|
| IgorZlodej2. 08. 2013 15:11:12 |
Počasi se je rađao dan kad sam zakoračio na stazu 352 Arturo Marini, stazu koja je nekad bila prohodna za sve, sad samo za gorske stručnjake. Sprva je bila baš lagana, ali pokazala pravo lice kad je trebalo prijeći neke srušene grape, pravo lice skoro sasvim na kraju, kad je prelazak razaranja pod moćnim zidovima tražio miran i točan korak. Slijedio je olakšanje na zelenim livadama kod bivaka Gervasutti. Uspon na Forcella Spe bio je onda samo šetnja, jednako lagan uspon na vrh Spe, ali ne s rukama u džepovima. Pogled baš takav kao što mi je prije godina pričao čuvar koće Padova, dakle neopisivo lijep. Tamo gore bi mogao sjediti satima i gledati najimenitnije vrhove onih pravih Dolomita preko Piave ili onih sa ove strane, Furlanskih ili Clautanskih, kako komu voli.
Naravno nisam mogao dugo ostati na vrhu jer sam si zadao dugi put. Sišao sam do koće Padova. Kad sam popio pivce krenuo sam stazom 357 prema škrbini Segnata. Prvi dio staze bio je sasvim jednostavan i lijep, lijepi pogledi na bliski Montanel i više puta posjećeni Cridolo. Onda se počelo, u grapi snijeg nije pravio problema, ni prijelaz desno i bočnom grapi ne, ali trebalo konkretno prihvatiti skalu, povlačiti se tu i tamo preko skočića i tako prošlo dosta vremena dok nisam na vrh stupio u sunce i opet pogledao pod sobom veličanstvenu dolinu Cimolijanu. Silaženje do bivaka Perugini kojeg čvrsto već tisućljećima čuva znameniti Campanile, zvijezda kojoj konkuriraju samo nešto poznatije Tre Cine nad Auronzom. Malo sam sjedio i krenuo pravom božjom stazom dolje do koće Pordenone.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
| (+4) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.