| Lukito4. 10. 2021 14:03:59 |
Petak, 1.10.2021 - KSA krug oko Jezerskog
Ravenska Kočna - Češka koča - Jezerska Kočna - Kokrska Kočna - Jezerska Kočna - Grintovec - Dolgi Hrbet - Štruca - Skuta - M. Rinka - Š. Rinka - Križ - Kranjska Koča na Ledinah - Slovenska - Ravenska Kočna
Oko 6:30 sam parkirao, ispred mene jedan auto s CE i jednim planinarom, kraj mene drugi s KR i troje više trkaćih planinara. CE je krenuo prvi, za njim KR, ja sam otišao prvo provjeriti situaciju u grmlju.  Kad sam se vratio na parking se upravo počelo svjetliti i tako sam se i ja uhvatio staze.
Prema Češkoj koči sam sustigao CE, onda on mene kod Češke pa smo rekli neke riječi o planovima za danas. On je otišao prema Dolgemu Hrbету, tako da se njegova staza više ogranila lijevo, ja sam bezuspješno lovio KR trkače. Više se staza postavi uspravno, tako da sam pospravio štapove i nataknuo kacigu te nastavio po više penjačkom dijelu prema Kočni. Tamo se ekipa KR toliko usporila da sam ih le prešao i uskoro smo skoro zajedno dohrapali do grebena i skrenuli desno prema Kočnama. Tu se treba suočiti s malo zoprnim dijelom gdje skineš ruksak i bukvalno se popneš po glatkoj stini da možeš nastaviti prema Kočni. Na Jezerskoj Kočnoj smo rekli i neke riječi s ekipom KR, malo su me postrani pogledali kad sam otkrio planove (ili u tom trenutku više želje) za taj dan. Onda smo se oproštili, ja sam mahnio prema Kokrskoj Kočnoj, oni natrag u dolinu.
Staza do Kokrske Kočne treba malo ljubavi, neki klin je već labav, markacije će i uskoro trebati obnove. Kao vlastiti doprinos tome sam na Kokrskoj prvi put isprobao moju novu akviziciju - skidac vinjeta i tako skinuo (skoro) sve naljepnice i ih spremio u ruksak. Alat će trebati malo doradbe, jer je sečivo skoro premeko. Onda sam se okrenuo i krenuo natrag prema Jezerskoj Kočnoj, legao na stijenu kod niskog prolaza koji je tako istrošen da sam sklizneš na drugu stranu. Ili u ponor, ako ne paziš.
Nastavio sam po grebenu prema Grintovcu i ga brzo dosegnuo. Tamo sam uzeo malo vremena, našao nešto za jelo, zamolio suplanike za sliku, vratio uslugu i procijenio kako dalje. Vremenski sve OK, pa sam krenuo prema Mlinarskom sedlu. Staza do tamo je na nekim mjestima malo zračna, u pomoć su čelične užadi. Tu sam se morao odlučiti: dolje ili potegnuti još dosta kilometara. I otišao. Dalje.
Prema Dolgemu Hrbету je vjerojatno najzračniji baš ulaz. Problem dalje više orijentacijski. Markacije su potpuno izblijedjele, posebno od vrha Dolgog Hrbta prema Štruci treba velika pažnja da ne zalutaš. I tako mi se dogodilo par puta, kad staza postane prezahtjevna - pogledaj da li vidiš neku markaciju. I da ne budem jedini u ovoj priči, i CE je izpenjao iz nekog jaruga i komentirao da tamo staza sigurno ne ide.
Kad dođeš do razvoda za Štruca pozdrave te novo napravljene markacije. Malo dalje pa obitelj kozoroga. Tako sam ih zaobjao, dotaknuo vrha i nastavio prema Skuti. I do tamo staza bez posebnosti. Na vrhu smo se malo pričali, slikali, onda svaki na svoju stranu. Silazak sa Skute je prilično zahtjevan, malo je urušeno, malo izloženo, malo glatko, ali ništa ekstremnog. Dalje staza ide lijevo što više po kamenju i uskoro našao označenu stazu do smjerokaza.
Onda sam skrenuo direktno gore do Male Rinke, gdje se lijepo vidi i na Mrzlu Goru. Od tamo na Štajersku, gdje u kutiji nema knjige za upise. Shvatio sam da imam tekućine još 0.5l - zlatna rezerva negdje na dnu ruksaka. Tako se polako raspao plan da napravim cijeli krug i u turu uključim i Ledinski vrh te Veliku Korošku babu. No, prilično umoran sam prišao Križu (Koroškoj Rinki), upisao se i onda krenuo po osiguranoj stazi na Jezersku stranu.
Tu stazu još uvijek obnavljaju i vjerujem da je gore mnogo lakša nego dolje. Ali malo je labava u gornjem dijelu, tako da je išlo prilično polako i ne baš s užitkom, kad sam gledao da ispod mene nema ničega oko 500m. Niže se vidi da je staza bolje održavana i čak novo označena. Spustio sam se prema magli i konačno dosegao kamenje. Ledinski vrh i Baba otpali, u Koći na Ledinama ima vode vani - druge izbire nije bilo. Tako sam zaronio u maglu i uskoro dosegao Kranjsku koču, samo vode vani nije bilo. 
Neka prozora zatvorena, neki otvorena, pa sam probao sreću. No, upravitelj je upravo došao i zato otvoreno, inače samo subotom i nedjeljom. Tako sam dobio liter izotonika i prilično dugu debatu o tome kako kradu skije i druge stvari. Posljednje vrijeme u planinama stvarno nestane mnogo stvari, a ostane dosta nepotrebnog (smeti). Onda smo razgovor nastavili još ispred koče toliko dugo da sam mogao na kacigu staviti svjetiljku i sići Slovenskom do auta. Tu me nije baš posebno vuklo, uglavnom zato što vidljivost cca 3 metra i dobro je poznavati stazu od prije.
Ukupno 13 sati, 2600vm, 21.3km
Sat kaže da je kretanja 7 sati 30 min, ja mislim da je cca 9 sati.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
| (+9) |  | |
|
|