Dolina Aoste - Sjeverni dio Parka Gran Paradiso
|
| VanSims2. 08. 2012 19:01:13 |
Za drugi dio potepanja po dolini Aoste odpravim se na drugu stranu u Grajske Alpe. Baza mi je tu bilo mestece Cogne i to za tri dana i tri lepe ture, opet s pomoću Lonely Planeta.
Kao zanimljivost neka još spomenem ogromnu temperaturnu razliku između same doline Aoste (nekako oko 300-500 nmv i otvorene na sredozemsku padsku nizinu) i neke od sela u nekoj bočnoj dolini na 1000 nmv većoj visini (konkretno Cogne oko 1500 m) s već čisto alpskom klimom (zatvorenost doline i posledično manje primanje sunčevih zraka). Razlika je oko 10-15 stupnjeva. Noću idu i ljeti neredko temperature čak ispod 7,8 stupnjeva. Razlika je i u mediteranskoj, talijanskoj arhitekturi same Aoste i npr. Gressoneya i Cognea (posljednji od Aoste udaljen samo 20-30 km), koji su potpuno tipične alpske sela.
No prvi dan iz Cognea odlazim u selo iznad njega - Gimillan. Autom!  Što mi štedi sat hoda. Tamo parkiram i odlazim u dolinu Grauson. Ciljevi: Laghi di Lussert, Lago Money, te Colle di Laures.
Tura je duga...oko 9 sati (u oba smjera zajedno), ali unatoč oznaci Demanding u LP po meni nije tako kondicijski zahtjevna osim uspona od prvog do trećeg i zadnjeg jezera Lussert. Pa čak i taj u usporedbi s Pinterom (vidi moj prethodni zapis) nije tako težak.
Put ide od Gimillana preko dvije planšarije (Alpe Grauson i Alpe Tsesere) do jezera Lussert (donje, srednje i gornje), koja se nalaze na oko visini Triglava. Put do tu bez tehničkih poteškoća.
Od gornjeg jezera pa je još dobre pol sata do Colle di Laures, najviše točke mog planinarenja oko doline Aosta (3036 m). Ta pot kondicijski nije prezahtjevan, podsjeća pak na neki sličan put po Visokim Turama (Ankogel, Säuleck, Hafner) preko ljuljajućih ploča i stijena. Na njih treba paziti i ovdje. I Grajske Alpe su gnajssaste.
Onda silazim opet do jezera. Nazad računam, imam li još vremena da se usput (oko sat skretanja) popnem još do Lago Money, da me tama ne uhvati na povratku. Brzo krenem, ali to jezero me nije tako impresioniralo kao gore spomenuta tri. Onda se vratim u Gimillan i autom u Cogne, tamo pa skupi pivski (ali treba reći da je njihov domaći valdostanski pivo prilično ukusno).
Još slika
| (+4) |  | |
|
|
|
|
| VanSims3. 08. 2012 17:21:40 |
Drugi dan sam obavio turu koja će mi od svih oko doline Aoste ostati najviše u sjećanju (osim mučenja na Colle di Pinter ).
Radi se o prijelazu Sella - Herbetet. Lonely Planet opisuje put kao klasičnu turu u Parku Gran Paradiso, djelomično izloženu i s odličnim pogledima. Dovoljno da me uzbudilo!
Za sve to treba se na početku malo potruditi. Od Valnonteya (cca 5 km iz Cognea automobilom - veliko parkiralište) treba doći do Riffugio Sella. Put se penje, kondicijski malo naporan ali ne previše. Ali isplati se, jer od Riffugia počinje pravi užitak.
Prvo se šetam po prilično ravnoj stazi mimo manjeg jezera i kroz još jednu čudovitu gnajsastu stjenovitu pokrajinu do samog ruba grebena planine Bec du Vallon (lijep pogled na Valnontey i istoimenu dolinu te sve do Cognea i Gimillana) gdje onda počinje zbilja.
Odavde dalje vrtoglavci nažalost nemaju više što tražiti... Upravo početni dio na kojem su napeljane neke konopice i drvena rampa je psihološki najteži i najizloženiji. Ali kratak, svega oko 50m. Odavde dalje put još uvijek izložen i prepadnut ali je barem lijepa stazica, iako uska i samo mjestimično malo šira, tu i tamo još kakav osigurač ali ništa posebno. Gotovo svi osigurači na ovoj stazi su samo za zaštitu a ne za napredovanje.
