|
| Bojan_A14. 05. 2011 17:44:13 |
Preumoren od škole i ostalih obveza nije mi se dalo u brda, a kamoli ustati iz kreveta rano ujutro. Ne, nužno trebam odmor, jer sam tako umoran da ću uskoro opet kolapsirati. Zato sam se prepustio razvajanju planinskog trka ...
Kasno dopoldne me je probudilo sunce, jer samo ono zna kada sam doista dovolj odmoran. Vrijeme tako-tako pa sam se odlučio za bližnji, ali ipak vrlo zahtjevan planinski trkački okršaj sa strminom.
Ovoj strmini je ime Kalvarija (Begunjščice). Početak trka od gostionice u Dragi je (pre)jednostavan i ravan. Zato prava zamka za neiskusne trkače. Teško se odlučiti što je najpametnije - štedjeti snagu ovdje ili uzeti par dragocjenih sekundi na "ravnici". No, u odnosu na cijelu stazu gore, ovdje je baš ravno. Dovoljno da "letim". Nakon dobrih 5 min pri skobama u Luknji. Tu prvi put napeti mišiće. Ne toliko zbog strmine, nego jer put ide po razlomu gdje je stijena tektonski zdrobljena i melje pod đonovima.
Ali strmina polako postaje "ta prava". Još nije ono što tražim, još uvijek previše blago. Tek kod druge klupe tik ispod Prevale počinje pravi uspon. Slina od napora se vuče do zemlje,... kako i treba. Na Prevali pozdravim kolege geologe na ekskurziji i krenem u boj s Kalvarijom.
Na početku još trčim lako. Ali cilj još daleko. Polako popuštam. Srećom staza dovoljno suha za trkačko uživanje. Ipak mi se vuuuuuče. Klancu nema kraja. Plus od vrha Kalvarije do Velikog vrha Begunjščice još 10 min trka po zlopakom grebenu. Da, to je pravi planinski trk! I odličan trening za snagu.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.