Popis foruma / Italija / Grajiške Alpe / Gran Paradiso 4061m / Stranica 1

Gran Paradiso 4061m

Ispis

pikec123. 06. 2008 21:44:51

Ljepo vrijeme (subota i nedjelja 21. i 22.6.) iskoristili smo za obisk dugo planiranog Gran Paradisa. Nakon 750km vožnje stigli u Pont (u 11h) na kraju doline Valsavarenche. Nakon manje od dva sata hoda po prekrasnoj pokrajini stigli do rifugija Vittorio Emanuele, gdje je bilo puno ljudi. Prekrasni pogledi na okolne vrhove, malo kupanja u jezeru. Kod koče malo skačući po okolici, popeli malo više za aklimatizaciju na 3100m, i još navečer oko 20h, u međuvremenu odmor. Spavali smo vani na klupama jer je sve bilo zauzeto do kraja sezone. Oko 1.00 krenuli prvi prema vrhu. Put nije zahtjevan, treba opreznost i puno kondicije jer je put dug. Na vrh stigli malo nakon izlaska sunca. Na vrhu malo prostora, za vrtoglavce može opasno zbog prepadnih zidova na drugoj strani. Kip Marije skoro neposjećen zbog snijega na ,,onoj policici,, s prepadom. Pogled fantastičan na sve strane, užitak neizreciv. Potom put dolje do auta (2100m visine). Budući da smo bili među prvim, sreli puno naveza (prebrojao oko 70 ljudi), bila bi velika gužva na vrhu. Sretan povratak u dolinu i kući. Na kraju: ZAKON

Gran Paradiso 4061m puno slapova i potoka

Gran Paradiso 4061m Refuge Vittorio Emanuele

Gran Paradiso 4061m koča obasjana zalaskom sunca

Gran Paradiso 4061m Mont Blanc lijevo i izlazak sunca

Gran Paradiso 4061m mi dva s Montijem otraga

Gran Paradiso 4061m i Mont Blanc od blizu

(+1)

medo*7. 07. 2009 23:55:26

Pont – Vittorio Emanuele – Gran Paradiso
U subotu, 4.7. došli smo popodne u Pont s pisanim društvom. S obzirom da u koći Vittorio Emanuele treba rezervirati smještaj nekoliko mjeseci prije, prespali smo u kampu u Pontu (1960m). Uskoro nakon postavljanja šatora počelo je kišiti. Mala jasnoća na nebu davala je nadu da nas vrijeme sutra možda neće ostaviti na cjedilu. Ujutro u 2.00 krenuli smo na put. Malo smo stali kod koće Vittorio Emanuele (2735m), gdje je u 4.30 već bilo jako živahno, jer su se grupe planinara kretale istim ciljem naprijed kao mi. Izlazak sunca pozdravio nas je suncem na čistom nebu. Vrh dosegnut u 10.00 sati.
Hodali smo u navezi, po pravilima hoda po ledenjacima. Obavezne dereze, cepin, plezalni pojas, konopac, kaciga i sunčane naočale. Put tehnički nije zahtjevan, osim izložene škrbine na vrhu. Na ledenjaku potrebna opreznost zbog pukotina i na vrhu zbog prepadne stene. Ali put je dug i treba prevladati veliku visinsku razliku.
Pravi doživljaj u pravom vremenu nasmeh

Jutarnja gužva kod koče Vittorio Emanuele

Neki gore, neki dolje. Na vrhu treba malo paziti da se konopci ne zapetljaju.

