| IgorZlodej27. 07. 2011 14:55:51 |
Po skrbnoj pripremi, vrijeme, put, uvjete u ponedjeljak (25.7) odvezem se preko Učje - Čenta - St. Daniele - Maniago - Barcis u dolinu Valcellina prema Ertu.
Tamo skrenem u Val Zemolo do parkirališta kod Cas. Mela. S parkirališta idem po donjoj napuštenoj cesti (zašto gubiti korake uzalud). Cesta je nekamo zasuta, ali lijepo prolazna, kad se završi dođem do širokih prodišta, nađem prijelaz preko vode i na drugoj strani uhvatim označenu stazu koja zložno vodi kroz šumu prema koći Maniago, usput dva puta prelazi dostavnu cestu.
Kod koće stanem, nema ljudi, upravitelj se priprema za košnju sa čašom u ruci, nije baš posebno zainteresiran za posjetitelje, pa se brzo odpravim dalje. Odmah iza koće lijevo počinje put, tabla obećava, ali kasnije se pokaže da sama staza nema skoro ništa s alpinizmom. Po lijepoj stazi, na koju guraju trnjeve grane dođem u manju urvinu, nad kojom se na desno uzdiže Duranno, na lijevo čvrsta Spalla. Po širokoj zašuflanoj grbini lijevo se popnem na sedlo, pogled s druge strane me osupne, jer predam samo Dolomitski divovi, duboko dolje u zelenilu bivak Baroni. Idem lijevo, iza mojih leđa brdo na kojem vjerojatno nikad neću stajati. Popnem se na Spallu, slijedi silazak, staza je prilično dobra, ali očito malo hodana. Osim lijepih pogleda na putu nema ništa posebno uzbudljivo, korak mora biti siguran cijelo vrijeme, slijede spusti i usponi, nekad strmo u stenama gdje pomažu oželjenice. Na raščjepljenju naravno desni varijanta po policama, na kraju za par metara popnem se na vrh, malo sjednem, zatim slijedi silazak kroz dosta gusto trnje, sve dok ne dođem do klanca koji se okreće na jug i trebao bi biti posebno težak I.-II. Prvo opet ništa posebno, kasnije treba biti malo oprezniji pri skokovima, gdje svagdje pomaže trnje kojega tu ima jako puno. Klancak traje, poteškoće nisu pretjerane. Već neko vrijeme gledam poprečnu stazu, ali još uvijek ne dosegnem. No kad trnje skoro u potpunosti prekriva klanac ga napuštam tako da skrenem desno i u nekoliko koraka sam na lijepoj označenoj stazi. Budući da na onoj napuštenoj planini nisam ništa izgubio, skrenem lijevo prema koći Maniago, do koje ne idem jer ranije skrenem dolje prema polazištu. Oblačan dan bio je kao na narudžbu da nije bilo prevruće, visoka oblačnost nudila je čudovite poglede, put kao takav pa, da za zagrijavanje za sljedeći dan odličan. U mjestu Ertu pogledam još i odron s planine Vajont koji je pogodio ove krajeve u listopadu 1963. Zatim se odvezem u dolinu Cimoliana.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23
|
|