| Bandzo17. 07. 2018 16:11:03 |
Za ovogodišnji odmor smo htjeli spojiti planine i drugačiju kulturu. Nakon malo razmišljanja odluka je pala i odabrali smo Gruziju. Kavkaska država na prvi pogled nudi baš dovolj razlike da je zanimljiva s aspekta upoznavanja nove kulture, a istovremeno nudi i ogromno mogućnosti za šetnje po Kavkazu. Avionske karte su brzo kupljene, zatim smo se odlučili i za najam auta (4x4), iako smo čitali koliko je vožnja po Gruziji opasna i da voze Gruzini vrlo agresivno. Pa i neke riječi o cestama smo pročitali da nisu baš najbolje. Ako se odlučujete za put i tražite dobrog ponuđača za najam automobila, preporučujemo Cars4Rent iz Tbilisija. Pronašli smo ih nakon dugog traženja najpovoljnije ponude i dobrog osiguranja i pokrića (cijena najma cca 45 eur dnevno bez franšize za Suzuki Grand Vitara 2012).
I otišli smo iz Ljubljane preko Istanbula do Tbilisija. Prije nego smo krenuli nismo mnogo čitali i pripremalo se za putovanje jer nismo htjeli unaprijed stvarati mišljenje o znamenitostima, državi, temperamentu ljudi, raspoloženju... Pustili smo da nas zemljica na jugu Kavkaza sama vodi svojim stazama. Sve što smo pogledali bile su glavne karakteristike i izvori nacionalnog ponosa i tako smo brzo shvatili da su Gruzini duboko vjerni pravoslavni kršćani i da se Gruzini poistovjećuju s vinom i vinovom lozom (odavde naj bi i potjecalo, postoje i najstariji dokazi o proizvodnji vina u ovoj zemlji - čak 8000 godina stari). Preuzimanje auta na aerodromu i odmah krećemo na istok zemlje prema regiji Kakheti koja je najpoznatije vinarstvo u Gruziji. Vožnja kroz početno kaotični Tbilisi pretvara se u rješavanje raznih načina i uzroka za trubljenje (naravno nama). Onda nekako sve riješimo i već stižemo u simpatično mjesto Sighnaghi koje je već skoro Toskansko. Selište na manjem brdu s prekrasnim pogledom na dolinu Alazani i istočni dio Kavkaza. Namještavamo se u ugodnom Guesthouseu, ljubazno prihvaćamo ponuđeno izvrsno domaće vino i krećemo na obilazak mjesta i večeru uz čašu vina.
Sljedeći dan putujemo prema Telaviju i zaustavljamo se u gradiću Kvareli gdje se nalazi jedna od najpoznatijih gruzijskih vinara - Khareba winery. Osim vrhunskog vina poznati su i po tome što su 11 km sovjetskih tunela pretvorili u podrum za - naravno, vino. U kratkom obilasku i šetnji tunelima učimo puno novog o njihovoj tradiciji proizvodnje vina, o kvevrijama (amfore zakopane u zemlju gdje se odvija alkoholno vrenje groznog soka do vina) o Kharebi i o tome da imaju u rovovima na stalnih 11 °C preko 86000 boca. Impresivno. Obilazak nudi i mogućnost degustacije i kasnije provedeno popodne u njihovom prekrasnom vrtu. Put nas je vodio do mjesta Akhmeta odakle nam je Google predložio da je najbliži put prema Stepansmindu (Kazbegi) preko mjesta Tianeti. Pa što još. Za 19 km smo trebali 1h30min, cesta kao na Jermanci nakon obilnog kišovitog vremena. 
Kad lošu cestu ostavimo iza sebe priključujemo se na t.zv. Military Highway koji povezuje Tbilisi s Rusijom preko Vladikavkaza. Cesta je vrlo razgledna, prolaziš pored zimskog odmarališta Gudauri, na najvišoj točki si negdje blizu 2400 mnv, zatim slijedi spust u Stepansmindu na 1700 mnv. Mjesto je jako prašnjavo, puno kamiona. Jako se osjeća ruski štih i utjecaj. Nakon cjelodnevnog vožnje brzo pod deku i ujutro iz doline preko Gergeti crkve na cca 2900 mnv razgledni prijevoj gdje ti se kao na dlanu otvara planina Kazbeg (5033 mnv) i gdje se odmori. Od centra Stepansminde do crkve cca 500 m uspona, potrebno vrijeme oko 1 h. Daljnji put prema prijevoju bez mogućnosti sjene, mi smo za uzlaz izabrali najudareniji put dolinom gore. Nakon ukupno negdje oko 3h hoda iz doline dolazimo do prijevoja na 2900m, odmori oči na prekrasnoj planini i vraćamo se natrag u dolinu po razglednijem grebenu. Vrlo prekrasan pohod. Tura se može produljiti od prijevoja još za cca 3-4 h do meteorološke stanice Betlemi hut. Do te koće put vodi i po glečeru.
