TREĆI I ČETVRTI DAN:
RIFUGIO ALIMONTA, VIA DELLE BOCCHETTE CENTRALI, RIFUGIO PEDROTTI, RIFUGIO SELVATA, CROZ DELL'ALTISSIMO, MOLVENO, ANDALO.
Koća Alimonta je privatna, malo skuplja, nudi udobne ležajeve, tuš s toplom vodom u grijanom prostoru (4,50 eura), kvalitetnu hranu. U 6.30 smo pojeli doručak i sat kasnije krenuli u VIA DELLE BOCCHETTE CENTRALI. Ova ferata je tehnički jednako zahtjevna kao prethodna, ali kraća (3,30 sata) i samo 300 m visinske razlike. Sigurno lijepa, zanimljiva, najposjećenija. Treba je doživjeti. Kad čitaš opise stvoriš si sliku, ali kad si na licu mjesta slika i doživljaj ovih planina se potpuno promijeni. Vrijedi, vrijedi, vrijedi! Potpuno su me očarale i osjećala sam se stvarno sretno i u planinama i među ljudima koje smo upoznali i vidjeli. Nakon ferate spustili smo se do koće Pedrotti i kroz neopisivo lijepu dolinu do skromnije koće Selvata koja se nalazi u šumi između jezera Molveno i Dolomita di Brenta. Tamo smo se sprijateljili sa škotskim parom, sveučilišnim profesorima likovne umjetnosti. Razveselili su nam večer, zanimljiva razmjena misli, životnih iskustava………….Noću je lilo kao iz škafa, ujutro smo se probudili u svjež i novi sunčani dan. Spustili smo se mimo poznate koće CROZ DELL'ALTISSIMO do jezera Molveno. Izuzetno lijepa turistička lokacija, renovirana, čista. Posjedali smo uz jezero, umočili noge, zahvalni za prekrasno doživljene dane polako smo se spremali na povratak prvo autobusom do Andala (5 km) pa natrag u Gorico.