| rozka4. 09. 2018 12:01:45 |
Kad te "koze" pozovu, ne bilo koja, nego Divlja koza, naravno ne, ne dolazi u obzir
Odličan početak odmora, spavanje kod Klanških jezera, zatim stvarno smiješno kratka vožnja do Jezerske doline, gdje se pripremam još u mraku, ali idem u novi dan. Brzo dosegnem Višku planinu, wauu, stvarno, oduzima dah kad pogledaš oko sebe i pogledi postaju sve bolji i širi. Na Corsiju odlična kava i već nasmijana družina koja zove na današnju avanturu
Nakon svih "updateova" prethodnog dana, već grižemo strminu prema Aniti Goitan. Da, lijepa je, prava poezija koja vijuga medu tornjevima i iglicama, te se policama brani od ponora.
Budući da smo imale puno za reći, ili jer volimo ćaskati i sadržaj nije na prvom mjestu , hehee, začas smo promašile ulaz, ali nas je vodeća "koza" zaustavila i već smo tražile najbolji početni pristup, koji, barem tako izgleda, svaka malo po svom počinje. Više nema dileme i jaaa, pet koza na jednoj Divljoj koti, ma bilo je veselja i smijeha i plesa Silazak, posebno početni dio, izuzetno krto, kad si niže na stijeni bolje, ali bile smo izuzetno oprezne. Put je "okozičen", iako za dolje posebno treba paziti da te ne povuče sama kamo pa si dodatno otežaš silazak.
Nastavile smo po Aniti Goitan, da o špagetima i raznim istezanja u "škrbini" Male špice ne govorim (sljedeći put radije okolo), bilo je puno smijeha i pirueta, hehehe... Slijedio je zalogaj na jedinom pogodnom travnatom tepihu i kako je pašalo. Nakon odmora već smo virile pravi pristup novog vrha, preuzeto iz vodiča "pristup po grapi", hmmm, jedina grapa na padini mi govorila nemoguće, ili možda sa vitlom?!, no kad sam prišla bliže sve izgledalo drugačije. Odlična stijena, cikule smo, opet da, ali uzvika brzo kraj kad se grapa zatvori, stazica vodi lijevo na mene neljube strmu travu s primesom lijepo složenog, ljuljajućeg kamenja . Strmo gore, pa malo desno, opet gore i lijevo, po razbijenom vršnom dijelu i da, ponovno uzvici (rekla sam da ih je bilo hrpu tog dana , hehe) i pozdrav Gamsovoj mami. Oduševljenje još jednim vrhom i pogledima, Viš tako blizu da bi skočio na njega, hehe. Najbliža "mama" je Gamsov Turn, i da, primijetila da se netko za njega opogumi i prelazi...hmmm, čestitke, možda vozi neka izvrsna linija na susjeda, hmmm, jer inače nepredstavljivo, krto...
No, naš/moj silazak izgledao vrlo ne-elegantno, vjerojatno više trljanje trbuhom po travi i ljuljajućim oprimcima, hahhaaa, ali sam u grapi nadoknadila elegancijom
Slijedio je silazak do kraja A.G., te mimo preduha natrag do koće Corsi, na zasluženo piće. Uz dojmove dana, uopće ne znam kad smo prešle pod Kapnom stijenom, mimo Viške planine do izlaznog mjesta.
Dan završio kupanjem dviju najhrabrijih u Rajblu, ostale smo "smrznuto" čekale na suhom.
Kao najmlađa kozička, hvaljena za ovu turu, za tako imenitno društvo i dan gdje sam ponovno malo provirila preko svojih granica...
Oba vrha nezavarana, krta, treba malo osjećaja za penjanje i orijentaciju, ali kad dosegneš vrh i sigurno siđeš, vrhovi neprocjenjivi dar
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38
| (+14) |  | |
|
|