Camino Inglés - put engleskih hodočasnika
|
| Kigeot23. 02. 2019 21:03:23 |
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| bagi5. 06. 2023 13:33:20 |
U Španjolsku se redovito vraćamo i ove godine nije bilo drugačije. Početni dio ove godine bio je Camino Inglés, koji sam prošao prije skoro desetljeća. Zanimljivo je bilo promatrati promjene od tada do danas, barem ono što sam uspio zapamtiti u tom razdoblju . Prvo nešto o Camino Inglés … to je prilično kratka staza, kojom su engleski hodočasnici nekad putovali u Santiago de Compostela. Nije naporna, danas uglavnom asfaltna s malo makadama, duga oko 116 km. To samo ako kreneš iz primorskog grada Ferrola i baš dovoljno da hodočasnici u Santiagu dobiju Compostelu, odnosno potvrdu o prohođenoj stazi. Ako kreneš iz Coruñe, ne dobiju zbog udaljenosti kraće od 100 km. Najviše sam primijetio razliku u broju hodočasnika. Sad ih ima mnogo više nego nekad, uglavnom zbog relativno lake staze. Skladno tome i opremljeni. Mnogi su bili mokri kao miševi zbog loše opreme, jer nebeske brave nisu dobro zatvarale. Nas je davno naučilo da je dobra kišna oprema zlata vrijedna, unatoč većoj težini ruksaka. Kondicija je šepala mnogima, jer je Camino Inglés vjerojatno bio prvo takvo iskustvo. Povećao se i broj albergova i gostinske ponude, sve na račun privatne inicijative. Skladno tome i više cijene smještaja. Istaknut je albergo San Lorenzo u Hospital de Bruma, koji traži 20 € za ležaj u zajedničkoj spavaonici, u susjednom općinskom solidnom albergu dobiješ ga za 8 €. U sezoni vjerojatno oba puna. Pojavilo se i više službenih varijanti staze. Namjena mi je potpuno nepoznata, ali su odvajanja označena. Biraš jednu i slijediš oznake. Bez obzira na varijantu, asfalta je sada više. U kiši dobro, u vrućini ne. Srećom, gostionice uz put su česte. Ured za hodočasnike u Santiagu je zasebna priča. Bez duše, ne daju fotkati pri preuzimanju plakete. Registracija obvezna, puno podatkov, broj, čekanje, šalter, žig, plaketa i adiós. Zaključno ... Za nas Camino Inglés prvi dio. Slijedili Camino Finisterre i prekrasni Camino dos Faros . Samostalno nećemo više, ali za lake i kratke preporučujem. S opremom naravno . Više nego obično u fotoprilozi. Prijavljeni na Hribi.net vide bolje rezolucije.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
| (+8) |  | |
|
|
|
|
| lino5. 06. 2023 18:40:38 |
Čestitke! Vi ste jako ugodan par srednjih godina kojima nikad nije dosadno. Znate uživati u životu po načelu iskoristi dan - CARPE DIEM. Iz svakog izleta znate izvući i okrenuti svaki događaj na pozitivnu stranu. Nema cviljenja, nema jamranja. Ukratko lijepi opisi, prekrasne fotografije, divni spomeni itd. Uživajte dalje punim plućima. Sretno! ¡Buena suerte en el futuro! 
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| bagi6. 06. 2023 12:10:01 |
Hvala @lino. Malo si promijenio stil pisanja. Ovaj mi se više sviđa 
| (+3) |  | |
|
|
|
|
| bagi28. 10. 2026 09:06:34 |
DAN 1 ... Došao je red i na Camino Ingles, koji je logičan nastavak Camina de Mar (ovdje). Odmah se osjetila razlika između oba. Oznaka je bilo ovaj put dovolj posvuda, smjer nedvosmislen, čak smo sreli i ponekog peregrina. Sve to smo prethodnih dana nedostajali. Ingles smo već prošli, ali nakon dana samoće nama nije bilo dosadno . Krenuli smo naravno u Ferrolu, službenom početku Camina Ingles. Grad je velik, pa smo kroz njega hodali prilično dugo. Kasnije se naselja spajaju jedno s drugim i shodno tome ovaj dan je bio uglavnom asfaltni. Ali i takva gusto naseljena mjesta su zanimljiva. Iznenadilo me je da se gotovo ne vide djeca na skirojevima, odrasli se toga uopće ne koriste. Također nigdje ne vidiš dostavljače hrane, bez obzira na doba dana. Gotovo posvuda lokalni pekarice dostavljaju kruh na kuću, uglavnom francuske štručke. U tu svrhu stanovnici imaju na ulaznim vratima obješene posebne platnene vreće, čak smo vidjeli i poštanske sandučiće za kruh. Dan je prolazio i došlo je vrijeme za traženje prenoćišta. Pronašli smo ga u gradu Carreira, gdje ima i puno trgovina. One imaju radno vrijeme uglavnom prilagođeno siesti, pa su otvorene rano ujutro, zatim se zatvore, a navečer su otvorene do kasno u noć. Obnovili smo zalihe za sljedeći dan, napunili želuce i prilično brzo otišli u krevet.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
| (+4) |  | |
|
|
|
|
| bagi29. 10. 2026 11:51:26 |
DAN 2 ... Ponovno smo krenuli rano, jer je pred nama bio dug put. Na ovom dijelu nema mnogo mogućnosti za spavanje, posebno ako radiš malo duže etape. Za kraj smo imali na umu zaseok Bruma, gdje je manji općinski albergo. Ali kao i obično bio je pun pa smo odšli još nekoliko kilometara dalje do privatnog smještaja. Pokazao se kao pogodak, jer smo uz svoju sobu dobili i potpuno opremljenu kuhinju te puni, samoposlužni hladnjak. Sve u cijeni koja je ionako bila niska . Krenuli smo dakle u gradu Carreira i s čelovima krenuli na put. Za jutarnju kavu bili smo za Španjolce sasvim prerano, što smo kasneje nadoknadili pri prvoj prilici. To smo ponovili još nekoliko puta, sigurno je sigurno . No ove godine u barovima smo primijetili prilično tamnoputog osoblja, i po selima i po gradovima. Svi redom bolje govore španjolski od nas, ali mogli smo se sporazumijevati i na engleskom. To sa starosjediocima obično nije moguće. Tamo komunikacija ide više na pantomimu uz pomoć osnovnog vokabulara . Primijetili smo još jednu stvar. Mnogo ljudi puši, i muškarci i žene. Da se oboje šetaju ulicama s cigaretama u ustima je sasvim normalno i za nas prilično neobično. Parfimiranih zamjena nije bilo vidjeti, samo prave, prave cigarete. To se osjeti i na promuklim glasovima, gdje prednjače žene. Nekih se čak i uplašiš . U javnim prostorima vrijedi zabrana pušenja kao i kod nas i to svi poštuju. Dan nam je polako prolazio i približavali smo se kraju. Hodočasnika je bilo sve više, jer je Santiago već bio prilično blizu. Također je bilo sve više pečata uz cestu, mnogi potpuno sami. Razlog je zahtjev za barem dva pečata dnevno u hodočasničkoj knjižici za dobivanje plakete, odnosno Compostele na kraju puta. Tako je već nekoliko godina, razlog su brojne prijevare pojedinaca. Nekoliko takvih smo na svojim putovima vidjeli i sami. Kako god bilo, konačno smo stigli na cilj, prešli svaki centimetar i zadovoljno promatrali naš smještaj za tu noć. Više u foto-priči …
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
| (+4) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.