| turbo2. 08. 2020 19:07:16 |
subota, 1.8.2020
Vrha su u Austriji, zato sam ih i u Austriju zabilježio - ne znam zašto gore piše Italija - na njih smo krenuli iz Italije, i to od Casere Pramosio. Prije sedam godina sam ih opazio s vrha Avostanisa, kasnije promatrao s vrha Crete di Timau, a danas je konačno došao dan da sam ih posjetio. Zapravo smo ih oboje, jer je princeza urno i veselo trčkarala ispred mene. Cesta do planine je na mjestima prilično oštećena, dakle polako ako se netko tamo uputi. Od planine smo krenuli prema jezeru Avostanis, prošli pored zatvorene koče Giovanni Morgante i obližnje Casere Malpasso i nešto više se usmjerili na stazu CAI-448, kojom smo brzo stigli do sedla Passo Pramosio. Do tamo i malo dalje hladna sjena, zatim cijelo vrijeme toplo, toplije, vruće. Prevelika vrućina nas nije uhvatila, jer smo krenuli u pravo vrijeme (7h) i završili šetnju prije pripeka. Prijatna staza nas je mimo staje na planini Köder Alm vodila prema vrhu, presjeci ispod grebena iznad nas bili su dugi i blagi. Uz stazu, pored nje i preko nje curilo je puno potočića, što je zahtijevalo oprezan korak i obećavalo odlično osvježenje pri silasku. Na Köderkopfu smo stali kod križa, zatim izašli na bočni greben i osvrnuli se oko nastavka staze. Bliski Köderhöhe nije bio tako blizu kao što se činilo, jer je staza do tamo bila teško pratiti odnosno gotovo je nije bilo. Među ruševinama prvog rata, rovovima i bunkerima, išli smo nosom, ovdje ondje i malo gore dolje, te sasvim dobro uspjeli smjer do vrha. Tamo trava takva da bi zaplakao od sreće da si krava ili barem ovca, možda i koza, nama je bilo dovoljno da legnemo umjesto sjednemo na odmor. Prijao je, kao što je prijao proživot koji sam natovario na vrh. Princeza je zadrijemala, ja sam obnavljao sjećanja, zatim smo brzim korakom krenuli u dolinu da nas vrućina ne muči. Urno smo trčkarali dolje, princeza je s veseljem pljuskala u potočićima na stazi i pored nje, meni je bilo dovoljno da hladnom vodom hladio pregrijano čelo. Na stazi koja vodi od casere do jezera opet smo ušli među ljude, nekoliko bon di-ja, gruess gott-ova i već smo bili kod auta. Da ih nije bilo desetaka, najmanje, sjedio bih u vodoskoku sa svježom vodom, tako sam se samo osvežio i zakipio žeđ i već smo putovali kući. Super izlet na manje poznate i rijetko posjećene vrhove, samo hic od gotovo neprobojne gomile kod casere Pramosio. 
http://tubojan.blogspot.com/2020/08/koderkopf-koderhohe.html
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60
| (+1) |  | |
|
|