| rozka16. 09. 2019 19:14:23 |
Kad sam prije nekoliko godina stajala na Žrdi, po grebenu je dotrčao prešeren nasmiješen Talijan, »bellissimo, bellissimo«, bile su njegove jedine riječi, za više mi je znanje talijanskog preslabo, ali njegovo lice je reklo više od našeg polomljenog ćaskanja Naravno, zanimalo me odakle ga je donijelo na vrh. Tražim na svemoćnom internetu, pa »zero« rezultata , malo se potrudim i da, uhvaćena u lapsus riječi, bolje slova…jer je "glavni" vrh Žrd, jednostavno sam išla od te riječi i tražila Žrdinicu, ali nekako me je dovelo do pravog imena, ŽDrinica i svemoćni prijatelj je našao, inače samo dva slovenska opisa. Od tada se vjerojatno nije mnogo promijenilo, malo poznati greben, koji je nekako nastavak ili početak, meni tako ljubljene Žrdi, gdje te pogledi nose prema zverinicama u Reziji, ili pogled miluje Kaninsku područje, sve onamo, do divova nad Pečolom. Jutro nije bilo najranije, i prvi koraci teški, ali te staza brzo zagrije i probudi. Krenula u Reklanici, u zaselku Pezzeit, po stazi broj 633, koja na Tabc. karti 027 nije nacrtana kao označena, nego samo isprekidano, neoznačeno. Stvarno slikovita, strmo i još jedna od onih imenitno speljanih staza. Do sedla Buje stiže u oko 2:12 h, nije loše i prigodimo si zasluženu užinu. Meni je naravno pogled već jurio u strminu nad nama, jer mi nije bilo baš jasno gdje ili kako se ona uhvatila . U prvom pokušaju se zaletimo ravno u početnu strminu lijevo, koja se pokaže kao ne-najbolja, pa silazimo natrag na označenu stazu, idemo do prvog zavoja Ta visoke Rezijanke, malo iza istoimenog natpisa, gdje se zažburimo u strme trave, i nekako se uspuzamo, čitaj ja, na greben. Moj sotrpin je bio kao na šetnji, ja sam opet skupljala bukete, i hvatala tljano zelenilo . E, greben, uwauuu, otvorio se pogled na sve strane i gotovo smo nabasali u jednog od dva kamenčića na cijeloj stazi. Za mene je taj dio grebena, sve do Pizzo di Mezzodì, bio najizloženiji i najzoprniji. Stvarno strme trave, iako prolazi, pa neki teži, neki manje, malo penjanja, malo vrtlarenja, hehe, izloženost velika, ali magla je skrivala dubine pod nama, iako je označena staza nedaleko. Od Pizzo di Mezzodì ide dalje travnati, tu i tamo skalnati grebenić, nič teži, sve do prvog skalnog skoka, kojeg sotrpin napadne ravno, ja skliznem desno i malo olakšam uspon, zatim smo već pred zloglasnim najtežim dijelom ture, t.n. Prevčevim tornjem. I mi smo se poslužili lijeve varijante i ta uska polička, mali vlažni buseni trava, dolje samo praznina, ma baš fino za malo uzbuđenja, kolega se opet nasmijao mojim ogromnim očima i mrmljanju, hheee. Odavde dalje samo ugodna, već pomalo duga hoda do vrha i jupiiiii, greben Ždrinice konačno prohođen. Na vrhu Žrdi nas miluje sunčece i uzmemo si dosta vremena, zadnji posjetitelji napuste vrh, pa stvarno uživamo u tišini i pogledima. Planirao se silazak u Tamaroz, ali zbog kasnog sata, odlučujemo se za silazak s vrha ravno preko "krova", koji je teško prohodan i vuče se, pa dalje prečkom 632 do sedla Buje i express do Pezzeita.
E, greben, baš jer je malo-poznat ili nepoznat, za mene je vrlo privlačan, neposjećen, vrijednost raste i dug je, s puno visinskih metara, svi razlozi da je bio na listi želja već neko vrijeme. Oboje smo bili oduševljeni, iako bi sotrpin vjerojatno htio malo više dodirnuti skalu, ali uglavnom ide za hodanje i savladavanje duljine grebena.
Bio je savršen dan… još jedan, negdje gore
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37
| (+5) |  | |
|
|