|
| mirank4. 07. 2011 17:24:48 |
Jučer sva s ženom obavila navedenu turu. Početak s parkinga do koče Calvi nije ništa drugo nego šetnja rijetkom šumom pa zatim po pašnjacima. Od koče do ulaza u feratu Sartor vodi dobro uhođena i označena staza, sama ferata nije neke veće zahtjevnosti, tako da smo za dva sata već na vrhu. Pogledi na Karnijske Alpe i djelomično na Dolomite zadržali su nas na vrhu gotovo sat vremena. Silazak istočnom normalkom je duljine oko 150m po klancu i gredi na sjevernoj strani pun tvrdim snijegom gdje je cepin bio vrlo korisno oruđe. Ostatak puta normalno prohodan. No na sedlu Sesis nam se (unatoč lakšem tempu) činilo prerano za povratak pa smo se odlučili još za ponavljanje prelaska Chiadenisa preko obje ferate koje su zahtjevnije od one na Peralbi. Naj spomenem da je u subotu (prema priči skrbnika koče Calvi) 15 min snijeglo kao zimi te da se temperatura spustila ispod nule, što zbog visine nije ništa čudno. Sretno svim ponavljačima.
|
|
|
|
| atoamac3. 08. 2011 19:27:10 |
U žlabu na "istočnoj normalki" više nema snijega ali još malo blata. Na ferati na Chiadenis (nad koćom Calvi) ima nekoliko izvučenih klinova ali se može sporo mimo (dolje, gore lakše jer oprimci i stube svuda u izobilju). Sretno!
|
|
|
|
| IgorZlodej22. 09. 2011 19:37:37 |
Peralba je jedna od ljepših Karnijskih planina, iako već na granici s Dolomitima koji su odatle gotovo na dohvat ruke. Putevi do nje su kratki jer polazna točka visoka (1800 m). Gore smo došli s Vrha sunčane doline. Počeli smo kod Koče kod izvora Piave, zatim skrenuli na put koji vodi na zapadni greben, prvo staza ravno pa malo dolje, onda dio strmo gore. Kako brzo izlazimo iz šume pogledi su naravno prvoklasni, put kao takav ničeg posebnog, ukupno smo ga prešli s štapovima i dodobra uživali u prekrasnim pogledima. Nakon manje od 2 sata bili smo na vrhu, dolje kod koče Calvi veselo kokodakao pjetlić. Slijedio kratak odmor, zatim silazak Papeževim putem na sedlo Sessis, pa dalje pod Pic Chiadin koji je bio naš drugi cilj. Tamo ostavili ruksake i po s pikama označenoj smjeru popeli na vrh. Zajedno smo utvrdili da poteškoće ne prelaze dobru I. stopu. Opet kratak odmor i silazak prema sedlu Sessis na koje nismo išli jer smo uskoro skrenuli na stazicu desno i otišli istočnom stranom na ulaz u feratu koja vodi na Monte Chiadenis. Ovaj put malo duži odmor, stavili smo nešto u usta, zatim nakon 33 minuta već stajali na vrhu. Silazili smo JZ grebenom potpuno osiguranim čeličnom užadi, u donjem dijelu kombinacija užadi i lanca. Slijedio posjet koči Calvi i nešto tekućeg osvježenja te dalje do izvora Piave. Izuzetno objavljam jer netko tko čita forum želi vremensku tablicu. Cijeli krug napravili u 6 sati sa svim stajanjima. Mnogo smo fotografirali, mnogo gledali poglede i mnogo razgovarali.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
|
|
|
|
| kofetarca22. 09. 2011 23:37:24 |
hvala Igorju i Rozki za detaljne opise puta s vremenskim tablicama i objavu lijepih slika 
|
|
|
|
| IgorZlodej3. 07. 2015 12:23:40 |
Iz prijateljske koče Calvi po osiguranoj stazi Piepo Sartor na vrh, zatim silazak "papeževim putem" (u klancu još malo snijega, moguć obilazak dolje) na sedlo Sesis i dalje pod Chiadenis te uspon na vrh i silazak do koče Calvi. Zatim još do koče kod Izvora Piave 
|
|
|
|
| velkavrh2. 08. 2015 04:40:02 |
Jučer, 1. kolovoza, otišao sam s PD Škofja Loka u Zapadne Karnijske Alpe na takozvanu papažinu planinu na 2694 m visoki Monte Peralba. Na put smo krenuli osobnim autima jer na planinu Rifugio Sorgenti del Piave vodi uska asfaltirana cesta s malim zavojevima, zabranjena za autobuse i kombije. Od mjesta Cima Sopadda do planine dakle ne idu autobusi. Zavukli smo se na parking te planine i krenuli prema koči Salvi na 2164 m. Oko koče veselo kokodaka pjetlić. Imaju dosta kokoši, dakle tu možeš svježa jaja. Nato smo nastavili do sedla Passo Sesis gdje je raskrižje. Lijevo vodi na feratu Santor, desno papažev put. Na tu planinu se popeo 1988. papa Ivan Pavao II. Na njegov put gore nas obavještavaju natpisi, kojih nažalost nisam slikao jer mi aparat radio samo u ferati. Na sedlu se grupa razdvojila. Većina planinara odabrala feratu. Pravi ferati kod nas malo pa usporedbe s teškoćom ne mogu raditi. Pelao sam ih samo na zadnjoj turi u Dolomitima - dvije. Ova na planinu je dosta duga i ne nudi odmor. Vodi strmo po odličnoj stijeni bez prestanka skoro do vrha. Čelične užadi vrlo nove. Na nekim dijelovima malo mjesta za noge, treba se jako povlačiti gore. Nema stvarnih poteškoća, samo odmah na početku prije užadi gadljiv skok, zatim se povučeš uz ljuljajuću užad na pravi ulaz u feratu. Penjanje mi je bilo pravi užitak. Teškoća A i B. Na vrhu gneča. Naši saputnici koji su išli lakšim papaževim putem već gore. Križ i čak zvono želja. Čak i knjiga za upis. Upišao sam se. Žigu nisam vidio nigdje. Ali nisam ni pitao. Tu smo naravno pomalicali, slikali se i vratili papaževim putem. I papažev put nije baš jednostavan. Gadljiv dio u klancu osiguran starim zarđalim užadima. Put dosta šljunčan. Na povratku stali kod izvora rijeke Piave gdje je prijateljski lokal. Udaljen samo 500 m od parkinga. Tu popili zasluženo pivo. Zatim duga cesta kući naravno s obveznim stajanjem u Dovjima kod Aljažka. Imao sam lijep dan, takvih još želim puno.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28
|
|
|
|
| ločanka2. 08. 2015 07:42:09 |
Velkavrh, po svoje imaš nesreću! Jednom otkaže fotoaparat, drugi put zemljovid
|
|
|
|
| velkavrh2. 08. 2015 07:54:45 |
Ipak sam snimio pola. Imam nov aparat i tek se učim rukovati njime.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.