Uživanje na udaljenoj polici iza kipa Marije

(+1)

andrejjerina8. 07. 2009 05:43:48

Bravo Pikec1 i Medo, i ja želim u budućnosti tamo gore! Čestitke! LP Andrej

rozka8. 07. 2009 12:57:27

A to su bili ti dan svi na GP velik nasmeh

. Bila sam prije godinu dana gore, ali u mnogo osiromašenijoj postavi...bilo je super, vama pa ČESTITKE!

mirank7. 09. 2010 18:50:46

Dugo planirani uspon se konačno ostvario. Nakon prilično duge vožnje počinjemo u Pontu baš polako jer nam se ne žuri, jer cilj imamo samo pristup do koće Vittorio Emanuele što znači oko dva sata lakog hodanja po mulatieri. Iznad koće na jugu nazire se prvi ledeni džinov - Tresenta koji odavde djeluje prilično impozantno. Naša grupa ima večeru u 7h i nema biranja hrane- jedi ili mršavi. Ovdje se vidi red kojeg kod nas mnogi pogrešavaju. Kad pojedeš diskretno te upozore da se makneš i napraviš mjesto sljedećoj grupi, jer je koča stalno na gornjoj granici popunjenosti. Do osam većina već kreće na odmor, drugi uskoro nakon večere, nigdje nema vike i smetnje onima koji već spavaju. Buđenje u 4 ali pri izlasku već vidim treperave svjetiljke visoko na padini; najmarljiviji već rade. No pogled u nebo nas ispunjava radošću, jer nakon lijepog subote očito nas čeka i lijepa nedjelja. Prve ure uspona se obavi po suhom i s lampom. Hodanje po moreni i jako razasutom granitu brzo prođe. Na rubu ledenjaka se opremimo i u navezi nastavljamo prema cilju. Prvi sunčevi zraci otkrivaju čudesne poglede na okolinu i dalje. U daljini vidljivi džin koji dominira okolinom je sigurno ON. Vrijeme brzo prolazi i uskoro se nađemo u pravoj gužvi čekajućih na zadnji uspon po izloženim suhim granitnim pločama, silaznih pa nema mjesta. No konačno dobijemo priliku da i mi zagrlimo Mariju na vrhu. Za više ionako nema mjesta za našu petorku. Pogledi božanski na cijeli lanac Alpa od zapada pa do M Rose na istoku, samo na jugoistoku iz mora oblaka strše samo vrhovi iznad 3000m. Prije tako impozantna Tresenta cca 3600m iznad koće čini nam se odavde nekako patuljasta. Sam silazak uz lupanje srca prođe brzo i pašta u koći s pivom padne na zahvalni teren. Silazak do vozila i vožnja kući više nije problem barem nakon takvih doživljaja.

andrejjerina7. 09. 2010 21:05:21

Čestitke! LP Andrej

(+1)

giti14. 09. 2010 21:49:34

Sve što je napisao "mirank" mogu sto posto potvrditi, jer sam bila i ja zraven velik nasmeh

. Tako smo četiri uživača uz pratnju planinarskog vodiča 5. rujna dopuhali na spomenuti vrh. Sunčano vrijeme, jasno nebo, prekrasni pogledi na putu i s vrha, dobro društvo, skratka savršenstvo sa svih strana. Predlagala bih ovu stazu svima za početak osvajanja četverotisaka, naravno potrebna je dobra kondicija jer je put prilično dug. I ne ići bez pratnje odgovarajuće iskusnih osoba, jer na ledenjaku nema šale. Najizloženije mjesto je na samom vrhu, prijelaz do Marije. I još nekoliko slika koje kažu najviše. Skratka, bili smo u pravom vremenu, na pravom mjestu. LP!

(+2)

andrejjerina14. 09. 2010 22:47:35

GITI, NIŠTA DODATI, ČESTITKE! lp ANDREJ

(+1)

Jože.15. 09. 2010 06:44:58

medo* - onda je bilo Slovenaca tog dana dosta na vrhu. I mi smo išli direkt iz Ponta.

