oku i srčecu. Prelazi me misao da sam među svim milijardama na svijetu jedini sretnik koji danes luta ovdje gore i da je Creta ovih nekoliko dragocjnih trenutaka, u usporedbi s vječnosti, samo moja i naklonjena meni. Ništa, život je kratak, udahneš/izdahneš, između su takvi i slični trenuci koji se zovu život. Više ih imaš, više života imaš. Jedem, pijem, naužim se razgleda, zatim dolje. Do ceste oprezno, ondje još zaokret do planine i Casere Mimoias, i tamo bajkovito. Casera nudi krov nad glavom, spavaća vreća i podloga pa bi se fletno prenocilo. Iznad planine je i vremenska stanica sa web kamerom, zimi rado pogledam preko ekrana kakva je snježna situacija. Za kraj još malo cestom i već sam pod lutanje napisao "kraj". Oprosti, "fine", jer sam bio tamo, ne ovdje nasmeh