| IgorZlodej21. 09. 2010 20:36:30 |
U gornjem dijelu doline Pesarina, pod forc. Lavardet uputili smo se na planinu Mimoias. Ovaj put u planu nešto prilično nepoznato, iako smo se već prije nekoliko godina šetali tamo u blizini. Na skupinu vrhova pod imenom Cresta di Enghe ne vodi nikakav označen put, Marjeta je negdje iskopala da je moguće na određene kote s prelaza Elbel i otišli smo s planine na passo Elbel. Tamo smo tražili bilo kakav trag i pronašli smo možića koji pokazuje na istočna pobočja. Trave su bile na početku još uvijek podnošljive, više gore strmije, staze nije bilo, svakih nekoliko metara po jedan možić, kad smo došli pod gotovo neprelazivo stijene na jednom mjestu opet nalazimo možića koji nas vodi po lijepoj polici više prema sjevernoj strani planine, slijedi nekoliko zaguštenih i izložanih polica koje nas dovedu u središnju grapu, "nazvali smo je tobogan tako je bila zagladena", tamo nas zdesna već poziva novi možić u grapu koja ne prelazi penjanje I. stupnja na vrhu se završava kotom 2197 i provalijskom sjevernom stjenom. Ništa drugo ne ostaje nego se vratiti grapom do možića, zatim uz malo traženja uđemo u ljeviju grapu koja je također oko I. stupnja tamo, na vrhu slijedi lijep kratak prijelaz na sjevernu stranu, tamo ponovno ulazimo u kratku grapu koja ima negdje u sredini mjesto II. više nas dovede na vrh kote 2365, u možiću na vrhu skrivene kutija s knjigom zapisa od 2003, unosa za oko 10 stranica, Slovenaaca nismo vidjeli. Prema zapadu po grebenu zatim nalazimo čak neke blijede oznake koje su se nekako izgubile, teren također nije bio baš za šetnju, pa odlučujemo najbolje vratiti se putem uspona, što smo i učinili i sišli na passo Elbel i na planinu Mimoias. Slijedio posjet planini Razzo, (sir, salama, pivce) i kroz uvijek lijep Sauris natrag u Tolmezzo i kući.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17
| (+1) |  | |
|
|