| djimuzl20. 03. 2023 18:04:47 |
Iako sam za subotnji izlet sprva birao među malo sjevernijim točkama (hvala Bojanu za savjete  ), na kraju sam se odlučio za taj kraj karinjskog predgorja, greben koji se spušta u Furlansku nizinu uz desnu obalu rijeke Tilment (Tagliamento) južno od nešto mogoćnijeg Monte San Simeone.
Kao i prethodnici (opis u gornjoj poveznici) i ja sam parkirao u Braulinsu i krenuo po stazi br. 837, prvo se popео na Monte Brancot, zatim na Palantavins (nekad i Palantarins) i najjužnijeg od tri »kornčića« (Tre Corni odnosno Tri roga). Iako sam razmišljao i o mogućnosti kružne staze sa spustom u Bordano (staza 837 vodi do mjesta Interneppo) i natrag po biciklističkoj stazi do izlazne točke, odlučio sam se vratiti istim putem.
Spomenuta staza je (barem u prođenom dijelu) lijepo učvršćena i njegovana, jer je (barem prema subotnjem posjetu) očito dobro posjećena. Na stazi ima i dosta kaminih stuba(-štica) - kako isklesanih tako i »sastavljenih«. Prva zanimljivost uz stazu (odnosno malo izvan nje) pojavljuje se uskoro - crkviца sv. Mihaela, isklesana u šarenu stijen, s lijepim pogledom.
Šumska staza se inače penje sprva vrlo zloženim putem, širokim zavojem jer zaobilazi duže ostenje (u koje je isklesana crkviца), kasnije se penje mnogo direktnije u strminu i brzo dovodi do prvog označenog raskrižja pod Monte Brancotom, gdje se može odlučiti za prelazak ispod (desno) ili preko vrha navedenog brežuljka. Ja sam se pri usponu popео na vrh, pri povratku prešao njegova istočna pobočja – koja su za razliku od većine staze – razgledna. Iako je bio uglavnom lišćarski gozd još uvijek u zimskom »stanju«, zbog svoje gustine ne omogućuje pretjerane poglede uz stazu.
Na Palantavins odande još pola sata hoda, još malo ljepši razgled nego tamo na prvom (južnom) od Tri roga, gdje sam i imao duži odmor.
Nazad sam na vrhu Palantavinsa i ispod njega sreo dosta pješaka, na raskrižju skrenuo na prije spomenutu razglednu stazu koja prelazi istočna pobočja Monte Brancota. Tamo na kratko dobivam zanimljivo društvo, jer se iznenada uz pobočje pojavila jata bijeloglavih jastrebova, koji su (otprilike na mojoj visini i niže) letjeli prema jugu te se kasnije uspeli prema suncu… Njihovo »gnijezdo«, rezervat Cornino, nalazi se samo 10 km dalje.
Na sedlu, prije oštrog zavoja staze lijevo, odlučujem posjetiti još južni dio grebena, Monte Boscatz, na koji inače nema staze, samo dobrih 50 visinskih metara uspona na vrhu nudi lijep pogled prema jugu. Upravo na južnom rubu grebena nalazi se još jedan vrhuncić, ali 400 metara strmih trava i šume niže, tako jako radoznao opet nisam bio… 
Do Braulinsa sam se kasnije spustio neoznačenom, ali jednako dobro očuvanom stazom (kojih ih je tu još nekoliko), stubovi također nisu nedostajali. Vodi mimo više razina ostenja i također kršačke pećine Buse di Pasche. Spomenuta ostenja plezači rado koriste, ni stijenica kod ranije spomenute crkvice nije iznimka. Odmah prije naselja staza se pridružuje označenoj.
Unatoč suncu bila je na vršnom dijelu grebena vidljivost prema obližnjim (Veliki Karman na istoku, Muzce na sjeveroistoku, San Simeone i za njim Amariana na sjeveru, Monte Cuar na jugozapadu) i udaljenijim planinama lošija zbog guste koprenaste oblaчnosti, ali čim sam se vratio do izlazne točke, odmah se poboljšala  Na vršnom grebenu uporno je puhao povremeno prilično hladan vjetar, koji je u šumi izgubio snagu.
Ipak lijep dan za novo doživljaj
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45
| (+8) |  | |
|
|