Popis foruma / Njemačka / Ostali planinski masivi - Njemačka / Chiemgau Alpe

Chiemgau Alpe

Ispis

VanSims9. 09. 2013 23:21:15

HOCHSTAUFEN(1771 m)

Za zadnji dan mojih dopustničkih lutanja bilo je najavljeno lijepo vrijeme tijekom dana a navečer oluje. Budući da prečenje Watzmanna (među Slovencima malo je poznato da ga je navodno prvi ili barem među prvim popelo naš Valentin Stanič, koji je prvi osvojio i bliski Hoher Göll) zahtijeva dug dan bez oluja (10-12 sati bez pauza) morao sam se ovom podvigu nažalost odreći.

U TC-u u Berchtesgadenu sam na netu potražio kraću alternativnu turu. Budući da je sustav bio ograničen samo na nekoliko turističkih stranica Berchtesgadena bez detaljnih opisa tura birao sam više nasumično. No, više-manje nasumičan izbor se pokazao dobrim: Hochstaufen iznad Bad Reichenhalla.

Kad sam navečer još malo šetao po Berchtesgaden vidio sam na nekoj oglasnoj ploči objesene stranice lokalnog dnevnog lista. Mojoj pažnji privukao je članak u kojem su opisane dvije gorske nesreće koje su se dogodile prethodnog dana (obe smrtonosne) i to baš jedna na Watzmannu i jedna na Hochstaufenu. eek

Obe pak na stazama koje su bile mnogo preteške za mene i nisam imao namjeru ići njima.

Ona na Watzmannu dogodila se u istočnoj stini (Ostwand). Kroz nju ide Berchtesgadener Weg (slobodno penjanje do III). Tamo je kliznuo planinar koji se sam (bez konopca) uputio na tu stazu mrk pogled

. Planinar ispod njega (također sam na stazi zavijanje z očmi

) čuo je prvo krik zatim se srušilo kamenje. Kad je došao više našao je planinarski ruksak i nazvao Berchtesgadensku GRS koja je s pomoću helikoptera nažalost našla samo tijelo.

Helikopter nije ni dobro sletio u bazu kad je morao opet poletjeti. Ovaj put u sjevernu stinu Hochstaufena gdje se nesreća dogodila u slavnoj Piddinger Klettersteigu. I tu je liječnik mogao samo potvrditi smrt. Ali ova posljednja nesreća bila je stvarno posljedica ne velike nemarnosti nego bukvalno potpune ravnodušnosti jer se nesretnik u jednu od najtežih bavarskih ferata uputio bukvalno bez ničega: bez kacige, bez osiguranja i u patikama! eek

Sljedećeg dana ujutro kanim se odvesti do izlazne točke. Staza treba početi na Padinger Almu. Gdje je to? U Bad Reichenhallu na Garminu nađem Staufenerstrasse. Kad dođem tamo vidim neke planinarske oznake ali za Hochstaufen nikud. Pitam domaćicu koja mi kaže pristup do Padinger Alma. I da, nije bilo daleko.

Tamo je bilo već puno pločevine tako da sam jedva dobio mjesto. Dakle vrlo posjećen cilj. Parkiram i idem mimo zapreke. Već na netu sam vidio da odavde idu dvije staze na vrh: normalna i "Steinerne Jäger" (legenda navodno priča o dva lovca koje je vrag pretvorio u kamen). Za onu drugu pisalo na netu: "anspruchsvoll", na smjernicama na terenu označeno crnom točkom (teška staza). Hmmm, koliko teška? Pitam jednog planinara i malo kasnije još jednu planinarku koja prolazi mimo raskrižja. Oboje kažu da treba malo slobodno penjati, da je neosigurano, zahtijeva odsutnost straha od visine, oboje također naglašavaju da je 'sehr schön'. Njega pitam i kakav je stupanj penjanja? "Maximal erste!" No, to će vjerojatno proći. Vrijeme: oko 3 i pol sata.

Na raskrižju se dakle uputim prema težoj stazi. Staza ide još par stotina metara cestom zatim se odvaja šumska staza. Inače lijepa šumska staza umjereno se penje i nakon oko sat i pol dolazi na sedlo i raskrižje. Na drugu stranu ide staza u Pidding, lijevo skreće na greben. Na sedlu se otvara i pogled na sjever i autocestu koja se čula ali kasnije nisam morao slušati jer je većina staze išla južnom stranom grebena.

Staza od sedla počinje prilično strmo se penjati zatim dođem do mjesta gdje se otvara pogled natrag na Bad Reichenhall. Od tamo se prvo popnem po nekoj ljestvi, to je bilo i sve od željeza. Staza zatim postaje zanimljivija. Polako treba početi hvatati stijene iako usput ima još malo hodanja. U stvari takva staza se nastavlja sve do koće pod vrhom. Dakle negdje hodanje i penjanje (više I- nego I), no osim na tri-četiri malo duže dionice gdje se valjalo malo jače prihvatiti i povući (I), jedna ili dvije od njih oko 20 metara dugačke. Sve zajedno dakle u granicama nekog lakšeg penjanja koje... hmmm kod nas možda otprilike po težini odgovara nekom grebenskom na Prisojniku ako na onoj zaboravimo kablove na početku.

Naravno sad će netko pitati (pogotovo kad vidi slike) kako je moguće da se već na visini recimo 1400 m pa do vrha pojavljuje gola stijena. I to na južnoj strani! Treba reći da je 1921. na gori (zbog odbačene cigarete) izbila požar i vegetacija očito od tada nije zarasla. mrk pogled

I normalna natrag ide u gornjem dijelu više-manje gola. Podsetilo me malo na Svinjak gdje se sjećam da je bio neki požar kod vrha.

Tako dođem do tik ispod vrha, do koće Reichenhaller Haus. Tamo se malo okrijepim zatim imam do vrha još cca. 5 min. Na putu do vrha stoji lijepa kapelica. Pred njom je spomen ploča posvećena bračnom paru koji su ovdje radili kao upravitelji koće i opljačkali su ih i ubili 1993... mrk pogled

S vrha je lijep pogled na cijeli lanac središnjih Berchtesgadenskih Alpa. Watzmann bio u oblacima, što bi značilo maglovito prelazak bez pogleda i (ovisno o gustini) možda i opasno. Kasnije prema večeri malo se razvedrilo. Na sjever uz autocestu vidi se još bavarsko brdovito područje, na istoku lijepo Salzburg, negdje na sjeverozapadu Chiemsee.

Dugo se zadržim na vrhu zatim silazim opet do koće i normalnom dolje. Budući da sam imao vremena išao sam cijelo vrijeme sporije što značilo da sam stigao na Padinger Alm baš kad se počelo po malom mračiti. Baš kad sam sjedio za stolom na dvorištu lokalne gostionice i čekao konobaricu da naručim pivo vrh se umotao u crne oblake, počelo je tako puhati da je sve stolnjake nosilo od stolova i prevrtalo stolice. eek