| m're 126. 07. 2009 22:17:30 |
Nakon planinskog tabora za djecu i omladinu na Drežniškim ravnama, još skok u Furlanske Dolomite (za mene su Karnijci). Cilj: ljepotica Monte Duranno, društvo: prijatelj i poznavatelj Karnijaca i Dolomita Matija.
U četvrtak u večernjim satima mimo sela Erat do izhodišta po ''''peruansko-bolivijskoj'''' izložbenoj cesti nad klancem do kraja ceste. Po stazi 374 do koće Maniago, gdje smo prespavali. Drugi dan rani start, prvi cilj forcella Duranno, gdje u društvu kozoroga pozajtrkujevamo i navlačimo plezalne pojaseve i potrebnu opremu. Staza - smjer označen pikama - ide prvo pod, uz greben zatim skreće po dugoj polici u srž južne stene Duranna do središnjeg ''''kanala''''-klanice, koja prereže cijelu stijen. Tu počinje penjanje: prvo par dužina desno uz kanal zatim skreće u sam kanal i drži ga do kotline pod vrhom. Po lakšem pećevju i prilično izloženim grebenu dosežemo vrh. U vpisnoj knjizi popunjeno samo nekoliko listova, iako je prvi vpis u njoj iz 2004.
Sestupamo istim smjerom, na najtežim mjestima (4-5) spuštamo se po konopcu. Na dugoj polici srećemo kozoroga alfa mužjaka - ''''gazda'''', koji mirno preskače pred nama kao da želi pokazati gdje ide najlakši put.
Slijedi brz sestup iz sedla do koće i po ručku po već poznatoj stazi 374 do automobila.
Tura vrhunci: lijepi brežuljci, divljina, prijazno osoblje u koći, samoća (na cijeloj turi smo sreli jednu osobu i neke posjetitelje koće). Preporučujem svima koji su navikli kretanju u navezi i/ili solo penjanja III. stupnja te spuštanja po konopcu. Osigurači su uređeni - buševine, ovdje i tamo se nađe i neki klin. Snježna polja na stazi su, ali se im možemo u potpunosti izbjeći, tako da zimska oprema može ostati kod kuće.
Tura je sicer (osim početnog dijela ozbiljnijeg penjanja) dobro opisana u knjizi A.Mašerea: Dolomiti - sanjske gore. Tko zna talijanski, na netu se nađe i nešto.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
| (+1) |  | |
|
|