Popis foruma / Italija / Karnijske Alpe / Creta Grauzaria

Creta Grauzaria

Ispis

IgorZlodej14. 07. 2011 19:28:08

Ovaj put treći put na Cengle dal Bec. Iz doline Aupe po označeno stazi prema koći Grauzaria. Kad izađemo iz šume skrenemo lijevo gore i više pod stijenom Cime del Sfinge priključimo se stazi koja vodi od koće Grauzaria prema bivaku Dionisio Feruglio. Uskoro počinje ozbiljniji uspon, koji se smiri pod zidovima mimo znamenitog Torre Medace i ostalih slikovitih tornjeva. Slijedi grapa po kojoj je nekad išla staza, sada treba prijeći padinu i popeti se prema bivaku po novoj varijanti. Kod bivaka kratki odmor, zatim počinje staza po kozjim stazicama, koja je ponekad neprijatno kamenje i tri grape, svaka duža od prethodne, koje treba spustiti, što nije baš lako svuda, pomažu naravno ograde u obliku čelične žice, ipak treba malo snage u rukama, pa i malo lakšeg penjanja u spustu preko skalnih pragova. Nakon oko 400 metara spusta smo na najnižoj točki i treba se vratiti gore, ali ovaj put po lako pratnoj stazici tik pod zapadnim zidom Grauzarie, ponekad čak po travi. Prilično zao je uspon po krusljivim kamenjima do staze koja iz sela Grauzaria vodi na sedlo Portonat, ali ta stazica je u usporedbi s krusljivim kamenjem pravi luksuz, iako nije baš kratka. Na sedlu Portonat opet kratki odmor, odložimo ruksake i popnemo se na vrh Grauzarie (I.- mjestimično loša II.). Grmljavina u daljini ubrzava korak, ali zato nije manje siguran. Na vrhu samo stisak ruke, pa odmah natrag dolje. Negdje otraga nad Paularom već je pljusak, padne nekoliko kapi, koje ne smetaju. Po grapi brzo dođemo do koće Grauzaria. Čavrljanje s ugodnim skrbnicima se malo produži, zatim dolje na polazište. Preporučujem iskusnim planinarima, ali tu okolo ima i lakših tura, kao uspon na sedlo Foran de la Gialine i dalje na Monte Flop, pa do Crete Mezzodi, i ne prolazite mimo koće, gdje ćete biti ljubazno posluženi.

Creta Grauzaria odmah na početku slaba markacija

Creta Grauzaria ispod stene Cima del Sfinge

Creta Grauzaria bivak Dionisio Feruglio na razglednoj planoti, ali ovaj put bez razgleda

Creta Grauzaria najniža točka kozjih stazica

Creta Grauzaria na drugoj strani planine pravo suprotno, stazica u zelenilu

Creta Grauzaria koja se vijuga u slikovitom okruženju

Creta Grauzaria i završava na sedlu Portonat

Creta Grauzaria Mandona tik ispod vrha i...

Creta Grauzaria sustop na sedlo Portonat

Creta Grauzaria prijateljska koča s prijaznim osobljem

(+3)

mirank22. 06. 2015 23:52:50

U nedjelju su vremenske prilike bile idealne za ovu turu, koju sam obavio u istom smjeru kao što je lijepo opisano gore i u Stritarjevom opisu. Kad malo razmislim, ne bih htio ponoviti obrnuto. Iznad sedla Portonat je stvarno nekoliko metara zahtjevniji kameniti korak s dva klinca za osiguranje. Moram naglasiti da je stijena u vršnom dijelu prilično čvrsta—pravo suprotno nekim dijelovima u grapama. Na spustu sam izbjegao donji prag i spustio se na sedlo ravno; oko 20 m desno od markacija, jer mi se činilo lakše. Mislim da je tamo išla izvorno staza, ako dobro gledaš vidiš par stvarno izblijedjelih crvenih mrlja. Cijelim putem sam sreo jednog kamzika na Cengle dal Bec i talijanski par na vrhu, naravno prijateljska koča dobro posjećena.

(+1)

matic44. 08. 2015 16:06:29

Opisana kružna tura se stvarno isplati ako je vrijeme lijepo. Put je cijelim tokom zanimljiv, zahtijeva konkretno penjanje. Pogled s vrha odličan. Umjeren tempo i pauze 9-10 sati.

S lijeva: M.Chiavals, Zuc dal Bor, M.Crostis - otraga lijevo Montaž, desno Kanin

(+4)

darinka44. 08. 2015 17:02:43

Bivak još stoji? Sjećam se ga kad smo išli prije nekoliko godina. lp

matic44. 08. 2015 22:11:40

Da još je tamo.

coffee20. 09. 2018 21:02:04

Da malo obrišem paukove mreže i prašinu...

