| turbo2. 08. 2022 19:03:40 |
ponedjeljak, 25.7.2022
Gondola počinje raditi prekasno za takvu turu (8.30h), gornja stanica pa je tako neugodno sa strane koče Utia de Ncisles (Rifugio Firenze, Regensburger huette), da čak i dolje ne možeš puno pomoći s njom. Dakle sve pješice, by fair means!
Do koče uglavnom cestom, nema druge, zatim uglavnom ravno, i tu nema druge, do raskrižja na planoti Plan Ciartier, tamo lijevo u strmu propalu grapu i njome do škrbine Furcela da Mesdi (Mittagsscharte). Od tamo do vrha uspon sam napravio jugozapadnim padinom, po ferati čiju je postavku iz rane 20. stoljeća. Uspon ide po skrovitom terenu, ograde samo tu pa tamo, dosta je penjanja gdje ruke jako pomažu. Za orijentaciju služe bolli rosssi, ponekad te usmjere potpuno u drugom smjeru nego što si planirao. Krasnog penjanja bilo je prebrzo kraj, uskoro sam došao na vršni greben i njime do vrha. Tamo... Juhuhu, nikoga nigdje, samo mir i tišina. Spokoj! Pobrinuo sam se za tjelesno i duševno ugodje, provijanta i to jako ukusnog sam imao dosta sa sobom, razgledao se, razmišljao o ovom i onom i smislio puno toga i premislio, onda odlučio da je vrijeme za spust. Polako sam krenuo dolje po skrovitom terenu i malo prije prvih jeklenica sretnuo čovjeka koji ide gore. Za jeklenicama još malo pješke i već sam bio iznad najzahtjevnijeg dijela spusta, nekakve klizavice u obliku skoba i jeklenica. Tamo sretnem par, ona je brzo izašla, ja sam se tokom njezina penjanja maknuo da mi ništa ne padne ispod nogu, on je odlučio pričekati da ja prvo spustim. Brzo dolje mimogrede, onda još malo popenjao i već sam bio na Furceli de Saliëries (forcella Saliëries, Saliëries scharte). Misao na kratki odmor prošla u trenu kad sam se sjetio prekrasne meke trave niže pod vrhovima. Krenem prema dolini, kad u daljini ugledam helikopter kako leti prema meni. Već mislim da ide meni, kad skrene prema padinama kojima sam se nekoliko sati prije popenjao na vrh. Buk motor sve tiši, onda opet sve glasniji i ne traje dugo da helikopter doleti oko ruba direktno prema meni. Počne lebdjeti nad mnom, pa sam bacio štapove i pokazao rukama znak "N" što znači da ne trebam pomoć. Malo se zanjihao, možda znak da razumije, i odletio na drugu stranu planine. Još neko vrijeme zujio sem tamo, onda po zvuku motora lebdeo iza planine, zatim se popeo nad nju i odletio u smjeru dolaska. Drugi put imam takav slučaj da sam morao pilotu pokazati da ne trebam pomoć, dobro da znam kako se snaći. Ostatak spusta prošao glatko i brzo, na travu sam se protegnuo po dužini i širini i još jednom napunio dušu. Božanski su dani kao ovaj i jučerašnji, i stotine, ako ne tisuća i još nekih prije, visoko u lancima pod plavim nebom, obasjani suncem, u miru i tišini. Teško sam se vratio među ljude na putu do koče i oko nje, gužva je bila još veća nego dan prije za vrijeme spusta s Sassonghera. Najlakše do pića za šankom, ne prvi put tako, brzo i ljubazno poslužen, vani nisam imao gdje sjesti. Od koče do doline ponovno sam, samo nekoliko biciklista prošlo mimo, da sam otišao do gondole bilo bi sigurno drugačije. Krasan put, stvarno imetna stvar, još kako vrijedna grijeha 
http://tubojan.blogspot.com/2022/07/sas-rigais.html
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46
| (+5) |  | |
|
|