Popis foruma / Italija / Dolomiti / Punta Tre Dita (Dreifingerspitz) i Piz da Peres

Punta Tre Dita (Dreifingerspitz) i Piz da Peres

Ispis

turbo30. 07. 2023 16:39:55

Parco naturale Fanes-Senes-Braies

Izhodište za turu sam imao kod gostionice Bad Bergfall, dobar kilometer od donje stanice gondole Olang-Valdaora, koja ide na Kronplatz, gore dolinom.

Noću je padala kiša, pa je put bio mokar, visoka trava i grmlje uz njega ništa manje, sam brzo nakon starta isto. Do sedla između vrhova sreo samo srnu, jedva sam je primijetio nepomično stojeću niže u travi, i mlađu gospo, nju nije bilo moguće propustiti. Khm... Vrijeme visoko ispod sedla oblačno i maglovito, zatim bolje, ali ne bez mane. Vjetar koji je na sedlu Dreifingerscharte bio prilično jak, ni prije ni poslije, nije pravio problema, za vrijeme silaska ga je bilo još premalo da hladi pregrijano lice. Od sedla sam nastavio silazeći do visokoplaninskog jezerceta Le De Fojedöra (Lago de' Colli Alti), gdje sam mahnuo kravama na drugoj strani i pružio si malo odmora, tijekom kojeg sam naravno pošteno privezao dušu. Pristoji se i koristi, barem meni. Prvi vrh, Punta Tre Dita, odostraga, jer sam htio šetnju obaviti što kružnije, anello je pač anello. Vrh samo moj, tako kao i osim srne i mlađe gospe cijeli uspon do tu i još malo dalje. Pogledi prekrasni, unatoč maglama i oblacima, prepoznao Kronplatz, naravno i moj apartman znatno niže, i gradić Pieve di Marebbe, kamo se možda odem neku zimu s turnom opremom. Do sljedećeg vrha, do Piz da Peres, nije bilo daleko, nakon silaska do sedla gdje sam jutros stigao natopljen do koljena a sada suh kao papar, čekao me malo uspona i već sam bio jedan od nekoliko desetaka koji smo se motali više manje blizu križa na vrhu gore. Ništa, popularan vrh, prilično jednostavno dostupan, pod vrh vodi i ferata koja je bila naravno masovno posjećena. Unatoč gužvi sam i tu malo sjedio, ogledao se i zakriožio, zatim hitro krenuo nogom u put i nastavio šetnju. Jutros nisam bio siguran kako će s vremenom, pa sam s tog vrha imao dvije opcije nastavka, kraću i dužu. Budući da se činilo da vrijeme još neko vrijeme neće zezati, naravno sam odabrao dužu stazu i tako sišao na prijevoj Passo Furcia (Ju de Furcia, Furkelpass), do kojeg nije bilo baš blizu a odatle do kuće još dalje. Silazak do izlaza ferate gužvan, zatim prilično samotno, upravo kako mi je najdraže. Put do prijevoja čudesan, raznovrstan, polja, slikoviti prolazi, razbijen teren, po svom divlji, unatoč markacijama, stvarno lijepo. Na prijevoju malo cestom, do kraja umjetnog jezera, tu sam morao navigacijom ući na pješačku stazu jer nije bilo ni smjernokaza ni markacije, ove sam pronašao tek malo niže. Pješačka staza me kasnije dovela natrag na glavnu cestu, malo po njoj, zatim opet dolje van na stazicu i tik tak, već sam bio kod planinske gostionice Trattes, gdje sam očekivao vrč osvježavajućeg hmeljevog pića. Al gle zlo, na vratima natpis: "Chiuso, geschlossen". Nisam se dao, pokucao na napola otvorena vrata, pitao ljubaznu gospođu o nastavku puta jer na kraju nisam htio uspon ako sam već imao silazak na početku. Pogledali smo njihovu kartu na zidu i moju u telefonu, stazice su se podudarale, zapamtio sam gdje da budem oprezan za nastavak. Zatim sam joj se požalio da sam se veselio pića ali šta, zatvoreno... Shvatila je moju nevolju, i potrebu, i s veseljem mi poslužila vrčem točenog. Najvećim koji se dao dobiti. Joj kako je sjedio, prije nego sam ga nagnuo, zahvalno ga pomazim. Nastavni silazak sam odradio u nuli i nakon sedam i pol sati sretno završio imenitnu šetnju. nasmeh