Danas sam otišao na Creta Grauzariu po ruti: parking ispod koće/početak staze 437—odcep iznad planine Flop—bivak Feruglio—zavarana staza Ferrucci—polica Cengle dal Boc—škrbina Portonat—Creta Grauzaria—spust u škrbinu i nastavak do koće i do izlaza.

Od izlaza do dobro označenog razvoda oko 30 minuta. Od tamo staza je malo slabije označena, ali dobro pratna. Uspostavlja se prema najbližem grebenu, gdje se pridružuje stazi 446, koja zatim nastavlja lijevo uz zid do male škrbine pod prvim tornjem, vidljivim izdaleka. Slijedi kraći zavarani dio, ali nije težak. Cijela staza do bivaka prolazi kroz vrlo lijepu okolinu, gdje se smjenjuju tornjevi i škrbine, i nudi poglede prema nassfeldskoj trojci i Zuc dal Boru. Od bivaka nadalje počinje vjerojatno najteži dio staze, koji traje skoro do škrbine Portonat. Počinje duljim spustom po šodrastom grabu. Staza prelazi grabu prema grebenu desno u smjeru spusta i zatim uglavnom drži greben. Zatim slijedi kraći strmi uspon, zatim opet dug spust po novom šodrastoj grapi i zatim uspon do škrbine na vrhu markantne uske grape, koju se vidi izdaleka. Tamo počinje zavarana staza Ferrucci. Ponovno ide dugim spustom po šodrastom grabu. Već na šumskoj granici staza se usmjerava gore, cijelo vrijeme uz greben iznad grabe, koja se zatim širi, da opet u šodraste grabe. Staza zatim prelazi grabu prema grebenu lijevo, postaje lakša i dovodi do stvarno impresivne škrbine Portonat. Dobro vidljive crvene točke označavaju nezavarane staze/smjernice do Crete Grauzarie. U stvari najteži je sam početak (naveden kao II+), zatim uglavnom vodi po lijepim policama i prolazima, koje prekidaju kraći manje zahtjevni skokovi. Dobro se vidi i karakteristična kamena zavjesa, koja s jedne strane ograničava stazu između koće i škrbine. Spust je istom stazom. Na početku smjera su uređena dva sidrišta. Za spust s najvišeg mislim da je dovoljna 20-30 metarska uže. Spust od škrbine do koće je nešto šodraste ali ne previše težak.

Općenito gledano kružna staza je jedan veliki šodr i definitivno lakša u obrnutom smjeru. Ali prvi dio do bivaka je izuzetno lijep. Od auta do auta potrošio sam oko 9 i pol sati.

Dobro označen odcep sa smjernokazom i omičicom.

orijentacija postane nešto teža, uglavnom desno i dolje

pogled nazad, još ga bom nagledao u nastavku staze

dug spust pa zatim uspon do škrbinice, ali ne po grapi

nakon desetak metara na zaglavljenim balvanima treba skrenuti lijevo na udobniju stazu

početak smjera, prva točka desno dolje pa cik-cak po policama

odvojak koji vodi preko vrha Cima dai gjai do staze na Monte Sernio

(+5)

rozka2. 09. 2019 22:56:39

Ah, kako je bilo jutros teško ustati i da sam znala, možda uopće ne bih zavijanje z očmi

...ustala i krenula na pravu avanturu, gdje divljina, drskost i razgibani oča ravljivi prolazi dobiju sasvim druge dimenzije...parkiramo na parkiralištu Val Aupa, iza koće Grauzaria, i malo iznad sadašnjih ostataka Casera Flop, skrenemo lijevo za biwak Feruglio. Penjemo se kar po suhom koritu, medu balvanima, lakše nam je nego po uskoj travnatoj stazici. Malo pod stijenom se priključi još staza od koće i slijedi strmi uspon, zatim prijelaz, pa gore, pa dolje i prvi "vrisak" mežikanje

...staza se vijuga medu tornjićima, uskim prolazima, ogromni tornjevi okružuju taj dio staze...stvarno, prava kamena bajka. Staza zatim dovodi na travnato-skalnu ramu pod zidovima, gdje leži biwak Feruglio. Ima 6 ležišta, deke i isplati se turu podijeliti na dva dana, jer je stvarno duga.
Mi2 malo odmorimo i jer puše hladno, ekspresno nastavljamo. Slijedi cca. 200m strmog spusta po zlopakojnoj grapi, zatim počinje zavarana staza, po kojoj za svaki napravljeni visinski metar spustiš najmanje tri eek

. U jednom trenutku već sam mislila da ćemo doći do sela Grauzaria i pokucati nekome na vrata velik nasmeh

