Popis foruma / Slovenija / Karnijske Alpe / Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m)

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m)

Ispis

IgorZlodej4. 08. 2010 20:55:12

Vrijeme nama protivno mijenja planove, pa da ne padne na razinu kad se neki bave slovnicom na forumu i raznim drugim stvarima umjesto da idu u planine, krenuli smo na vrh koji je već neko vrijeme planiran, treći po visini u Karnijskim Alpama, ali zbog impresivnijih susjeda prilično zapostavljen. Vozimo se u Forni Avoltri, od tamo do koče. Ljepo svježe i jasno jutro nas brzo dovede pod koču Lamberteghi Romanin, ali ne idemo sasvim do nje jer već prije skrenemo desno na put Spinotti, koji nas ravno prav zagrije i već smo na travnatim pomolima južne strane Cogliansa. Pređemo put koji vodi na vrh i na škrbini Monumenz skrenemo desno prema našem vrhu. Ljepa staza 172 nas u dobrom satu dovede na prostrani i razgledan vrh. Moteći je samo hladni južni vjetar. Uskriće nalazimo iza ostataka zida bivšeg vojnog objekta, zatim silazimo po putu uspona do odcepa, gdje skrenemo lijevo i posjećujemo već posjećenu Creto Monumenz, koja je pred Cimo di Mezzo i Creti della Chianevate baš jadna, ali još uvijek zahvalni cilj, nažalost samo rijetkima. S Crete Monumenz silazimo u krnicu pod Chianevate, zatim po bezpotnim livadama do staze koja vodi na koču Marinelli i njome do koče, gdje slijedi manje okrepčilo. Od koče idemo po već više puta prohođenoj i presmučanoj stazi do planine Morarett i do koče Tolazzi. Tako smo uglavnom s planinama skupine Cogliansa gotovi, ali to ne znači da se nećemo vratiti.

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) lije po, jasno jutro u selu Collina

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) već skoro pod sedlom Volaia

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) pomagala na Spinotti putu

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) zeleni travnati izdinci pod Cogliansom

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) danas je bila zelena posebno zelena - M. Crostis

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) JZ stijen Chianevate

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) otraga vrh Cogliansa

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) duboko dolje dolina Valentina

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) zeleni Rauhkofel

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) u dolini selo Timau

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) Creta Monumenz, otraga Cima di Mezzo

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) duboko dolje koča Marinelli

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) planina Morarett (sir i salame)

Cima di Mezzo - Keller Warte (2713 m) koča Tolazzi

(+2)

mirank17. 07. 2016 21:59:48

Napravili smo približno istu turu kao što je opisana gore, s tom razlikom da smo pristupili po trasi T smuka s Cogliansa. I da, jer nisam točno znao koja špica je C Monumenz, posjetili smo oba vrha u tom grebenu, koji se po visini ne razlikuju baš previše, ali između ima malo kvačkanja po bezpotju mežikanje

.
Ljepa tura, ljudi tu malo, na Cogliansu pa je kar pozvanjalo. I nema snijega na putu!

(+1)

