|
| JusAvgustin11. 02. 2011 18:50:19 |
U subotu, 12.2.2011, već drugi put priređujemo Humarov memorial u spomen našem alpinistu i penjaču Tomažu Humarju. Organizirat će se brzi natjecaj, na koji se mogu prijaviti profesionalci i amateri. Prijave ćemo prikupljati u soteski Mlačca na dan prireditve.
Početak u: 9.00
Ljubazno pozvani!
 1
| (+4) |  | |
|
|
|
|
| Irina11. 02. 2011 21:08:29 |
Imajte se lijepo, uživajte, jer bi to Tomažu bilo jako svidjelo.
| (+1) | | |
|
|
|
|
| JusAvgustin12. 02. 2011 13:52:06 |
Led dobar, gledatelja manje nego prošle godine, ali zato više natjecatelja. Oko mene same legende od Primoža Hostnika do Andreja Pečjaka, pa Pavla Skumavca... Ukratko 2. Humarov memorial je uspio, iako je bilo malo gledatelja, oni koji su bili, bili su toliko glasniji. Pobijedio Matevž Vukotič, drugi njegov brat Jernej, treći Gregor Berce-Muha AO Mojstrana. Kod žena pobjeda otišla u ruke nade slovenskog ledenog penjanja, koja će se uskoro sraziti i sa svjetskim vrhom Tjaše Kosič PD Jesenice. Lijep dan, sunce malo zadirkivalo  , čestitke organizaciji ŠDLPMM i njezinom predsjedniku Pavlu! Bravo!
| (+1) | | |
|
|
|
|
| Irina10. 11. 2011 01:00:00 |
Danas mine dvije godine otkako se oprostio. Kako vrijeme leti.
 1
| (+6) | | |
|
|
|
|
| Irina11. 11. 2012 20:24:55 |
Tri godine je već od onog dana kada se Tomaž zadnji put javio i zauvijek se oprostio. Umreš tada kada te više nitko ne sjeća.
Nedavno su se Tomaževi prijatelji uputili u Nepal, Pod stijenom Lantang Lirung na visini 4.200 m postavili su novu ploču koju su pripremili njegovi domaći.
Foto: Hilda Jelčič Bele
| (+13) | | |
|
|
|
|
| turbo11. 11. 2012 20:56:37 |
@Irina ; ... Umreš tada kada te više nitko ne sjeća ...
Istina je. S jedne strane. I nije, s druge.
Na primjer;
Kad hodam po vrhovima, na granici između naše i laške zemlje. Odmaram se kraj ostataka kaverna, puzim kroz strelske rovove . . . Koliko puta se sjećam onih koji su tamo ostavili svoje živote, boreći se za takve ili drugačije ideale. Često strane, ne svoje. Nikome ne znam ime, ali se ih sjećam. Na samotnom mjestu. I iz knjiga. I nikad neće biti zaboravljeni.
Na nekom teže dostupnom vrhu, rjeđe posjećenom. Odmaram se na vrhu i razmišljam. Kad pomislim na "službeno" poznatog prvopristupnika, ne sjećam se njega. Razmišljam o onome čije ime ne znamo. Koji je bio prvi prije "službenog" prvog. Je li bio lovac? Možda pastir? Ili samo znatiželjan "domaćin" koji je htio znati što je na vrhu i što se vidi s one strane? Ni njemu ne znam ime i ni on ni oni poput njega neće biti zaboravljeni.
Sve dok se budemo svjesni da je prije moralo biti mnogo toga da imamo ono što je sad ovdje, sve do tada će oni od prije biti u takvom ili drugačijem sjećanju. Poznati, manje poznati i nepoznati.
Nekad, negdje . . . mnogi će se sjetiti i Tomaža, iako neće znati njegovo ime.
| (+23) | | |
|
|
|
|
| bostjanp12. 11. 2012 17:17:58 |
Turbo, vrlo lijepo rečeno. Biti na vrhu sam sa svojim mislima, blizu ili daleko, nešto je što se ne može opisati riječima. Ja poznam taj osjećaj i uvijek kad sam na vrhu ili na putu gore, u glavi mi se roje različite misli, čak i o ljudima koji su stoljećima prije hodali tim stazama. Kako, zašto, bili su kos vremenskim i planinskim uvjetima... Jedinstveno razmišljanje
| (+7) | | |
|
|
|
|
| Irina10. 11. 2013 08:33:44 |
Kako vrijeme leti. Četiri godine su već prošle otkad se Tomaž zadnji put javio.
