| VanSims4. 07. 2013 19:43:45 |
HESSHÜTTE
Ponedjeljak i utorak potom nisu bili za ništa, mogao sam se samo malo šetati po dolini pa čak i to je bilo zloporno jer je kišilo, temperature su pale do 9 stupnjeva,...
Malo bolje bilo u srijedu. Budući da se Hochtor (najviši vrh Ennstal alpa) vidio prekriven svježim snijegom, vrijeme još hladno i nestabilno odustao sam od ideje o usponu. Drugi put. Ali mogu po ferati Wasserfalweg (B) do Hesshütte koja leži neposredno ispod njega. Od tamo još oko dva sata do vrha po Josefinensteigu (to je i normalni pristup Hochtoru - uglavnom hodanje s malo penjanja prve stupnje i nekim osiguranjima do A/B). Inače teži i među iskusnijim planinarima vrlo popularan uspon po Peterpfadu (II slobodno penjanje).
Budući da izlet neće biti tako dug polazim malo kasnije i parkiram kod Kumerbrücke. Nalazi se na cesti između Admonta (lijep samostan za vidjeti) i Hieflaua. Pristup jednom od ta dva mjesta nađemo naravno Googlemapsom ili Garminom, dok samog izlaznog mjesta nema na kartama jer to nije naselje. Ali tu je autobusna stanica i kad vozimo iz jednog prema drugom gledamo natpise. Iz Hieflaua oko 10 km, iz Admonta dalje nakon odcepa za Jonsbach (još jedno izlazno mjesto za Hesshütte ili Hochtor) i Gstatterbodna (zaseok s malom željezničkom stanicom). Kad nađemo stanicu Kummerbrücke parkiramo pored gdje su i planinarske oznake. Taj dio Ennstala dio je i nacionalnog parka Gesäuse.
Kad parkiram krećem na stazu ali odmah na početku skrenem lijevo umjesto desno i izgubim 10-15 minuta po nekoj stazici bez oznaka da dođem na pravu. Čak i tu nisam sasvim siguran je li to, jer su oznake na početku rijetke, ali staza više manje praćiva. Kasnije bolje označeno. Što više se penjem vidim i Enns rijeku naraslu od kiše prethodnih dana. Mogućnost manjih poplava najavljena i po radiju. Nakon oko sat do sat i pol dolazim do slapa po kojem staza nosi ime. Tu se staza strmije penje, susretnem već jedno osiguranje ali do prave ferate još cca 45 min hoda. Staza se u ključevima vije od slapa do stijene, penje uz stijenu i onda vidim ljestve. Pa sad konačno počinje! Ne!  Čeka me još griženje koljena po serpentinama 15-20 min, pa onda stvarno počinje.
Sama ferata nije previše teška, doseže B na nekim mjestima, inače lakša. Osiguranja su ljestve, hvataljke, kuke, gotovo svugdje kabl za samoosiguranje kao što treba. Posljednje iskusnima možda nije nužno, ali preporučljivo ostalima i djeci. Ali oprez u vlažnom potreban, posebno na izloženim dijelovima.
Nekud na 2/3 ferate klupica (Emes-Ruhe) i tu malo zagrizem, onda čeka zadnji dio od izloženog B-a i tri završne ljestve koje meni nisu djelovale teško iako bi trebale biti 'veliki finale'. Nakon izlaza nastavljam prema Hesshütte (još sat i pol) prvo kroz šumu pa preko livade Erbensanger Boden, onda se staza strmije penje u ključevima, opet se izravna pa zadnji ne previše strm uspon do Hesshütte.
U koći cijene za tu visinu (1699 m) pretjerane. Npr. čaj, četvrt litre - 2.40 EUR, da ne govorimo dalje... Malo odmorim u koći, ali ništa ne potrošim. Samo pogledam oznake za Hochtor i Planspitze, ali vrijeme preslabo za nastavak čak i da sam ranije krenuo - vrhovi u magli cijelo vrijeme - Hochtor (kao što sam vidio ujutro i sljedeći dan) još u svježem snijegu.
Tako silazim natrag. Istom stazom naravno, druge nema. Iako se može sići do Johnsbacha (drugi prijevoz ili bicikl). Niz feratu ide tečno pa me čeka zločest spust po svim tim serpentinama i stazicama, mimo slapa koji me kad se približavam s strane dolje i malo zapuha, fino poprska   Od slapa natrag staza lakša, do auta stignem već u sumrak.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
|
|