| pg3. 08. 2020 12:04:59 |
Poslije oporavka od intenzivnije bolesti i veće količine posla na poslu iskoristio sam najavljenu vremenski ugodnu subotu za novi izlet u tirolsko visokogorje - ovaj put najviše dosad, na najviši vrh važne verige Geigenkamm i istovremeno jedan od najprepoznatljivijih i najvažnijih vrhova Ötztalskih Alpa, 3394 m visoki Hohe Geige. Odluka je bila ovaj put potpuno spontana, nakon buđenja u lijepo jutro, što je dovelo do vrlo kasnog polaska: iz Innsbrucka do Plangerossa u dolini Pitztal zapadno od Ötzala gotovo 2 sata vožnje, i tako sam krenuo pješačiti tek oko 10. ure; unatoč tome sam bio nešto poslije 2. popodne već na vrhu, ali nisam uspio izbjeći kasno popodnevnu oluju. Hohe Geige je mogoćna gora i bez obzira na izbor puta ozbiljan visokogorski zalogaj; lake staze na vrh nema, biramo između tehnički zahtjevnije ili objektivno opasnije. Zbog nešto izolirane lege Geigekamma vrh nudi izuzetan pogled na sve strane, posebice prema središtu Ötztalskih Alpa na čelu s Wildspitzeom, Kaunergratom, sjevernom dijelu Pitztalske doline i Hochstubaiom, gdje prednjači Zuckerhütl. Moguć je uspon kako preko zapadnog grebena tako i po "običajnoj stazi" - svim ponovnicima stavljam na srce da si za uspon i silazak odaberu grebensku stazu: iako je nešto tehnički zahtjevnija, mnogo je ljepša i manje opasna. Nakon ugodnog uspona s parkirališta na visini oko 1600 m brzo dolazimo do koče Rüsselsheimler (2323 m) i malo iznad nje pred račvajem staza: lijevo vodi uspon do Westgrata, ravno naprijed nastavlja "Normalweg". Uspio sam se popeti preko Westgrata, pa sam prošao do bočne uzvisine Gahwinden (2649 m) i odatle zapadnim grebenom do ledenjačke planote pod vrhom. "Westgrat" (II/I) je u osnovi zamislen kao lakši alpski smjer za iskusne gornike. Glavne poteškoće su u zadnjem dijelu, koji je izložen i tehnički zahtjevan; prije nekoliko godina su dio dobro osigurali čeličnim kablovima, pa je on trenutno smjer klasičnog pristupa vrhu. Zbog velike aktivne opasnosti padajućeg kamenja uspon "običajnom stazom" je posebice u gornjem dijelu vrlo rizičan, pa je između staza pod vršnim dijelom grebena uređen spoj, osiguran lancima. Sam uspon zapadnim grebenom je prava klasika s laganim penjanjem. Neprestano, cca. 500 visinskih metara, penjemo se preko velikih stijenskih blokova - ako se držimo dobro označene staze, oni su prilično stabilni, inače uvijek provjeriti oprimak. Penjanje je gotovo cijelo vrijeme u sklopu I, možda neki detalj malo više; ali unatoč grebenskom toku središnji dio uspona preko Westgrata nije izložen, ipak nudi fantastične poglede nad Pitztalskom dolinom i vrhove Kaunergrata. Zaista, uspon prolazi u tako atraktivnom okruženju i zbog relativno malo zahtjevnog i ugodnog penjanja tako privlačan, da ga slobodno proglašavam jednom od najljepših staza koje sam obavio u Austriji. U gornjem dijelu greben se sužava, malo prije spajanja s "normalnom stazom" pojavljuju se prva osiguranja na stazi. Odavde do planote pod vrhom ima dosta osiguranih prolaza, unatoč tome je taj dio staze najzahtjevniji: izloženost je mjestimično velika, teren krusljiv i labav, tehničke poteškoće koje bi dosezale visoku II ili slabu III ublažava kabl, ali teren neugodan i staza zahtijeva veliku mjeru opreza. Neobično je i da taj dio staze (pa sve do vrha) više nije