| rozka12. 06. 2017 20:51:32 |
Sedam Sneguljčica...u potrazi, barem jednog, patuljka...bez sreće, ovaj put
Ideja je bila, prijave iz dvije, narasle na magične sedam i već smo, po ženski, počele jutro...ćaskanje, ćaskanje, ćaskanje, tako da da, put do Klemenče jame i dalje do "škrbine" prošao brzo (vrlo brzo ) i jedini "patuljci", koji su se usudili ići mimo, radije pobjegli u stene Ojstrice , hehe. Na livadi, pod stjenovitim prolazom, užina, gdje se i opremimo kacigama, sama idem na "izviđanje" stanja jeklenica, koje su ok, unatoč izvučenim klinovima (mislim dva ili tri) i već njuškam u bajkoviti Robanov kutak. Da, taj rub je prilično vratolomni , dolina pa još uvijek jedna od naj-bajkovitijih. Put do vrha u "potrazi" za nama najboljih prolaza, najljepših cvjetića i naravno pogleda i gdje je zadnja grapa prije ulaza na vrh Krofičke meni baš zlobna, sam nasut krs, izlaz pa dddaleko u Robanu, pobrinula za dodatno "švicanje"
Naravno, ako na vrh dođe sedam "babcica", to je nekakva okupacija, hehe i da, neko vrijeme smo dominirale vrhom, onda prepustile užitke pogleda o kojima nema što gubiti riječi grupi koja je došla normalnim putem na vrh. Hja, ovdje je počelo prečenje i kad sam s vrha gledala greben, ma, nisam bila baš sigurna po kojoj zračnoj liniji ćemo gaziti , ali se već na početku pokazalo da će to biti čista poezija penjanja, naravno s veeelikom mjerom opreza i pomoću ruševja koje spašava iz mnogih nevolja. Sljedeći vrh bio Travnik, ali budući da nigdje nije bilo žiga, preimenovala sam ga u "Vrh sedam Sneguljčica", tako da sljedeći put donosimo i knjižicu za wpis, hehe. Nastavile smo do vrha Uta, zatim malo natrag i spust u meni nevjerojatnu krnicu, jer zakoračiš u sasvim drugi svijet i tada mislim prvi put taj dan i zadnji, čuti tišinu i osjetiti naše oduševljenje i da, bivak stvarno stoji na idiličnom mjestu i gleda se sa zidovima Križevnika. Ma, samo nije htjelo biti za otići, ali vrijeme vlada gorom, pa se još zadnji put (tih zadnjih bilo je taj dan dosta, zar) bacimo u strminu gdje nas čeka još zahtjevno prečenje i uspon Vratnim žljebom gdje izlazimo na sedlo Movnika, namirisano i rezervirano samo za ovce, pa brzo dolje do markirane staze i u galopu na "limunadu" koju na naše iznenađenje dobijemo iako koča na Klemenči jami već zatvorena...Čekao nas je samo još spust do doma planinaca i naša odisejada koja je trajala po planu 12h ili smo je uhvatile za minutu završila prepuna dojmova i fotografija za par celovečernjih filmova, hehee
Hja, turca...svakako jedno od mojih ljepših ako ne najljepših prečenja, cijelo vrijeme te prate pogledi, kad se umoriš pogleda u Logarsku, njuškaš u Robana, na dlanu imaš cijele KSA. Najviše me oduševila krnica i bivak pod Utama, kamo se sigurno vratim i da, stvarno oduševljena još jednim iznimnim grebenom.
Najviše pohvala naravno šest Sneguljčicama za društvo +10, da o smijehu ne govorim jer me umjesto nogu danas bole trbušnjaci, posebno J. koja je uložila ogroman trud i energije da je ispalo više nego savršeno i da je posljednjem usponu još uvijek slijedio barem jedan, hehehhe...
i za kraj...
kad gledam vas planine nevolja brzo mine kad stupim vrh gore presretno je srce...
(misao posuđena iz knjižice pod Utama, nadam se da neće biti ljutnje vlasnika...J.V.R.)
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
| (+11) |  | |
|
|