|
| bagi21. 12. 2018 10:09:02 |
Ova ideja je bila pristup kroz sotesku Vallone Degli Uccelli do cilja Monte Bruca, ter silazak s druge strane hriba do izlazišta. Te varijante još nismo prošli, zato je bila toliko zanimivija  . Opisano stanje odnosi se na prosinac 2018.
Pristup :
Staza 521 *Sentiero degli Uccelli* bila je za nas otkrivanje nepoznatog. Već na izlazištu nalazi se tabla s upozorenjem, koje u početnom dijelu nema prave valjanosti. Njezinu poruku smo razumjeli tek kasnije. Strme padine i koza staza visoko nad Ptičjim potokom zahtijevaju svu pažnju i čvrst korak. Dobro smo bili svjesni dubine ispod nas. Najnevarniji prolazi dobro su osigurani i tako je sve do spoja s Ptičjim potokom. Tamo počinje druga priča ...
Prvo treba prijeći potok, što može biti problem već pri niskom vodostaju. Markacija gotovo nema više, nikakvih osiguranja. Korito previše duboko za cipele, tok jak, pogodnih stijena za prelazak vrlo malo. One su bile za nameček i zaleđene, što sam nehotice iskusio i ja  . Nakon uspješno izvedene piruete usred potoka uspjelo mi je ostati suh iznad vode, samo koljeno je neko vrijeme protestiralo zbog tvrdog slijetanja na stijenu. Pri visokom vodostaju prelazak potoka misija je nemoguća i na to upozorava tabla na izlazištu. Nažalost, do tog spoznanja dolaziš tek prema kraju soteske.
U nastavku smo tražili prolaze po koritu, dok se lijevo nisu otvorile padine ogromne plazovine. Ni tu nema vidljive staze, pa smo se preko nje krenuli po *najpogodnijoj* varijanti. GREŠKA !!! Podrtina, na sreću smrznuta, postajala je sve uspravnija. Povratak bi bio još teži i zdrs vrlo neugodan. Čista peščarska trojka, kažem vam  . Mukotrpno penjanje uz pomoć svih četiri udova, niskog profila i vjerojatno i zubi konačno nas je dovelo do blažeg dijela. Lijeva, žmuljasta grapa bila bi možda bolji izbor, ali nam nije mirisala zbog zaljeđenosti.
Kamo dalje ??? Opet smo dali oči na štapove. Dobra duša označila je prolaze crvenim crtama, samo ih treba vidjeti. Tako je sve do spoja sa stazom 501 znatno više. Odavde nadalje do razvoda za Monte Brucu hoda je sasvim druga pjesma. Staza je održavana, osiguranja besprijekorna. Bez njih bi na propadnutim mjestima bilo prilično sitno. Naš cilj, razgledni Monte Bruca lijepo je označen, stazica nanj uhojena.
Silazak :
Staza 501 *Sentiero Bepi della Schiava* dovela nas je natrag na izlazište. U usporedbi s prođenim ovaj silazak čista je poezija. Obnovljena bivša mulatjera iz prvog rata spušta se skladno u dolinu u brojnim cik-cakima. Pogodna je za svakoga tko bi se htio popeti na Monte Brizzia ili Monte Brucu. Kod crkvice tik iznad Pontebbo skratili smo povratak neoznačenom prečicom lijevo.
Sažetak :
Zvijezde bile su nam naklonjene i uspjeli smo prijeći cijeli krug. To je jedan od onih koje s veseljem ponavljaš svakih nekoliko godina . Teško te ostavlja ravnodušnim, samo razmere moraju biti prave.
Koordinate izlazišta (blizu Pontebbe): 46.510683, 13.317388
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74
| (+8) |  | |
|
|
|
|
| BananaBronson21. 12. 2018 18:12:45 |
Ova plazina je bila jedva prolazna već 2012., kad smo tamo išli mi dva. Nam su se za nameček zraven još cijelo vrijeme rušili tornjevi, tako da smo se prilično držali lijevog ruba (gledano nagore). Teško je zamisliti kako bi taj prijelaz uopće elegantno riješili, tako da se može dogoditi da uskoro uopće neće biti prolazan.
https://www.mojstr.si/2012/05/divji-pticji-krog.html
| (+2) | | |
|
|
|
|
| bagi22. 12. 2018 10:18:18 |
@BananaBronson ... izgled plazine je odozdo varljivo položen, ali nam je s svakim metrom sve više pokazivala zube  . Na sreću smo barem imali smrznuti teren. Ljeti si tamo prelazak ne mogu zamisliti.
Ali prema tvom zapisu i lijeva, žmuljasta grapa očito nije tako jednostavno prolazna, kao što smo si zamislili odozgo. Varijanta bi bila možda još malo dalje uz strugu i *blaže* prelaziti. Ali to je samo nagađanje. Naslov tvog bloga *Divji ptičji ples* će biti pravi . Bez obzira ... važne su priče koje pišu takva istraživanja .
| (+3) | | |
|
|
|
|
| journeyman24. 12. 2018 09:59:14 |
Mi smo ovu stazu prošli jučer. Većina nas se zaletjela u šljunak, ali smo se morali spustiti natrag i popeti se grapom na lijevo, koja je svakako najbolja opcija unatoč tome što iz nje izlaziš prilično blatnjav. Šljunak je išao dok je padina bila u sjeni, ali kad smo došli na sunce podloga se omekšala, i više s padine počelo kotrljati kamenje. Penjanje po podoru svakako odvraćam. Gropa lijevo je sasvim prolazna, ali u ovo doba možeš naići na led u njoj.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| VanSims24. 12. 2018 13:03:23 |
Ne sjećam se više ali vjerojatno sam i ja uzeo tu grapu jer koliko se sjećam da sam morao puzati na sve četiri, to baš nije. I to u travnju kad nije smrznuto. Inače su uvjeti prije tri godine vjerojatno bili drugačiji jer je plaz živa stvar.
I u odnosu na ono što me čekalo na još neobnovljenoj stazi 501, nije bilo to najgore.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.