palček plezalček24. 08. 2020 21:35:57

Cima di Mezzo/Kellerwarte i Creta Monumenz

Izhodište - treća serpentina na cesti prema sedlu i istočasno graničnom prijelazu Passo di Monte Croce Carnico koji razdvaja Italiju i Austriju. Ovdje se odvaja šumska cesta prema Val Collini i odmah za serpentinom je uz glavnu cestu desno malo parkiralište. Trenutno se može voziti skoro do paše (Casera di Val di Collina), ali kad god sam prije tamo penjala, nije bilo dopušteno. Kako će biti u budućnosti, ne znam, ali nedavno su popravili cestu.
I ovaj put ostavim auto uz glavnu cestu i idem prvo šumskom cestom, zatim kroz šumu dok se CAI 161 ne spoji s CAI 148. Kad dođem do sljedećeg označenog raskrižja, skrenem desno i nastavim po CAI 149. Od raskrižja CAI 141 i CAI 171 nastavim malo po CAI 141, ali je brzo napustim i skrenem u dolinu pod Cretom di Chianevate.
Ovdje počinje divlji svijet sivih melišta koje na sjevernoj strani zatvara stijen Crete della Chianevate, na južnoj ograničava Creta Monumenz. Vallone della Chianevate u potpunosti opravdava svoje ime tamne, tihe, čak morbidne dolinice, ali ipak one koja krije posebnu ljepotu, čulnost i oštrinu. Ostatci mina, konzervi i drva podsjećaju na užase prošlih vremena koji su nam ostavili toliko slikovitih putova koji bez ratne ludosti ne bi postojali. Dolinom ne vodi nikakav put, samo tu i tamo neki možić (nabrojala sam 3). Nisu ni nužni jer trebaš samo doći do zatrepa da bi preko stijenice otišao na škrbinu između Cime di Mezzo i Crete Monumenz.
Prelazak preko stijenice je također opisan na hribi.net. Hvala autoru opisa za ideju.
Prva polovica prelaska je nezaštićena i nije baš polica po kojoj bi se prošetalo do konopca spomenutog u opisu. Još visi i još je isti, samo u prilično upitnom stanju pa sam ga radije ostavila netaknut. Vidljiv je kao "smjerokaz" već od ulaska u stijenicu. Ako se netko odluči za turu, vrlo je preporučljivo ponijeti oko 15 m konopca i zamijeniti ga. Za konopcem malo prečim lijevo, zatim gore uz tanku čeličnicu. Na mjestu gdje počinje čeličnica počinje i bolja stijen. Zapravo ni prije nije loša, samo paziti na "frnikole" zaustavljene na manje strmim dijelovima stijenice. Penjanje nije teško, ali ispod nogu zračno.
Dolaskom na škrbinu završava besputni dio pristupa jer se priključujemo označenoj stazi koja preko predvrha vodi do glavnog vrha s kojeg su Monte Coglianis i njegova Antecima Est na dlanu. Isto tako imamo Chianevate tik pred nosom u suprotnom smjeru. Pogledom prema dolje prema V-JV pregledam i planirani nastavak preko grebena Crete Monumenz, zatim spuštam.
Staza ne vodi na vrh Monumenza pa je pred vršnim dijelom napuštam i uz naznačenu grapi se popnem na vrh, na drugoj strani spuštam dok se ponovno ne priključim stazi i njome dosegnem ulaz u Vallone della Chianevate. Ta (pod)grebenska staza nije opisana na forumu. Na mjestima zaštićena čeličnicom koja je nažalost stara i mnogo gdje poderana. Ako koga mami, jedinstvena je. Tako vješto provučena preko stijenice da nisam ni osjetila nedostatak čeličnica. Ipak pametno staviti rukavice ako se hvataš još pričvršćenih jer su jako hrđave.
Nastavila sam počez prema CAI 171 koja vodi prema koći Marinelli, slijedila ju kratko, ali vrlo uspješno izgubila. Tako sam se prema jezeru Plotta potikala uz glasne zvižduke svisca po prekrasnom škriljevom svijetu. Kod jezera je magla obavila svijet koja je kasnije otplovila dalje prema Z. Do paše iznad koje su stijenice Placche della Val di Collina došla sam južnom stranom nižeg grebena, do auta spustila se pristupnom stazom.

Ovdje desno u dolinu ispod Crete della Chianevate

Meku travu brzo zamjenjuje oštro kamenje

Ovdje preko je po mom mišljenju sigurnije bez pomoći istrošene vrve

Monte Coglians i Antecima Est pred njim s vrha Cime di Mezzo

Taj kućica me je lijepo odveo na stranput

Odavde ravno dolje do svizca koji je glasno zviždao

(+9)

j.25. 08. 2020 12:40:36

Simpatično!

(+1)

mirank9. 07. 2023 14:31:14

Naša klapa tamo još nije bila, žabe pa nije treba siliti da skače ponovno u vodu, alora treba it trepavica

