|
| lijaneja14. 09. 2019 19:02:22 |
Ob ne baš rano sati, jučer krenem u Krmu. Već prilično brzo iznad Zasipske planine susrećem parkirane aute uz cestu, sve više ih je. ''Svoju malu negdje ću stisnut'', pomislio sam i dovezao se do kraja ceste. No, stvarno je bila još jedna rupa
S ruksakom na ramenu shvatim da sam na ''božjo'' stazu, jer za četvrt sata predhitrim zbijenu skupinu 66 planinara, neki opremljeni za Kančendzangu Do odcepa za Bohinjska vrata pozdravim barem toliko još. Uz takav trend planinara bojim se da će potomci uskoro imati Triglav za metar niži.
U samoći stignem do Vodnikovog doma i s veseljem pozdravim Martinu u kuhinji. Od koče se spustim direktno na Velo polje, jer mi je desna staza sve antipatičnija. Nastavljam Velskom dolinom i na prelazu Čez Hribarice ugledam dobrog gorskog trkača, s kojim malo proćaskamo. Odavde do vrha Kanjavca samo još 200 visinskih metara. Nakon obilnog užine i fotografiranja krenem prema nepoznatom brdu nasuprot. Vidljivost fantastična, ostali vremenski uvjeti također i na novom cilju stajao sam kao da trepnuh. Među razbacanim stenama i balvanima dođem malo prije Tržaške koče na stazu.
Kratak odmor i već uživam na povratku Velskom dolinom. Kod Vodnika pokupim suhu majicu i zagrizem se u zadnjih 160m strmine. Po mom dolasku parking je već bio prorijeđen i imao sreću da ispred mene do Mojstrane nije bilo nikog sporog
Cijela staza do Kanjavca bez posebnosti, na vrhu su mi se požalili dolasci iz smjera 7j da su markacije jako izblijedjele.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49
| (+12) |  | |
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.