 1
| (+12) | | |
|
|
|
|
| Irina10. 11. 2014 20:58:49 |
| (+10) | | |
|
|
|
|
| CarpeDiem24711. 11. 2014 12:41:11 |
Nedostaje nam, i njemu i njegovim podvizima koji bi nesumnjivo još slijedili. 
| (+1) | | |
|
|
|
|
| viharnik13. 11. 2014 20:15:24 |
Duh čovječji je besmrtan.
Tomaž i drugi koji su nas samo navodno fizički napustili, bit će nam uvijek svjetlo, kako se smrtni čovjek može približiti sam sebi u jedinstvu vlastitog duha i odbaciti sve okove i uvjete ovog svijeta. Nema potrebe ići u Himalaju na ispite, sve to možemo sami početi ostvarivati u svakodnevnom životu. Gdje je duhovna moć, žudnja srca (moć stvoritelja, vlastita moć) tu je i put koji nas vodi u pravom smjeru. Sve to nas dovodi do oslobođenja vlastitog duha, put ka duhovnoj samorealizaciji (ponovnom rođenju) i kasnije prijelaz u stanje Boga, samadhi.
Tomaž je podsvjesno znao za stanje čistog duha stopljenog u harmoniji jedinstva, slijedio je taj viši put i otišao istim tim putem, gdje se čovjek više ne inkarnira i odlazi u svijet Stvoritelja, odakle je sve nekad poteklo. Tko se oslobodi okova i iluzija ovog svijeta, taj se više ne vraća na zemlju, tako budističko učenje.
Kao jogi mislim da je takav unutarnji duhovni impuls najveće plemenito što čovjek može postići, u inače prilično mlakom i za duhovnost vrlo nepovoljnom "svijetu".Tako u prispodobi Sri Mataji kaže da u tami ne znaš da držiš zmiju u ruci, na svjetlu (u sjaju vlastitog probuđenog duha) pa se točno toga svješćaš.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| Irina13. 11. 2014 22:09:00 |
Na POP TV upravo reportaža o Tomažu, njegovoj obitelji, posljednjem boravištu i posljednjim fotografijama s njegovog fotoaparata. Lijepo da su se sjetili godišnjice njegovog oproštaja.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| viharnik13. 11. 2014 22:35:08 |
U selu ispod Lang Tang Lirunga Tomaž je bio primljen u obitelj kao Sat-i, što znači čisti čovjek poslan od Boga (čisti duh).
Riječ Sat dolazi iz tri oblika imenovanja prosvjetljenja u hinduizmu kao Sat Chit Anand, što znači Sat-čisti duh, Chit-čistoća percepcije o tome i Anand-srećno stanje uz takvu percepciju.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| Saš196714. 11. 2014 07:31:30 |
Lijep doprinos Pop TV. Dirnule su me riječi Tomaževa sina. Moraš slijediti svoje snove...i ostaviti tragove...
| (+7) | | |
|
|
|
|
| mancar14. 11. 2014 09:48:29 |
Lijep doprinos je bio. Gozdni Joža
| (+6) | | |
|
|
|
|
| turbo10. 11. 2015 14:12:40 |
Tomaž, iako si nas fizički napustio prije šest godina, još uvijek si s nama!
Tomaž Humar, slovenski alpinist i gorski spasitelj, *18. veljače 1969., Ljubljana, † 10. studenog 2009., Langtang Lirung, Nepal
| (+11) | | |
|
|
|
|
| strelec195410. 11. 2015 16:33:04 |
Njegov stisak ruke mi će ostati zauvijek u sjećanju, živio za planine i ostao u planinama.
| (+5) | | |
|
|
|
|
| turbo10. 11. 2017 07:47:19 |
Vrijeme leti, sjećanja blede, djela ostaju.
Prošlo je osam godina otkako je otišao. I kao da sam ga jučer gledao na TV-u, kako strastveno priča o budućim ekspedicijama, o sljedećem zidu...
| (+5) | | |
|
|
|
|
| turbo9. 11. 2019 21:32:34 |
10. studenog prolazi deset godina otkako je krenuo na posljednji put. Put koji vodi samo naprijed, u nepoznato, put s kojeg nema povratka. Za neke nemoguć, za druge junak, čak idol... I nas zovu planine, kao što su zvale njega, svakog na svoj način. I kao on, i mi ćemo nekog dana doći na vrh naše posljednje planine i na kraj našeg puta. Neka počiva u miru...
| (+7) | | |
|
|
|
|
| Irina10. 11. 2019 12:46:05 |
“Bio je voljen i mrzan, budio je divljenje i ljubomoru, bio je uzor i meta napada, i takav je put pionira, takav je put kad nema nemogućih putova. Istražuj, dragi moj Tomaže, brate moj, nekog dana svi ćemo ići tvojim stopama.”
Carlos Carsoli, Tomažev prijatelj i alpinistički kolega
 1
| (+4) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.