označen, kao da su uređivačima ponestalo volje - istina, uspon ide grebenom ili tik ispod njega, ali kao što sam doživio na povratku, orijentacija u razbijenom svijetu bezbrojnih zamki i klizišta daleko nije laka. Na prostranoj platformi pod vršnom glavom Hohe Geigeja nas očara privlačno ledenjačko jezerce. Preko ostataka ledenjaka (nezahtjevno, nije potrebna dodatna oprema) se relativno položno uspinjemo do vršnog grebena i onda po svom ili slijedeći pojedinačne kazalice preko lako prohodnog, ali zbog oštrih, prilično velikih kamenja dosta neugodnog svijeta uspinjemo na prostran i izuzetno razgleden vrh. Nakon dužeg zadržavanja na vrhu oko pola četiri spustio sam se natrag do jezerca, gdje sam unatoč kasnog sata i vremena koje se počelo kiseliti (malo je zarosilo, ali ništa više od mogućih kraćih pljuskova barem prije večeri nije najavljeno...) sretnuo par koji je još žurio prema vrhu. Zajedno smo pogledali strašljivo klizno silaženje "običajnom stazom", pa sam se odlučio da spustim osiguranom grebom do mjesta gdje se priključuje uobičajena staza, i odatle silazim "Normalwegom": to je trenutno i optimalno rješenje, iako bi, kao što sam već spomenuo, mnogo više preporučio uspon i silazak zapadnim grebenom. Prema kraju osiguranog dijela u neprozirnom svijetu nešto prerano skrenuo prema navodno bliskoj "običajnoj stazi" ispod mene; u silno kliznom svijetu još u zadnji tren odskočio sam pred velikim labavim blokom koji nije dopuštao drugu smjeru silaženja. Po krajnje kliznoj stazi spustio sam se do lanaca i zatim po inače redovnoj, ali nešto zbunjujuće označenoj stazi prema koći (novije crvene točkice se kombiniraju sa starijim oznakama, koje ponekad vode kroz trenutno vrlo opasan teren). Silaženje je konačno pokazalo da je povratak često zahtjevniji od uspona, istovremeno i zašto je trenutno lutanje "Normalwegom" odvraćano. Staza je strm a i izuzetno krusljiva - ponekad se čini da će veliki kameni blokovi u klizištu, kakvi redovito grme u okolici, odjednom pobjeći u dolinu. Kao i "Westgrat" neosigurana je; načelno to ne predstavlja veće probleme, jer tehnička zahtjevnost nije velika, unatoč tome na više mjesta penjemo barem I. stupanj - ni u tom pogledu staza nije bitno lakša od zapadnogrebenskog uspona. Na prostranstvima pod razbijenim pročeljem Hohe Geigeja odahnuo sam, uskoro se smrklo i počeo je padati kiša, koja je slabe pol sata prije koće oplemenjela u buru oluju. Zbog toga sam bio prisiljen više od sata vremena čekati u koći, malo prije 7. pa sam se konačno spustio do auta u jenjavajućoj kiši i krenuo na prilično dugu vožnju natrag u Innsbruck. Uspon na Hohe Geige je velika tura i vrlo poželjan cilj mnogim iskusnim gornicima, o čemu svjedoči relativno velik posjet. Trenutno za uspon nije potrebna nikakva dodatna (zimska) oprema, kaciga pa na "običajnoj stazi" više nego preporučljiva (iako je imaju rijetki). Uspon preko zapadnog grebena je čudesno iskustvo, zbog prije vremena osiguranog vršnog dijela pa dostupno iskusnijim gornicima. Trenutno je Westgrat primarna staza na vrh; "običajnu stazu" nikako ne mogu preporučiti. Inače su i tako mogoćni Hohe Geige i dolina Pitztal pod njim svakako vrijedni posjeta...! (aja, i veliko parkiralište pred Plangerossom je besplatno, juhej)
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
| (+3) |  | |
|
|