No, da sve poteškoće ne bi prebrzo završile, poskrbi teškoća sasvim drugog soja - prelazak nešto zoprnijeg derućeg potoka (poslije obilnih kiša vjerojatno prilično teško). Štapovi (aj, to još nisam rekao da sam ih izgubio negdje prvi dan oko Colle di Nana ) tu baš dobro dođu. Kad je potok iza mene privremeno završava i izloženost i opet idem preko nekog gnajsastog stjenovitog terena da dođem na Plan di Ressello odakle mi se otvara čudovit pogled na zatrep doline Valnontey i na masiv Gran Paradisa, iako sam Gran Paradiso ovdje ne vidim (taj dolazi sutra). Ali to je opet bio jedan od najljepših pogleda mog planinarenja ovdje.
Dalje put postaje opet na nekim dijelovima lagano izložen, dok poslije cca. pol sata ne dođem do Casolari dell'Herbetet gdje užitka završava, čeka me samo put u dolinu i natrag do samog Valnonteya. Ali isplatilo se.
Na putu natrag me uhvati još slaba oluja ali bio sam već ispod šumske granice (cca 1800 m), koja mimoiđe ovdje zbog mediteranskog utjecaja prilično viša nego što smo navikli kod nas. Pojedinačna stabla susrećemo još na visini cca 2300 m, gole stijene počinju tek negdje na visini Triglava ili još više.
Put je u LP označen Demanding, ne toliko zbog potrebne kondicije (ta je zapravo potrebna samo do Riffugio Sella) nego zbog izloženosti (potrebno odsustvo vrtoglavice) i lagane tehničke zahtjevnosti (naravno ništa posebno za onoga koji je naviknut na izloženost i neke osigurače npr. a la neka strma na Nanos i slično dakle djelomično-zahtjevno).
| (+5) | | |
|
|
|
|
| Irina3. 08. 2012 17:36:53 |
Bravo. Zavidam ti. I dva palca za trud da si sve to stavio na "papir".
| (+2) | | |
|
|
|
|
| VanSims6. 08. 2012 19:13:58 |
Treći dan sam otišao još na vidikovac Alpe Money na suprotnoj strani doline Valnotney. Već kad sam se prethodni dan vraćao stazom po dolini, na odcepu za Alpe Money pisalo je da prijelaz do zatrepa doline nije moguć zbog srušenih mostova. Zaključio sam da se do samog vidikovca još da doći.
Tako sam ujutro otišao do odcepa i gore. Put se prvo strmo penje - za prekrasan pogled na najvišu planinu Italije koja nije na granici s drugom državom treba se potruditi. Ali nije tako strašno. Za manje od dva (ili dobri sat i pol) dođem gore.
Gore pa stvarno veličanstveni pogled na središnju grupu parka s istoimenom planinom, Piccolo Paradisom, međuprelazom i ostalim planinama među kojima se ističe npr. Herbetet. S puta i s samog vidikovca sam mogao promatrati i put prethodnog dana odnosno mogao sam si ga zamisliti.
Za poslijepodne bile su najavljene oluje pa sam mislio možda ipak čak i ako je dalje put zatvoren ali vrijeme je izdržalo do večeri kad sam se iz Cognea (naravno obvezno pivo i sladoled) odvezao u dolinu gdje sam za odmor dva dana još malo šetao po dolinskim gradovima i dvorcima (Aosta, Fenes, Issogne, Courmayeur) prije nego što sam otišao dalje u Francusku.
| (+3) | | |
|
|
|
|
| puma6. 08. 2012 19:26:03 |
Odlično! Krasni opisi, fotke i kao Irina, i ja ti malo zavidam!
Izgleda pravi Gran Paradiso
Očekujemo dakle još opise iz Francuske 
| (+1) | | |
|
|
|
|
| VanSims6. 08. 2012 19:37:49 |
Irina, puma, hvala! Sigurno bez Lonely Planeta, koji očito stvarno zna odabrati lijepe staze (prošle godine npr. Stelvio i prije četiri godine Dolomiti) ne bi bilo nič.
|
|
|
|
| BibaS8. 08. 2012 14:07:41 |
I ja zavidam ovom lutanju!
| (+1) | | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.