Popis foruma / Slovenija / Karavanke / Celovška špica i Svačica

Celovška špica i Svačica

Ispis

tinky20. 08. 2016 16:59:26

Ponovio sam prošle godine u studenom prohođenu put jer mi se svidio. Iz Ljubelja po graničarskoj do koče na Zelenici pa dalje gornjom prema Stolu. Bez staze pa na Celovsku špicu. Prema vrhu treba malo popeti, zato opreznost nije odviše. Pomažu možići i ako sve opaziš nema većih problema. Silazio sam po donjoj stazi do Šije i prema koći kod izvora Završnice. Odatle pa do Zelenice, pa do Ljubelja. Zjutro je škrilje od jučerašnje kiše bilo mokro tako da sam bio mokar do pasa. Ljudi prilično, uglavnom kod obje koče.

(+6)

tinky7. 10. 2017 19:20:12

Izgleda da samo ja idem na Celovsku špicu??. Meni se čini super. Danas osim u trenucima hladnog vjetra, super. Ljepo sunčano vrijeme, jesenske boje, lijepi pogledi, dva kamza su mi pokrenula neke kamene. Malo planinara, samo oko koće na Zelenici kao uvijek živahno.

(+5)

tinky3. 08. 2019 21:29:42

Naša mala ekipa, Barbara, Matej, Metod i ja smo danas otišli na Celovsku špicu, jer oni 3je još nisu bili. Prije toga smo se popeli od Trata na Stol. Na Stolu je jako puhalo, zato smo kod koće brzo nešto pojeli i po škrilju prema Celovskoj špici. Dol mimo Celovske koće. Lepi krug smo napravili.
Vrijeme, razgledi, društvo sve super.

(+7)

Loerst25. 05. 2020 14:17:16

Prstom po zemljevitu tražio sam što bi bio sljedeći cilj... Nekud u visokogorje, ali ne previsoko jer mi se ne da nositi snježnu opremu, negdje gdje još nisam bio, blizak pristup da mogu zaspati do normalnog sata ujutro, možda malo lakog penjanja, ali ništa više.. Celovška špica? Pa sam se odlučio i otišao pogledati.

Za polazište biram Tinčkovu koću jer nisam bio ni tu i zadovoljno utvrđujem da je cesta besprijekorno uređena i pristupačna svima (stare objave upozoravaju na tada loše stanje). Gore i uz put puno parkinga ali budući da sam došao zadnji sve puno tako da sam se jedva negdje stisnuo.

Na zemljevitu ima nacrtan put ali ga brzo izgubim i idem onda malo po svom kroz šumu gore. Budući da je šuma lijepo prohodna ni ne tugujem za njom, u gornjem dijelu se opet sastanemo. Brzo se otvaraju razgledi i kad se priključim označenoj stazi od Zelenice/Završnice brzo sam kod podnožja. Tu i tamo flike snijega ali u vrlo ograničenom opsegu.

Prvo gore po škrilju i na sedlu brzo bacim pogled u Austriju pa gore. Put nije težak ali pun škrilja i baš toliko strm da treba malo opreza. Baš kad nabiram visinu iznenada se strga vrvica s kojom sam imao mobitel vezan za ruksak i on odleti negdje dolje u krš bez da vidim točno kamo. Za psovati. Pošaljem k vragu mobitel i sve po redu pa ipak oprezno siđem dolje i nakon oko 15 minuta trijumfalno ga nađem 20 m niže potpuno nepoškodovanog ni ogrebotine (info: CrossCall Trekker, trebao biti otporan na udarce, no empirijski provjereno jest). Zbog svega manevriranja ne vidim više put i idem (opet) malo po svom prema vrhu gdje tik pod vrhom debelo gledam jer ne mogu dalje. Pred nosom uspravna stena lijevo previše izloženo za moj ukus... onda konačno provirim nos preko nekakve škrbine na austrijsku stranu i nađem nastavak. Tik pod vrhom (priznajem priznajem) povučem se gore zadnjih metara uz strelovod i trijumfalno zauzmem vrh. U stvari oba slovenski i austrijski samo par metara razmaknuti. Knjiga za vpise u tako lošem stanju da vpis nije moguć. S zanimanjem gledam susjedni Krkotnik ali uz sav škriljac nisam siguran o sigurnosti spusta u škrbinu pa se sjetim svih koji me kući čekaju i navijaju za moj siguran povratak i radije ga ostavim za drugi put ili nekog drugog.