Sljedeći dan već napuštamo Kazbegi i vraćamo se prema Tbilisiju sve do Mtsheta - stare prijestolnice Gruzije, pogledamo još Jvari crkvu i autocestom žurimo dalje u grad Gori i Uplistsikhe (da, zamišljam kako ste ovo pročitali ). Tu smo prvi put vidjeli u stijenu isklesano svetište i stvarno nas je oduševilo. Izuzetno lijepo, prekrasna i pokrajina. Nakon prenoćišta blizu Kutaisija uputili smo se u odmaralište Batumi, brzo ga pogledali i skočili u Crno more na Kobuleti beach. Odavde dalje uz obalu prema gradu Zugdidi (obvezna kulinarska postaja) i u 100 km dugu dolinu koju reže žestoka rijeka prema najudaljenijem dijelu Gruzije - Svaneti i grad Mestia. Donja 1/3 ceste asfaltirana, ostatak osim Mestie betonski ili makadamski Mestia je prekrasna, kao neko alpsko selo usred Kavkaza. Uređena, čista turistički vrlo razvijena. Imaju i svoj muzej koji opisuje povijest Svaneta i također objašnjava utjecaj Svaneta na priču o Zlatnom runu (Jazon i Argonauti). Sljedeći dan napravili smo pohod do Koruldi jezera, i tu je obvezna oprema zaštitni faktor i još više zaštitnog faktora ako je start kasan. Pot je lijepo označena, malo orijentacije pomaže samo da ne skrenemo s puta do jezera prema prijevoju Guli. Držimo se grebena. Nakon povratka u dolinu vrijeme je ponagnalo i počelo kišiti. Budući da smo vidjeli da se s obilnom kišom ne igra u ovim krajevima, iskoristili smo jedan dan za odmor i ležerno odmovanje, sljedeći dan iskoristili priliku prozora stabilnog vremena i pohitali natrag prema Zugdiju. Bilo je nekoliko stijena na cesti, jedna se zakotrljala ravno pred auto ali smo je izbjegli. Pogledali smo i Prometheus špilje koje su šetnja podzemljem bez veće dodane vrijednosti. Imaš osjećaj da je glavna atrakcija osvjetljenje a ne stalaktiti. Ne doseže našim jamama do koljena. Uz praćenje vijesti vidimo da smo se ispravno odlučili jer je dio regije Svaneti pogođen jakom kišom s poplavama i klizavcima i neke sela odrezana od svijeta. I tako smo sljedeći dan nastavili dalje preko grada Borjomi s odličnom mineralnom vodom do grada Akhaltsikhe, pogledali Rabati dvorac i prenoćili u malom selu Tmogvi kod ugodne i vrlo gostoljubive obitelji "patrijarha" Aleksandra Pokrajina oko jedne glavne znamenitosti Vardzia nam je bila toliko svidjela da smo produžili boravak i tako uživali u vožnji po "dirt roads" na napuštenim visoravnima, šetali i istraživali stare ruševine na podnožju duboke doline koju reže rijeka Mtkvari (Kura), imali siestu pod krošnjama drveća i nekako privezakli dušu tu
Slijedio je i prijelaz preko Paravani jezera i nacionalnog parka Algeti (usput, bili smo prvi gosti u njihovom novom prijamnom centru - na pola još gradilište) na Tbilisi stranu. Odavde do grada Udabno gdje sjedimo na usamljenoj cesti i gledamo zalazak sunca u polupustinji. Sljedeći dan na redu obilazak samostana Davit Gareja i nakon 2,5 h obilaska na 44°C u 11 h (obvezno rano - cesta loša, vruće kao pakao) uputili smo se dalje prema Tbilisiju i u nekom mirnom duhu i puls vrlo zanimljivog grada povukli zaključke putovanja.
Gruzija je prekrasna, raznovrsna zemlja. Takvu siromaštva na selu i izvan većih gradova nismo očekivali, ljudi i njihova gostoljubivost, poniznost, vjera i pripadnost te nacionalni ponos mogu nam biti primjer. Gruzija nudi najviše ako se uhvatiš bez očekivanja. A ako ne vjeruješ (čisto) slikama koje Gruzini promiču 
Pa sigurne korake dalje,
Ben
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44
| (+11) |  | |
|
|