| Parkeljc31. 08. 2018 20:49:13 |
Staza me ponovno odvela na najviši vrh Srbije. U stvari sam oklijevao između drugog najvišeg Dupljaka i Midžora, ali na raskrižju odabrao potonjeg. Samo ovaj put prema vrhu grebenskom varijantom. Budući da je jutarnji odlazak s parkirališta bio dovoljno rani, imao sam sunčano i toplo vrijeme. Gotovo bez vjetra. Ni na grebenu ne, gdje sam ga očekivao. Prošle godine je puhalo tako jako da smo držali i ruksake da nas ne odnese. Negdje u drugoj polovici puta sustignem veću grupu lokalnih planinara, s kojima kasnije ćaskamo na vrhu. Ponudili su mi čak i prijevoz do polazišta za Musalu. Ali nažalost, Musala mora čekati do…  Vrh dosegnem u sat i pol i neko vrijeme sam bio sam, zatim su počeli »curljati« spomenuti planinari. Sljedećih pola sata pričamo o svemu i svačemu, svaki je poznavao nekoga iz Slovenije, ja žal nikoga . Nekoliko je bilo gorskih vodiča i iznenadilo me da nisu znali njihov drugi najviši vrh Dupljaka (2032m), koji se nalazi dobro sat-dva od Midžora. I ovaj put vidljivost unatoč lijepom vremenu nije bila idealna. Htio sam poglede baš prema Bugarskoj, ali kako rečeno.. U sjeni pod betonskim stupom koji označava vrh odmarao se ljubazan pas, za kojeg nitko od nazočnih nije znao odakle se vratio. I kad sam krenuo natrag, pratio me baš do polazišta. Naravno sam ga požalio, za dobro društvo dobio cijeli sendvič, koji je isprao vodom iz mojih ruku. I tako kako se pojavio, tako je na kraju i nestao . Domaćini vole reći da se na planini pasu divlji konji i sreća treba da ih vidiš. I dok smo silazili, zaustavio se i zagledao u daljinu, na greben pod kojim ide naša staza. Tek tada sam vidio da su to oni »divlji« konji. No, da nisu, shvatio sam tek kasnije kad smo prišli bliže tropu i čuo zvonac . Toliko o divljim konjima . Usred putanje zaustavimo se još na Žarkovoj Čuki, vrh koji je oko 50 visinskih metara iznad staze (iako na ploči piše 100m), visok 1848m. Kod podnožja Čuke bio je »parkiran« auto kojim dolaze sakupljači borovnica. Nedaleko još jedan terenac. U autu pune kante borovnica. I stvarno ih je bilo svuda puno. Budući da se pas zaustavio u sjeni kod auta, prvo sam mislio da je njihov, ali je dahtao sa mnom do vrha. Jezik mu je već leteo po zemlji pa sam mislio da će ga pregaziti. Na Čuki sam ga napojio kao da je moj. Samo još pola sata do polazišta i za danas to. Cijeli put je bilo pošteno vruće. I što sam bliže polazištu, više sam razmišljao o bazenu kraj gostionice, kako uvjeriti vlasnika da se osvežim po dolasku. Razmišljao sam cijelo vrijeme kako to izvesti, jer nisam ni imao kupaći kostim. No, kad sam probao temperaturu vode, želja za kupanjem odmah prošla. Jah, morao sam se zadovoljiti ledeno hladnim pivom. Iako bi slika bila fenomenalna . Više bi išla u rubriku »nije istina ali jest«. Tješio sam se da se ni prije ni poslije mene nitko nije kupao. Još podatak da su od prošle preplastili dosta km ceste, uglavnom u gornjem dijelu, još nekoliko km treba . Na kraju još neke »cvjetke« na slikama, izgleda da je to ovdje normalno. Ni pomisliti ne usuđujem što bi bilo s portalom hribi.net..kadbi se to događalo kod nas Vjerojatno bi se u pola sata srušio od komentara. Prilažem i linkove da netko ne misli da nije istina..slike javne. 1. https://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/116156-mid%C5%BEor-2016/ 2. http://www.klubputnika.org/zbirka/putopisi/1593-midzor
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
| (+5) |  | |
|
|