Nazad shvatim da je put skoro svakih par metara označen možićima (što sam gledao prije) pa ih popravljam i svakom dodam kamen pa polako i sigurno koračam natrag u dolinu.

Za cijeli put potrošio cca 7.30 sati ali GPS iskreno kaže da je od toga samo cca 5.30 sati u kretanju (gore dolje) ostatak divljenje prirode užina i traženje prokletog mobitela po stenju.

Brzo izgubim put i idem malo po svom gore kroz šumu, ali je ipak lijepo.

U gornjem dijelu opet nađem put i počinju se otvarati prvi razgledi.

Take krpe snijega se još pojavljuju ponegdje. Pogodno ako želite nakepati prijatelja ili za osvježenje ako vam je vruće.

Dol iz označene staze i po melišču gore. Špica na vrhu (ostatci križa) već se lijepo vidi.

Na sedlu pogledam u Austriju. Dolje Celovška koča.

Dosta je šljunka. Negdje tamo dol mimo grmlja pao mi je telefon.

I još bliže. Zadnjih metara treba malo popeti.

Na vrhu, pogled prema Krkotniku (bliski vrh) i Stolu (u pozadini)

Kroz ovu škrbinu treba ići na stazi prema vrhu.

Pogled koji nagrađuje sav trud. Iako je jako puhalo, samo sam sjedio uživajući u prizoru.

Staza nizbrdo je u uređena da bude što sigurnija, ali ipak treba oprez.

(+8)

tinky20. 09. 2020 19:58:01

Opet sam bio na Celovskoj špici. Počeo sam na Ljubelju, mimo koče na Zelenici pa dalje prema Stolu.
Od staze prema Stolu treba prijeći zločesto škrilje do sedla pod Špicom.
Dalje te vode možići. Dol sam otišao po donjoj do sedla Šija i pod Vrtaču na Zelenicu.
Lep dan bio, možda čak malo prevruće.
Zelenica kao uvijek puna.

(+5)

Bandzo16. 08. 2021 09:16:37

Jučer na Celovsku špicu preko Zagona. Put preko Zagona mnogo lakše prati nego što se sjećam prije nekoliko godina. Prije nego se priključimo donjoj stazi prema Stolu uživamo u polju Fuchsovog šljunka i čudovitim pogledima na Srednju peč i Finžgarovu skalu. Put je strm, jučer je bilo jako vruće. Do škrbine pod Celovskom špicom prolazimo mimo velikog balvana i priključujemo se lijepo vidljivoj stazici. Od škrbine dalje možići lijepo vode gore, opreznost nije odviše. Žena skoči na vrh, ja gledam planike i Zoisove zvončiće malo niže. Povratak po putu uspona.

Čudovit "skriveni" vrh je ova Celovška špica.

Pa siguran korak,
Ben

(+7)

zokipoki4. 07. 2022 09:05:02

Jučer noćna tura s Alešem.
Počinjemo hodati oko 0.30 u prijatnoj hladnoći. Diskretni obrisi vrhova u jasnoj, ali tamnoj noći prate nas cijeli put, tako da lijepo dolazimo do Celovske škrbine i od tamo kroz more planika, uz možiće na špicu. Čudovit vrh, kao što je napisao Bandzo! tinky, nije čudno da ti je pri srcu!
Uz izlazeće sunce i bez vjetra polako nastavljamo preko razbijenog svijeta Krkotnika, sve do škrbine gdje sjednemo i pustimo dan da se dogodi. Mogla bih ostati tamo, razgledi su prekrasni!
Nakon duže pauze silazimo po donjem putu preko sedla Šija i tek ispod Vrtače susrećemo prve planinare koji idu u vrući dan. Ništa im ne zavidimo! Kod koće popijemo nešto i kad sunce pritisne, vratimo se kroz grmlje na Ljubelj.
Iako pospana i umorna, smjestimo se u auto i zadovoljno odpeljemo kući.
Sretno!