| IgorZlodej15. 11. 2011 17:47:29 |
Iz Pontebbe (Tablja) vozim se kroz Studeno Basso oko 10 km prema sedlu Lonice (Cason di Lanza), zatim između napuštenog zaselka Carbonaris i planine Rio Secco parkiram uz cestu i idem desno po šumskoj cesti zatvorenoj za javni promet. Treba biti oprezan, jer lijevo i desno vode šumske staze, treba se držati ceste uz koju su tu i tamo postavljeni možići. Kad se cesta završi, nastavlja se lijepa staza označena narančastim točkama i svježe prokrčena. Dovodi me na šumsku čistinu zapadno od La Busale. Nastavljam malo uzbrdo, zatim na sjevernoj strani La Busale kratko ravno, narančastih točaka gotovo nema više, rušje je još prokrčeno, ali prije mnogo godina. Kad se staza počne spuštati primjećujem lijevo vrlo skromnu stazicu koja me vodi malo uzbrdo preko nekog melišča i desno pod stijenama. Dođem do začepjene klance kojom se popnem na vrh (usput postavim neke možiće). Tamo opet naiđem na prokrčene staze, jedna ide desno (Treghet), jedna dolje prema putu 432, ja idem lijevo i uskoro me dovede na neizražajnu škrbinu, lovačka staza se račva u dva kraka, jedan lijevo, drugi desno, biram desni krak koji me preko skrota dovodi na početak dugih travnatih strmina. Uočim brojne srne, ih je ovdje stvarno puno, što sam vidio prije godina kad sam se šetao ovuda. Po ne preštrim travama lagodno se popnem na izuzetno razgleden vrh. Odmah iza mene svuda videna gora Creta di Aip (Veliki Koritnik-Trogkofel), Zapadni Julijci, većina Karnija, Dolomiti i dio Visokih Turaka na dlanu. Naravno da mi se nikud ne žuri, pa sjedim i uživam u pogledima. Onda se odlučim za silazak zapadnim grebenom prema donjem dijelu doline Aip. Već više puta sam ga gledao s Creta di Aip (Veliki Koritnik). Naravno najlakše bi bilo sići do bivaka Ernesto Lomasti i po označenu stazu. Ali me mami zapadni greben. Brezpotje nije teško, usput su ostaci kaverna i kamenih obrambenih zidova, te bodljikave žice. Niže me brine samo plantaža rušja na kraju grebena, ali mu se kasnije vješto izbjegnem tako da se usmjerim desno gdje preko neke škrbine silazim ravno u dolinu. Da je tu nekad prolazila staza primjećujem na tu i tamo prokrčenom rušju. Slijedi samo šetnja preko livada do već više puta prohođene staze 440 kojom silazim do planine Caserute i cestom mimo planine Rio Secco do izlaznog mjesta. Čudesna jesenska tura. Alessio, hvala lijepa za super ideju.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
| (+4) |  | |
|
|