|
| geppo29. 03. 2017 22:06:45 |
Belšekova planina
Ogledali smo si je kad smo se spuštali od Račkih vrata. Odlučili smo se, da kad završimo u grebenu Raduhe, idemo još na drugu stranu ceste. Prošle godine smo s nekim teškoćama pronašli prolaz do napuštenog stana na Bevšekovoj planini. Dio puta prilično izložen!!
Kad se spustimo od kmetije Račnik vozimo se još do kmetije Bevšek. Parkiramo tik uz cestu, gdje se skreće do kmetije. Iza kmetije idemo po šumskoj vlaci visoko u šumu. Neko vrijeme idemo po vlaci, onda se odlučimo. Idemo u strmi greben. Prilično je strm. Ubrzo se razveselimo vidne stazice koja dolazi s naše lijeve. Prilično dobro se slijedi, ali se na trenutke gubi u lišću.
Penjemo se, penjemo se, strmine nikad kraja. Dok ne dođemo do okomitih stijena. Lijepo izvedena staza vodi tik uz okomite stijene. Konačno, poznati izvor vode. Napijemo se ledenohladne vode i popravimo drveni žleb.
Spust nam je sad poznat. Unatoč tome, u najkritičnijem dijelu promašimo za par metara i nađemo se u nevolji. Imamo dosta problema da presavladamo izložene dijelove staze. Spašava nas bukova korijen koja nam služi za oprimak, jer su stopići
Onda ispod nas ugledamo vlaku. Duboko uzdišemo, podamo ruke.
Uspon nije bio težak, spust prilično. Unatoč tome što smo navikli na mnogo toga.
Cck. tri sata za kružnu stazu od kmetije Bevšek do napuštenog stana i natrag do izlazišta.
lp
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
| (+7) |  | |
|
|
|
|
| pika30. 03. 2017 19:08:30 |
Gore dol i okolo. Vama stvarno ne manjka 
| (+3) | | |
|
|
|
|
| dprapr30. 03. 2017 19:12:03 |
 Mladi su još i puni energije.
| (+4) | | |
|
|
|
|
| cico30. 03. 2017 23:29:50 |
A ima li još kakav trag o stanu na nekadašnjoj
planini koja je vjerojatno već više šuma?
LP
|
|
|
|
| geppo31. 03. 2017 03:57:47 |
Polako se sve zarasta i priroda briše tragove. Pogledaj fotografiju br.9 i vidjet ćeš trohu brunu. I pristupne staze polako nestaju i na nekim mjestima praćenje je već prilično teško.
Ako hoćeš pronaći vezu s prečnicom koja vodi na planinu Poljšak onda već moraš znati gdje prolazi, inače je nećeš naći.
lp
| (+2) | | |
|
|
|
|
| ločanka31. 03. 2017 08:26:20 |
Sviđaju mi se takva vijuganja!
| (+1) | | |
|
|
|
|
| geppo16. 05. 2017 20:37:36 |
Parkirali smo u 7 kod Igla.
Preko visećeg mosta na drugu stranu Savinje. Mokre daske mosta jutros su zelooo klizave. Strmo se penjemo, zbog vlažnosti oprezno. Usred obilazimo skrivene špilje, koje su cca. 30m iznad staze. Tamo gdje se staza naglo spušta prema Rjavčevoj luknji, pa direkt gore. Strmina je prilično konkretna i na trenutke izložena.
Duboko uzdišemo kad dopuzimo na greben, koji je na početku prilično "elegantan".
Elegancija ne traje dugo i treba pošteno pljunuti u dlanove. Kad se ispred mene odkotrlja stijenski blok cca. 500kg zapalio bih jednu (da sam je imao).
Greben nudi sve moguće varijante s kojima se susrećemo na besstaznim terenima. Kad nam dopušta, gledamo preko ključa Kačjak i kovamo planove za nastavak. Teškoća grebena raste s visinom. Kad dopuzimo do grebena po kojem smo se spustili prije dvije godine sa Slanica, odlučujemo preći Kačjak. Prelazimo malo niže ispod stijen Slanica. Brojne rake su na našoj stazi. Što se više približavamo drugoj strani ključa, to nam se čini poznatije gdje ćemo završiti prelazak.
Naravno, nama je odjednom sve jako poznato. Dopuzimo do izvora na Belšekovoj planini. Nakon cca. 5 sati napornog hodanja uzimamo vrijeme za užinu i osvježenje ledenohladnom vodom. Spuštamo se poznatom stazom. Ali, u donjem dijelu odlučujemo preći Kačjak još u donjem dijelu. To nam elegantno uspije i već smo na stazi koja vodi do Rjavčeve luknje. Odlučujemo napraviti prelazak kroz luknju (baterija nije potrebna). Nakon izlaza iz luknje još strm uspon i tu smo gdje smo jutros otišli svojim putem. Još pola sata prečenja, spusta i ponovno smo kod visećeg mosta (14:40)
Ljepa istraživačka tura. Sve se povezuje skrivenim stazicama koje se zarastaju i napuštaju. Usred se gube i treba malo truda da se ponovno sve poveže...
lp
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
| (+12) | | |
|
|
|
|
| dprapr16. 05. 2017 22:39:23 |
Zanimljiv pogled na Igla.
