|
| jaz1. 11. 2008 23:06:39 |
U subotu sam malo podoživio sjećanja uz uspon na njega kad sam ga gledao s grebena na suprotnoj strani. Lp!
|
|
|
|
| IgorZlodej29. 06. 2012 19:51:53 |
Pred skoro 5 godina nama početkom listopada zbog snijega nije uspjelo doći na vrh. Danas smo krenuli kod koče Tolazzi i u jutarnjoj hladnoći u dobru urici došli tik ispod koče Lambertenghi-Romanin. Tamo smo skrenuli lijevo preko šljunčanih polja pod ulaznom grapom. Slijedi kratak odmor, zatim plezanje, kroz kratku grapu nič posebno, uslijedile su stare trave i skromna stazica, uslijedilo je prečenje desno i gore, zatim nešto teže mjesto u širokoj grapi po glatkim pločama (II.), nastavak opet lakši, zatim prečenje po i pod uskim izloženim grebenom (vjerojatno najteže mjesto) pa opet gore, pa malo okolo. Kad dođemo do nekoliko metara dugačke jeklenice (jedino osiguranje u smjeru, koje nije nužno potrebno) već znamo da vrh nije daleč. Slijedi lagano penjanje u čvrstom kamenju sve do vrha. Ljepše je bilo stupiti na vrh. Slijedio je odmor i gledanje po poznatim, nama već prilično domaćim planinama. Zatim silazak koji zahtijeva svu predvidljivost, konopca nismo koristili, iako je na jednom mjestu uređeno sidrište. Dolje smo skrenuli do Piera u koču Lambertenghi, s kojim se znamo od prošle godine, kratki razgovor i zatim posjet austrijskoj koči koju renoviraju, ipak ljubazno posluže, nama vrlo ukusni štrudl sa smetanom i naravno Gässer koji smo pošteno zaslužili. Slijedio je još silazak do Tolazzija. Smjer je označen još uvijek blijedim pikama i prilično dobro pratljiv.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
| (+8) |  | |
|
|
|
|
| IgorZlodej27. 08. 2014 13:59:35 |
Crvene pike su potpuno službene talijanske markacije koje označavaju smjerove uspona odnosno staze koje nisu osigurane, ista je oznaka na njihovim kartama gdje se obično nacrta i alpinist .
| (+3) |  | |
|
|
|
|
| coffee23. 07. 2019 19:17:42 |
Da se previše ne zapraši... Danas na taj vrh. Kao što su ostali rekli, ohrabrujuća tura za lakše slobodno penjanje, naravno gore i dolje, 4-5 sati stalne koncentracije, zbog travnatih strmina (Bože ne daj mokro), šljunka nad izloženim dijelovima, teških prečnica i oštrih padina. Izuzetak je samo jedna kratka zajla na kraju. Knjiga zapisa nagovještava da je još uvijek rijetko posjećen vrh. Kako god, prvo treba naći ulaz u stijen i jer sam vodič pročitao lijevom rukom i pogledao fotke, lutao sam sat vremena ovdje i tamo. Dosta dugo da je jutarnje sunce počelo pržiti planinu, iako Cogliansov amfiteatar daje dobru jutarnju zaštitu unatoč južnoj strani. Napredovao i spustio se prilično dobro, tako da sam od ulaza i natrag trebao oko 4 sata i pol. Imao sam i 20m konopca, ali se nisam nigdje spustio, teško je naći dobre kuke, uglavnom su nad najtežim mjestima, tako da bi bilo smisleno imati duži konopac. Zjutro sam imao pobožne želje ići još na Coglians, ali ti sat lutanja i ubijajuće sunce pokopalo želje. Sljedeći put.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
| (+5) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.