(+1)

medo*15. 09. 2010 08:24:08

Očito nas je bilo tog dana puno takvih koji smo htjeli gore mežikanje

Lpp, Medo

Parkeljc15. 06. 2011 15:11:57

U ponedjeljak 13.6.2011 krenuli smo iz Ponta prema koći Vittorio Emanuele. U koći prespavamo, zatim rano ujutro prema vrhu. Snijeg počeo oko 20 min od koče prema vrhu i bio je dobro smrznut, udiralo se rijetko iako je bila gaz. Dobro da smo startali među prvima, jer bismo za naskok na sam vrh morali čekati jako dugo. U glavnem vrh osvojili u navezama što uzme vremena, posebno jer kod kipa nema mjesta za više od 5 ljudi. Budući da su nestrpljivci ipak gurali kroz opasan dio prema vrhu, nismo imali drugog nego abzajl nekoliko metara niz vertikalnu stijen do snježnog polja, zatim par koraka do staze. Vrijeme čudesno (naručili smo ga velik nasmeh

), svi veći vrhovi u okolici jako vidljivi od Mt Blanca, Matterhorna,..

(+2)

pikec115. 06. 2011 15:53:27

Bravo za uspješan naskok nasmeh

Koliko si ovo približio, ili čime si slikao? Hvala
Grega

sin narave15. 06. 2011 16:03:50

Bravo!!!!

(+2)

zamet26. 07. 2011 14:07:19

S kolegom krećemo u nedjelju kad je kod nas još jako padala kiša preko Milana i Aoste do izlazišta Pont (kamp) za Gran Paradiso. Startamo oko pola sedam navečer i u osam smo kod koče 2735m gdje dobijamo smještaj bez prethodne rezervacije ali sa puno sreće imali su samo još dva ležaja slobodna na zajedničkim madracima. Zatim ujutro oko pola pet start u koloni, većina u navezama mi ne jer nije potrebno, neki su imali hude probleme sa konopcima kad su se u njih zapetljali. Snijeg počinje oko 3000m i na cc 3200m stavljamo dereze i idemo, vrijeme super jer smještaj nismo ranije rezervirali ali vrijeme da i sve se super završilo.
Moram zahvaliti Parkelcu za korisne savjete.

Sat je već snažno preko devet pa još uvijek sunce

(+2)

dolina26. 07. 2011 20:45:01

Čestitam, dobri ste.
Imaš ZS, imam nekoliko pitanja.

Stefano20. 08. 2012 20:23:05

19. kolovoza 2012 h 9.30 na vrhu

(+2)

ibex20. 08. 2012 20:59:55

daj stavi još jednu sliku ako imaš...

jani5826. 08. 2012 19:03:15

Ekipa jedanaest planinara kreće prema Italiji. Mimo Milana u dolinu Aoste devet sati vožnje. Izlazište Pont Breuil gdje je kamp. Iz kampa popodne po mulateri do koče Vittorio Emanuele, gdje prenoćimo. Vrijeme jako lijepo, temperatura preko trideset stupnjeva. Koča vrlo solidna s dobrom uslugom i puno vode za piće. Ujutro krećemo u četiri i brzo dosegnemo sedlo gdje se vežemo. Napravimo dvije naveze i stupimo na ledenjak koji ne izgleda zahtjevan. Prva naveza sa šest planinara brža od naše i svi lijepo napredujemo između dubokih pukotina do vrha. Na vrhu gužva ali vrlo lijepi pogledi. Na povratku jako sunce koje topi snijeg. Tako se otkriju nove pukotine koje prije nisu bile vidljive. Dok se polako spuštamo čujemo helikopter koji prelijeće ledenjak. Odmah pomislimo na našu prvu navezu, je li što nije u redu. Nakon strmog spusta već vidimo spasitelje i na žalost naše planinare koji stoje kraj pukotine. Nastaje tišina i tuga kad saznamo da je u pukotini naš kolega Boris nažalost mrtav. Slijedi spust mimo koče u dolinu, ne znam kako je prošao. Boris je imao puno planova uključujući uspon na Mont Blanc. Nikad ga nećemo zaboraviti uvijek će biti s nama.