Dobro izgleda taj greben na 20. slici.
Lp
| (+4) | | |
|
|
|
|
| Bbrina19. 05. 2017 09:02:37 |
Ti grebeni su bili pošteni grebeni. Ljepak i divlji svijet, dobri ste. Vrlo zanimljiv nalaz olesenjene pastrmke..., o nalazu ću pričati dalje...
| (+3) | | |
|
|
|
|
| geppo22. 09. 2017 20:06:59 |
Gobarjenje u Kačjaku
Prvotni namjer bio je: jutarnje sakupljanje gljiva. Brzo se pretvorilo u prilično kreposno penjanje. Parkiramo kod kamenoloma i u prvu grapu. Nekoliko sirovačica smo brzo našli, nešto konkretnog ne. Povlači nas u grapu koju strmo pratimo. Onda prelazimo na zarasli greben koji je sve strmiji. Čudno, tu je pred grebenom bio možić? Gledamo poznati greben na lijevo koji smo penjali 16.5.2017.
Zaboravljamo gljive i tražimo novu stazu. Iznad one kojom smo išli u svibnju nalazimo još jednu. Je li to staza srna ili stara napuštena lovačka?
Vodi tik uz stijene Slanica. Neka penjanja pri prelasku grape nam nije uštedjeno. Milan se penje s košarom za gljive
Dolazimo na Belšekovu planinu i sad nam je spust dobro znan. Što se više spuštamo, više raznovrsnih gljiva. Ubiremo neke smrčkove i kurnjaka. Mjesta u košari još dovoljno...
Ne brinite, opet nešto novo što smo to jutro otkrili.
lp
| (+7) | | |
|
|
|
|
| ziki3. 11. 2017 19:20:41 |
Geppo, oprosti, ali moram te ispraviti. Ispravno je Bevska planina, ne Belšekova, kao što ti pišeš. Od podrutine koja je nekad bila pastirska bačta se popni (kad budeš opet gore) ravno nagore, pa ćeš doći na Bevski rob, odakle te prilično zahtjevna kamzička stazinica vodi pod stijene Križevnika. Tamo pa "kuda ti srce poželi". Mogućnosti je puno. Ako imaš sreće, naći ćeš bivak u Zijalki kojeg su koristili Šaleški alpinisti prije mnogo godina. Sad stoji napušten. Da ja sve to znam, slučajnost je. Kad sam imao pet godina (u četiri mi je umro otac) i mama je bila primorana za preživljavanje mene i moje dvije godine mlađe sestre preuzeti pašu Bevske stoke na Bevskoj planini. Ženu koja je pasla stoku u Solčavi su zvali Majerca. Budući da sam pri skrbi za stoku (imao sam samo pet godina) imao još puno vremena za sebe, upoznao sam ljepote i opasnosti ove nekad prekrasne Bevske planine i njezine bliske i daljne okolice. Bilo je 1955.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| ziki3. 11. 2017 19:33:11 |
Toj godini sam prvi put bio na Križevniku i preko planine Polšek natrag u Bevsku planinu. Po dolasku k mami sam još bio izbičevan. Šest sati vjerojatno nije znala gdje sam. Ni ja. Za orijentaciju sam zamislio Račku kmetiju i preživio. S palicom po guzi bila je "šala mala", iako je jako bolelo. Tu stazu sam ponovio još jednom kad sam imao dvadeset pet godina. Ali tada nisam tako jeftino prošao. Izbičevan pa nisam bio.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| ziki3. 11. 2017 19:36:08 |
Oprosti, ali ti modeli sjede u grijanim naslonjačima i klimatiziranim sobama
| (+2) | | |
|
|
|
|
| dprapr3. 11. 2017 19:59:08 |
Taj bivak pod Križevnikom još uvijek se koristi. Prespati u njemu je poseban doživljaj.
Ali nije bio, koliko ja znam, nikad previše posjećen, jer je prilično daleko do njega, a ništa lakog nema iznad njega. Ali možeš tu početi penjati Resnikovo direkt iz spavaćeg vrećice.
| (+2) | | |
|
|
|
|
| ziki3. 11. 2017 20:12:38 |
Ne poznajem smjerove na tom terenu. Tamo sam prošao samo dva puta. Čak i sad ne znam potpuno gdje sam hodio.
| (+1) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.