, jer spusta po grapi nije bilo ni kraja. Ironija je kad konačno dođeš na police Cenge dal Bec, znaš da slijedi ogromno usponskih visinskih metara koje moraš nadoknaditi nasmeh

. Slijedio je mučan uspon po grapi, gdje nema stopa, sve labavo i bila sam kao mladi teletak na ledu, hehe, za razliku od sotrpina koji elegantno vlada takvim terenima. Na tom mjestu se priključuje i staza 444, iz/u sela Grauzaria, mi2 konačno dosežemo sedlo Portonat, ali jer vrijeme teče, samo nastavljamo na vrh Grauzarie, koja kao prava dama, već na početku ne pusti svakome stajati na vrhu, jer ima zaporu broj II. stupnja. I nastavak nije jednostavan, jer je staza nezavarana i izložena. I taj vrh je bio samo naš, ali se nismo dugo zadržali, jer su se tamni oblaci već okupljali, pa brzo spustimo. Na sedlu Portonat jedva odmorimo, tako zagrmi da sam skoro bosa otrčala u dolinu. Čekao nas je još spust s Portonata, no, to je i poglavlje za sebe, jer je grapa u početnom dijelu tako gadna, nehođena i razbijena, da je hodanje stvarno muka. Niže se malo pokori i ide lakše. Mimo koće Grauzaria, natrag do izhodišta, gdje počne malo kapati, ali smo iz "naj-opasnijeg", pa mi je bilo svejedno, čak i da me promoči pljusak...

Radi se o zahtjevnoj turi, napornoj u smislu duljine, ogromno je spusta, što znači ponovni uspon, staza izložena, čak i gdje je zavarana, radi se o zahtjevnim spustovima. Grape su nehođene, strme, zatim tu je još uspon na sam vrh, koji treba popeti, istovremeno i spust s vrha Grauzarie nije jednostavan, baš tako ni konačni spust s sedla Portonat...AMA, ova velika-tura mnogo daje, jer je svijet drugačiji od uobičajenog, prisiljava te u svijest o malenosti, i zahvalnosti što imam-o priliku napraviti i osjetiti takve staze... nasmeh

30.08.019

ravno put do koče Grauzaria, mi2 skreće lijevo

prvi spust, malo prečimo, zatim uz zid, desno tražimo markacije

Monte Flop, dan prije stajala na oba vrha :)

(+5)

miri2. 09. 2019 23:04:28

Već tvoj opis mi uzme vremena, a kamoli svi tvoji usponi. Mislim da si se nagostila tih lijepih vrhova, nama, ponekad tako dalekih planina.
Čestitke tebi i sputnicima.

(+1)

rozka2. 09. 2019 23:29:20

Hvala Miri nasmeh

...nagostila sam se, barem do vikenda, hehe velik nasmeh

Meni opisivanje uzme sve, skoro toliko vremena kao neka duga tura mežikanje

(+1)

turbo29. 10. 2019 17:59:57

subota, 26.10.2019

Nekoliko noći prije ture nisam spavao, tako nestrpljivo sam je čekao. Nekoliko noći nakon ture nisam spavao, doživljaj je bio tako silan da sam još uvijek malo tamo... Do raskrižja ispod koće lagano zagrijavanje, kroz žlijeb do Portonata naporno zbog strmog skrotastog svijeta, gdje stazica jest i nije, vršni dio pa čisti užitak bezpotnog svijeta s nekoliko težih mjesta. Balzam za dušu i srce, i tijelo nije ostalo škrto. Božanstveno nasmeh

https://tubojan.blogspot.com/2019/10/creta-grauzaria.html

(+12)

jaz29. 10. 2019 18:22:43

Moja prva tura u Karnijskim Alpama davne 1982. zajedno s prijateljima s kojima smo radili Put prijateljstva. S sedla Portonat smo tada i smučali. Kasnije sam bio na Creti Grauzarii još više puta. Sada se polako približavam već 400. vrhu u Karnijskim Alpama. Salve!

(+1)

legenda29. 10. 2019 19:02:30

Bravo i čestitke turbo!
Vrlo emotivno doživljeni opis ture, kapu dol!

