| palček plezalček24. 09. 2020 16:08:38 |
L'Ciaval/Sas dla Crusc i Piza dales Diesc
Ljepo vrijeme treba iskoristiti, zato sam se odlučila ne popeti samo na dva vrha od trenutno jako reklamirane četvorke (https://www.4peaks.it/en/), nego ih i obići.
Od crkvice La Crusc idem preko sustava melišta pa gore prema sedlu Ju dla Crusc, gdje se staza oštro okreće na suprotnu stranu (do sedla idem prema J, s njega prema S). Ako sam prije hodala pod moćnim vertikalnim zidovima, odavde na suprotnu stranu ugledam čudovitu goru s jedinstvenom pločom. Kad se na ugodno hladan jesenski dan u trenu stopiš kao sladoled na jakom ljetnom suncu, to je znak ljubavi na prvi pogled. Ako netko ima slične osjećaje gledajući Sas dles Nü (slika 7), evo nekoliko smjerova (https://www.rifugiofanes.com/en/climbing-dolomites.htm). Naravno da sam bila sva zadovoljna što me staza vodi prema toj ljepotici.
Prvo sam se popela na Piz di Zuber, prvi neizražajan vrh uz stazu. Zatim sam se odvojila od staze pod vrhom L'Ciaval/Sas dla Crusc i nakon nekoliko desetaka visinskih metara zatekla pod velikim križem. Silazila sam slobodno po Prešernu i nastavila do pod vršne glave vrha Piza dales Diesc. Tu sam nataknula kacigu i u nekoliko minuta s vrha zurila u neobične puste kraške podove, zavodljivi Sas dles Nü i druge vrhove. Kad sam iza sebe čula glasove, bilo je vrijeme za silazak. Polako i s užitkom vratila sam se do Ju dla Crusc i krenula stazom CAI 7, koja se priključuje CAI 13 malo iznad koća Fanes i Lavarella. Malo nakon razvijanja odmorila sam se duže, tijekom kojeg sam zastrigla ušima shvativši da moram do sedla sv. Antona popeti više od 300 m; već si silazila 900, ali natrag u klanac nije baš motivirajuće. Prolaznike sam pitala za vrijeme odavde do jutarnjeg izlazišta, gdje trebam uhvatiti žičaru (Žičnica Crusc vozi od 27.6 do 27.9 između 8.30 i 17.15). Nevjerujuće su mašili glavama, pa sam morala znatno ubrzati korak. Na sedlu mi se nasmiješilo gledajući peske niz koje treba silaziti. Prebacila sam u višu brzinu i bez grižnje savjesti prema jadnim cipelama, kojima pri trčanju po melišču ide loše, jurila prema dolini. Iako sam išla koliko su me noge nosile, stazi nije bilo ni kraja ni konca. Naposljetku sam stigla do raskrižja sa stazom CAI 15B, gdje na ploči piše 1h 50min do crkvice. Hmm, imam malo više od sata. Počela je prava bitka sa vremenom. Za šlag na torti postarala se staza, koja se opet počela uspinjati i tako trajalo do žičare, na koju sam sjela 2 minute prije službenog kraja rada. Bilo je više sreće nego pameti i toliko volje da napravim krug te se dovezem do Badije žičarom, da nisam ni osjetila veliku crvenu podpludbu na unutarnjoj strani gležnja, koja je sljedećeg jutra otkrila svoju bolnu prirodu, kad je umjesto u brežuljke morala u trgovine u nadi da ću naći željene niske cipele.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
| (+8) |  | |
|
|