| IgorZlodej27. 07. 2011 17:52:15 |
U utorak navečer napuštam Cadore. Preko sedla Ciampigotto vozim se do forcelle Lavardet, gdje spavam u autu. Danas ujutro vozim km ili dva dol dolinom Pesarina i parkiram pod napuštenom caserom Lavardet, također polazište ceste za Casero Mimoias. Istraživačka žica mi ne da mira i iznad napuštene planine tražim stazicu koja bi trebala voditi visoko gore pod Cretom Mimoias ili negdje pod Monte Paradarom. Kad se čini da sam je našao, naravno da je opet nema, nekako mi nije logično da bi uspon išao direktno gore po zagušćenoj grapi, kad se probijem preko oko 25 metara rušlja to mi se brzo potvrdi, po obrisima stopala i više po svježe izrezanom rušlju. Slijedi prolaz kroz lijepu grapu na bujne zelene livade, idem još malo desno i uskoro nađem stazicu označenu pikama koja vodi na vrh Crete. Pikama slijedim koliko mogu, inače su trave svuda lijepo prolazne, ali nisu samo trave, med njima ogromno divovskih gencijana kakve još nisam vidio, pa i lijepi primjerci naočnica. S vrha je čudovit pogled, posebno na obližnji Terzo Grande, pa Creste del Enghe, sve do Antelaa i Cridole. Na vrhu sjedim oko pola sata, zatim silazim. Sad se odlučujem za sjevernu varijantu, slijedim pike ali očito "pogrešnu" koja me dovede nad strmu mokru skalnatu travnatu žleb koja je za silazak u datim uvjetima prilično izložena. Nekako silazim i uz pomoć dvije povezane pomoćne vrvice koje na najkriтичnijem mjestu zakačim za mali skalni rog. Već 300 m niže sam na putu 202 koji vodi na prijevoj Enghe. Ali očito je nekad tu gore vodio put jer se još nađu crvene mrlje na stijenama, čak kroz zločest žleb. Slijedi silazak do ceste i u manje od pola sata sam kod auta.
Planina je krivo usamljena, njezino bujno cvijeće bi obradovalo mnoge, pogledi su jedinstveni, predlažem uspon od Pian di casa koji nije ništa duži od mog polazišta i naravno gore po putu gdje je lijep natpis na stijeni koju nađete dobrih 15 minuta hoda od casere Mimoias prema passu Enghe.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
|
|