(+2)

turbo29. 10. 2019 19:04:33

Hvala

(+2)

djimuzl29. 10. 2019 21:34:21

Jaz, čestitke za skoro četiristo nasmeh

Bojane, lijepa tura, lijepo. Jesi li i ti brojio? nasmeh

(+1)

turbo29. 10. 2019 21:45:21

Hvala

Ne brojim, al bi išlo uz pomoć bloga, čiji početak se približno poklapa s počecima otkrivanja Karnijskih Alpa i njihovog predalpina svijeta. Recimo da ću ih obiskivati do kasne starosti, onda kad budem star kao zemlja, sjedjet ću negdje na toplom i prebrojat ih uz pomoć bloga velik nasmeh

(+6)

lynx16. 08. 2020 19:53:52

Kod kažipota kraj koče piše "non agibile" za 444 "Grauzaria paese" (što je odvojeno od Grauzarie). Početak s Portonata izgledao normalno, tako da nagađam da su problemi niže.

turbo16. 08. 2020 20:23:25

Bio sam danas na Cimi dai Gjai, pot CAI 444 još je uvijek zatvorena i vjerojatno tako ostaje zauvijek.

https://www.cai-fvg.it/sentieri-cai-fvg/settore-4-alpi-carniche/s4-444/

Godine 2017. s ekipom prenoćili smo u koči Grauzaria, razgovarao sam s Federicom, upraviteljem, o okolnim stazama i rekao je da se teren na stazi 444 ruši na licu mjesta, pa ne planiraju obnavljati. Do Portonate je o.k., na drugoj strani dio pod Cengle dal Bec još ide, ono dalje prema Cimadors Altu (i odatle dolje u selo Grauzaria) je raspalo. Dva puta bio sam na Cimadorsu i gledao ostatke staze, ono pod Grauzarijom (vrh) je baš tužno.

(+1)

lynx16. 08. 2020 20:33:07

Onda nas je bilo prilično Slovenca tamo, jer smo na putu dol sreli još tri planinarska biciklista koji su se mimo koče vraćali s Flopa.

turbo16. 08. 2020 20:58:35

Bio sam sam cijelo vrijeme, od ulaza do izlaza Sentiero alpinistico Piero Nobile. Do ulaza išli su za mnom četiri Italijana koji su otišli penjat Sfingo, onda sam između sedla Forca Nuviernulis i koče sreo samo jedan talijanski par koji je išao gore, vjerojatno na Sernio. Kraj koče sve crno od ljudi, neki su sjedili na stubicama s tanjurom u ruci. Jedva sam došao do pića, stariji upravitelj je kao namotan išao van unutra van unutra... Obično na startu "preletim" knjigu, danas nisam, bilo je previše gužve. Još dva-tri tjedna i opet će sve biti prazno...

bagi22. 06. 2022 10:33:27

Creto Grauzario posjetili smo preko prekrasnog pristupa Cengle dal Bec, koji te sigurno oko guzice dovodi do ove ljepotice. Izbjegavao nas je nekoliko dugih godina, letos su nam zvijezde naklonile i prošli smo ga s užitkom.

Ova staza zajedno s feratom Arturo Ferrucci i stazom 444 okružuje masiv Grauzarie u punoj veličini. Ali da nema zabune, Cengle dal Bec na nekim mjestima daleko je od lijepe staze. Mnogo silazaka, propale grupe, slabo označena staza, niz napornih uspona i silazaka iz jedne grupe u drugu i još toga.

Ali sve to ne kvari dojam odličnosti nasmeh

. Nevjerojatna divljina i netaknuto okruženje jednostavno oduševi, staza je domišljeno provučena i na ključnim mjestima dobro osigurana. Ima malo slobodnog penjanja do dvojke, nič težeg. Tko ima radost za takve staze i iskustva tu će naći lijep izazov.

Slično je s usponom na Creto Grauzario. Glavne poteškoće dolje, više gore staza lakša. Početni dio mnogi prelaze po konopcu, koji je u vrijeme našeg posjeta bio i ukvačen u najnižu sidrište. Bez konopca bi tu bilo teško i na usponu, a kamoli na spustu.

Postoji ali slabo vidljiv, ali označen prolaz dobrih 20m dalje od konopca. Crvene točke tu izblijedjele i lako ih propustiš. Ako ih nađeš, vode te u viši nivo preko lijepog prolaza. Dvojka, ništa više. Tu se uspon i spust može bez konopca, potrebno iskustvo je samoumevno. Nastavlja se s nekoliko izloženih polica i težina se smiri. Cijelim putem slijedi crvene točke koje te sigurno dovedu na vrh. Povratak istim putem, samo spust daje više osjećaj zraka.

Slijedio je spust prema koči Rif. Grauzaria gdje smo i prespali. Unatoč lijepom kraju tjedna bili smo iznenađujuće jedini gosti. Upravitelji su odlični i brzo su nas uslužili sa svime što smo htjeli. Cijene spavanja, pića i hrane su potpuno normalne, nič skuplje nego kod nas. I da ne zaboravim … dobili smo čak besplatan tuš s toplom vodom nasmeh

. Nakon cijelog dana hodnje vrhunsko razvajanje velik nasmeh

. Više u foto priči ...