.
Kad smo krenuli kod koće Tolazzi vrijeme je bilo kao najavljeno ali najavljene potpune razjašnjene nije bilo, na kraju nas je čak malo poprskalo. Ovaj put za promjenu malo dužom stazom mimo Marinellija ali umjesto preko M. floriza skrenuli smo zapadnim obronkom do spoja sa stazom na Coglians. Tamo desno malo natrag i mimo odvajanja na Pilastro do našeg odvajanja lijevo gore preko lijepih livada punih cvijeća. Stazu označavaju pomalo izblijedjele rijetke markacije i prilično guste packe-rad nekog idiota koji se sve češće pojavljuje na takvim stazama koje to stvarno ne trebaju. Da je Jacoppo s nama, već bi vadio bocciardo iz ruksaka i bušio tu smećariju. Pogled s vrha ograničen uglavnom samo na skupinu Cogliansa i iz mora oblaka vidjeli su se samo vrhovi prvaka Julijaca na istoku. Silazili smo onda preko Crete Monumenz koja, rekao bi Slavko, nije za slonove. Staza je prilično izložena, rijetka osiguranja davno odslužila, spušta nas na melište krnice između Chianevate i Monumenza. Pa odande smo udarili sve desno prema koći Marinelli preko travnatih humaka-tu i tamo se nađe možić, staze nema sve do ponora gdje nestaje potočić na planini istočno pod koćom. Slijedio je uspon do koće na osvježavajući gutljaj i u galopu prema planini Moraret odakle nije daleko do izlazišta. Kao zanimljivost mogu reći da nigdje nema snijega koji bi utjecao na prolaznost Očito u Karniji nije bilo toliko snježnih padavina kao u Julijcima.

kad pogledaš prema Kellerspitzen-Chianevate

ljubitelj spreja - gdje se magarac valja....

jedan je bio na susjednom Pilastru, na Cogliansu prilično mnogo

na spustu obnovljene markacije prema Creti Monumenz

Rijetka varovala gotovo u potpunosti neupotrebljiva.

Još zadnji uspon danas - nabralo se 1630 m.

I kukavica? Na travnjacima silaza prema planini.

(+5)

turbo2. 09. 2023 12:52:32

Ponedjeljak, 14.8.2023

Tko bi pamtil koliko puta već na prelazu Ploče, kako se po slovenski zove Passo di Monte Croce Carnico ako dođeš gore po laškoj strani, odnosno Plöckenpass ako dolaziš iz Austrije. Jutro obećalo, prognoze još bolje, ali nažalost slično kao i nekoliko puta prije. Gore magle i oblaci, niže pržeće sunce. Možda razglede treba posebno naručiti, tko zna...

Krenuo sam po 146 prema Marinelliju i više skrenuo na 171a strmo prema Collini. Bolje bi bilo nastaviti po 146 i kasnije skrenuti prema Cimi di Mezzo jer odcep s 171a više nije označen. Bilo kako bilo, visoko pod Cretom Monumenz koju sam također imao na rasporedu bilo je lijepo vrijeme, panorama razgledna. Negdje u udolini sreo sam čopor kozica, tu se zatvorilo i vidljivost postala jako skromna. Nekoliko hrabrijih pustilo se pomaziti, malo smo pomeketali, zatim svaki svojim putem. Ja nažalost krivo, po uhu, pa sam morao malo nazad da pogodim stazu na Creta Monumenz i uspješno se popnem na nju. Vidljivost skromna, razgleda skoro ništa, pa sam nastavio prema Cimi di Mezzo. Prvo dolje, zatim još malo dolje, zatim gore, prilično dugo gore da stignem do vrha. Odmah prije susret s nekim od njih koji su upravo krenuli silaziti, zatim samoća na vrhu, uživanje u dolce far niente, gubljenje u sjećanjima i željama. Razgledi u stilu pedeset nijansi sive, magla svuda po nebu slično siva, neki hipni bleskovi sunca osigurali kuckanje jednom ovdje jednom ondje. Silazak mnogo lakši nego uspon, često tako, brzo skrenuo prema Piz Chiadinu, negdje tamo gdje sam došao na trave došao sam i do boljih razgleda. Do Marinellija nije bilo daleko, tamo kao na semaforu, nikad toliko njih a bio sam i ljeti više puta tamo. Do pića sam došao brzo, hrane nije bilo, brzo prepustio mjesto drugima i nastavio silazak. Do jezerca Plotta i odande prema prelazu, usput me čekao naravno prokleti mučni uspon na La Scaletto gdje sam se priključio stazi 146 kojom sam jutros počeo uspon. Od jezerca Plotta dolje vrućina za ludo, sunce pržilo. Krasan izlet, svega otprilike dovoljno ili ravno prav, po razglede ću još doći nasmeh