|
| viharnik13. 07. 2012 22:43:10 |
Poveznih tura između planinskih postaja iznad Lanslevillarda ima dosta, malo ih je na visoke vrhove bez susreta s ledenjacima koji se sad dolje već pretvaraju u tamni led.
Na temelju tog činjenice i zanimljivosti planine koja me već prije godina privukla, odlučio sam joj krenuti u susret. Planina je locirana točno iznad Lanslevillarda, njezine J-JV padine se iz doline ne vidi jer donji travnati greben visine 2400m zaklanja pogled.
Rano ujutro odvezem se na parking Les Grattias 1810m, dalje pot pod noge. U proljeće kad je dan kraći, Refuge du Vallonbrun 2270m nam dobro dođe kao izlazna točka, do koje je od parkirališta službeno 2h 30min hoda. Od koće do vrha još dosta hoda, oko 4-5 sati, ovisi i o uvjetima. Dalje pot ide smjerom spomenika La Pierre aux Pieds na visokom travnatom grebenu visine 2750m. Iznenada je i odavde vrh još dosta daleko i prava planinarska staza tek tada počinje. U nastavku treba uključiti dobar osjećaj za sigurno i logično napredovanje tražeći prolaze sve do zadnjeg snježnog polja Glacier de Pisselerand na visini 3270m. Puta nema, samo ponegdje vidljiv zdrobljeni škriljevac od hodanja. Sve to ukazuje da ljeti vrh nije prečest posjećen. Više ga je u proljeće kad je snijeg u cirku zbijen i smrznut te time olakša pristup škrbi pod širokim vršnim tornjem.
Tako prijeđem još iznad ledenjaka i po stenama lijevo do ruba uskog dijela cirka. Tamo strmina prelazi jalovčev kuloar. Za nameček se sad snijeg tamo topi i škriljevac s utopljenom pijeskom bukvalno natopljen vodom i jako klizav, sličan svježem mortu. Jer kamenje često leti u udolinu cirka, crni led ponekad pokriven šljunkom i teško se primjećuje. Prilikom ulaska u cirk vidi se dolje u lijaku izlaza puno velikih stijen i kamenja razbacanih po snježnom polju. Pokušao sam malo bočnog penjanja po stini, ali uzalud. Teren je vrlo škriljevčast, između zašodrano naložen i dosta lomljiv, krhak. Sve to pomiješano nagomilano u tom jedinom uskom prolazu, povrh bez ljetnih dereza (cepin, čelada da), zato sam na zbroj okolnosti po osjećaju odlučio da me vrh pričekati u boljim uvjetima. Uspon prekinem na visini 3380m s jačim naletima vjetra i hladnoćom. U koći saznam da je grupa prije mene pokušala na vrh, ali su zbog padajućeg kamenja u cirku okrenuli. Ipak je odlična i zanimljiva tura potpuno uspjela i bio sam uprkos tome vrlo počašćen što sam stajao tako blizu neobično mistične planine, planinskom "oltaru". Planina bi bila zbog gotovo potpuno južnog lega najlakše dostupna od svibnja do početka lipnja kad je snijeg još zbijen i istovremeno još smrznut na tim visinama. Vršni stup tornja zahtijeva penjanje druge stupnje, za povratak preporučeno užano osiguranje, padajuće kamenje, cjelodnevna tura!.
Još se vratim tamo kad me vrh pozove .
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
| (+1) |  | |
|
|
|
|
| viharnik14. 07. 2012 08:59:24 |
Prema podacima vodiča literatura od parkirališta Les Grattias 1819m do vrha Gran Roc Noir 8h hoda s efektivnih 1850m uspona i dodatnih -150m, ukupno 2000m uspona. Ja sam do cirka 200m pod vrhom potrošio 5h 20min čistog hoda, uz presvlačenjem u toplije rublje i objedom musli pločice.
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.