| rokeg28. 09. 2024 19:42:41 |
Matic, hvala za link, teorija mi je već poznata, samo prakse nemam.
ljubitelj gora, nitko nije bio spreman ponuditi prijevoz, osim jedne koja je bila 20 km od mog boravka, kamo treba pješice najmanje 3h, autobusom nema opcije. Ostaje mi ništa. Onda su tu još instruktori koji su rekli da je rizik prevelik da me uzmu. Što je već diskriminacija, ali pustimo. Pa ni vršnjaka nije bilo.
nJjc, ako se uspoređujem s (čak mlađim) vršnjacima, onda ja već zaostajem u usponima na teže gore, uglavnom zbog manjka auta i društva. Hodam sam, da ne bude nesporazuma. Ali moje želje su slične njihovima. Čak par njih ovdje na portalu, gdje objave samo "foušljivo" gledam i onda danima studiram kako doći barem do podnožja gore. Činjenica je da sad imam daleko najviše kondicije, koju ću vjerojatno izgubiti za vrijeme studija, jer neću imati brežuljke blizu.
Što se tiče sredogorja, zimi mi odgovara. Tamo u travi krave, zmije, dostupnost većine sredogorja je kao visokogorje. Pa još vrućije je, ja baš zato idem više, da bude hladnije. U bivaku 3 se nije dalo ni spavati, tako zaduhano bilo, pa još gdje... Nedostaje mi puno lakih 2000aka, a pristup Bovcu problem. Htio sam u Bovec s presjedanjem u Kranjskoj Gori, ali autobus UVIJEK propušten zbog zakašnjenja, pa sam išao na sve teške ture i uz strah se oduševio penjanjem. Bez okretanja u Kranjskoj Gori, jer treba 6h autobusima tamo, nego sam otišao vidjeti kako izgleda neka teška gora. Bio sam spreman se vratiti, ali uvijek sam stigao, unatoč svim sumnjama, tako sam smislio projekte osvajanja 2000aka itd... Ali oko Kranjske Gore mi već manjka težih vrhova, tako da ostaju samo alpinistički. Prije nego dobijem šansu za lakše, želim kao mlad osvojiti alpinističke.
Bicikliranje mi se ne sviđa, jer ne volim da mi puše, pa slabo vidim, i dogodilo se da sam skoro uletio pod auto jer ga nisam vidio. Trčanje mi također nije.
Hammond, kako u AO ako te ne prime???  Za vrijeme studija bih imao zlato vrijeme, ali ne žele me  Niži ciljevi su dosadni. 1 posjet gori dovolj za mene. Posebno po označenim stazama samo 1x, jer staze poput na Vrh Vršica iz Kranjske Gore, na Kamniško sedlo iz Bistrice, na Kokrsko sedlo i još gdje, tako uništene da nemam interesa ići tamo. Pa toliko koprive i šikare, joj. Baš ove godine sam dobio grube opekotine kad sam išao iz Jesenica na Goliću, samo koprive i neka čudna biljka me opeкла tako da joj...
Martuljek mi se zato sviđa, malo ljudi, puno orijentacijskih zanka za raznovrsnost, i malo lakih staza.
Recimo cijela istočna Slovenija mi je nepoznata, jer su teško dostupni, bio sam samo gdje sam bio obiteljski, sve ostalo teško dostupno, jer vikendom jedva u Ljubljanu, čak i tamo na AP mučno čekati, i onda sam već nervozan hoće li autobus doći, i što ako zaglavim bez autobusa negdje... To se ovaj godine prečesto događa. Nema vlaka, nema autobusa, pa mora taksi zvati, i 50-100 EUR u vjetar. Onda mi ostane manje za sva alternativna "liječenja" slabovidnosti, jer nekad se nadam da se popravi, kako već. 
| (+1) |  | |
|
|