| rozka11. 10. 2021 22:46:29 |
Nekad između Rombona i Krnice… već prije nekog vremena "slijedili" smo mulatjeru, ali zbog manjka vremena nismo je završili, pa u nedjelju konačno odlučujemo provjeriti gdje ide "staza" koja to nije, preko/preko Mrtvaške glave na Čuklu.
Naša "mama A." nas spašava od predugog početnog traženja , jer je već sama istraživala gdje krenuti i iz Zavrzelnog već dahtamo po oskudnoj stazići i više dolazimo na mulatjeru gdje smo zadnji put odustali. U nekom opisu savjet slijediti kraj mulatjere, zatim strmo u trave gdje svaka staza nestane… ma, da, stvarno nestane i trave su sramotno strme , ali busenje dovoljno velike da imaš što zgrabiti ! Tu izađe moja ne-elegancija, kako staviti nogu na sljedeći korak koji je tako strm, moje tijelo jedva izvodi takve istezne vježbe. Unatoč nevidljivoj stazi, brzo dobivamo visinu, kako ne, idemo ravno gore. Vjerni pratitelj vjetar, sunce na jednoj strani, tamni oblaci na drugoj, između veseli snježni pahuljci plešu i zabavljaju se, stvarajući pravi mix vremenskog idila. Onda se svijet smiri za pola stupnja nagiba, mi tražimo najbolji prijelaz. Usred naletimo na ostatke objekata, gdje nam se čini, i po visini, da ide preko poprečne mulatjere do kote 1313, ali je ostavimo za sljedeći put i još uvijek grizemo više. Moja družica desno, ja lijevo i uzbuđenje kad ugledam gore kamenitu piramidu, probudilo glasni, nekontrolirani jupijaj koji se naravno izgubio u jakom vjetru, ali zagonetka preko Mrtvaške glave riješena. Budući da se odlučujemo ne ići u borbu s vjetrom na vrh Rombona, dolje u zavjetrju grmlja malo pojemo, popnemo se na vrh Čukle i naravno, pada ideja a ne moja . Što ako ne odmah u dolinu, nego istražimo još malo tamo. Naravno sam popustila, kome ako ne brežuljcima i već silazimo do Goričice po označenoj, zatim na planini skrenuli za lovačku kućicu, na skromnu stazu koja u šumi prelazi u nevjerojatno lijepu, očuvanu mulatjeru, obasjanu suncem, laganim jesenskim bojama, stvarno zaboraviš da je svrha bila suprotna, što je danas lijepo budi ugodne osjećaje. Mulatjera vijuga pod stijenama, malo gore, malo dolje i u šumi primjećujemo barem tri, vrlo dobro uhođene stazice, s jednom konkretnom mogućnošću, tako da žuljevi rastu. Lagani provir iz šume, prelazi preko trava, natrag u šumu i uskoro na spoju s označenom stazom iz Krnice, zatim mimo planine i natrag u Zavrzelno.
Mislile smo da ćemo uštedjeti vrijeme i visinu bez posjeta Rombonu, hehee, ali obkljukali smo još jednu zagonetku, a "rodilo" se barem pet novih.
Vrlo ugodno, radi se o usamljenim stazicama, očuvanim mulatjerama gdje se sproti pojavljuju nove staze, nove ideje i podsjetnik na vremena koja ne smijemo zaboraviti da se nikad ne ponove… stvarno imenitna tura nad Bovcem i još hrpe posla...
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27
| (+4) |  | |
|
|