| rozka24. 09. 2020 21:52:54 |
Gore uče, ponekad bole kad moraš priznati poraz, ali kad prevaziš samog sebe, nema većeg unutarnjeg zadovoljstva i taj osjećaj «pobjede»…neprocjenjivo .
Saznala prije nekoliko godina, onda počela malo pretraživati, čitati i sanjati…svijet za koji znam da postoji, divlji i usamljeni i svako tko uđe, nagrađen je samo time što dijeli svijet sa vještim srnama koje dominiraju, moćnim zidovima, tornjićima, strminama,…
Odvezemo se u Patoc, bajkovica na 770m, gdje uvijek ponovno doživim taj wauuu efekt . Selo još spava, mi2 se opremimo, i u ugodnom jutru odbrojavamo korake po stazi 620. Na prvom raskrižju skrenemo desno, na zaraslu stazu 621, gdje nam, posebno na početku, tijela dobro razgriju pali drveći. Nastavak po poprečnoj Via Alti je ugodan i šteta da je napuštena, ali požar 2013. uzrokovao je ogromnu «pustoš», ove godine polizgorjeli drveći već ležali na putu do Baretko i dalje smo naišli na pravi drveći kaos, probijanje kroz to bilo je naporno i otežano, staza uopće nije bila vidljiva i tu smo izgubili dosta vremena, pa se odlučimo vratiti do nama nepoznatih, ranije viđenih «oznaka»…odrezana 2 drveta, označena trakom i na deblju pisalo Il Rop , hmmm, kartu ven i gledamo, pa si kažemo, ajde idemo i tako je počela naša 2-dnevna avantura
Moj su-uživač cijelim putem sanjao skriveni prolaz koji bi nas doveo do prvobitnog cilja, ja nisam bila baš uvjerena , jer sve iznad Reklanice, odnosno Patoca, se može usporediti samo s riječima direktno, okomito, strmo. Prva travnata rama je strmo, stazić dobro vidljiv, uhojen, ovdje onamo blijedi trakica, kojih iznenada nestane, onda su samo odrezana debla, koja se također na nekoj točki prestanu. Ali budući da je stazić dobar, prepustimo se i nastavimo, prolazi se otvaraju. Prvi zločest dio je kod t.n. «spavajućeg bora», jer treba malo prihvatiti za stijenice, što začini bor čudnog oblika i propuh otraga, naravno. Uskoro dosegnemo vrh te strme rame, put se čak za par koraka poravna, zatim lagano spusti, gdje u ugodnoj bukovoj šumi malo sjednemo i raspiramo oči po provalijskim zidovima oko nas. Staza nas vodi, da, da, još uvijek strmo gore, gdje tražimo prolaze i tu je ključna točka, i za mene najteži dio puta. Tu staza skreće desno, u strmi, stijenski skok, hvatišta znatno premala za moje ruke , otraga praznina i tu smo upotrijebili konopac. Slijedi prečica strmih trava, gdje si još uvijek nad provalijskim zidom i tu sam hvatala i vukla busenje kao luda, iznad mene prošetala četiri srnjad, s prednjim šapama skoro u džepu. Kod tog zločestog prečnika bila sam već skoro u rikvercu, ali razuman glas su-uživača prevladao, ma, dobro je, nakon tog najtežeg dijela, ušli smo u lakši svijet i snovi su se približavali stvarnosti. Nakon prostrane krnice, gdje se svijet otvara, zidovi nad nama i brojne srne, i uzvik, daaaa, pronašli smo crveno-plavu točku na stijeni, jupi, znali smo da smo dobro, blizu, zatim smo iznenada stajali pod markantnim prozorom i na toliko željeni Forca de la Puartate…radost, malo prigušena, jer tura daleko nije bila kraj. Odmah se popnemo na oba vrha Jovet Blanca, mješavina strmih trava, stijena i wauuuuu…Il Ciastelat, Monte Jovet, Robinia, Naborjetske gore, Cuic di Vallisetta, sve do Strme peči. Malo zastanemo, slikamo, okrećemo se, i upijamo sve oko nas, ali budući da vrijeme nije na našoj strani, krenemo natrag do Puartate, malo ćaskamo i kao drugi ove godine upisujemo se u knjigu . Tu se odlučimo za kružno, po jutarnje planiranoj stazi, mimo planine Sbrici. Silazak do stijene gdje počinjemo pratiti točke, pređemo pod zid Vallisett, zatim se svaka trag, točka ili staza izgubi, ali prečnica nam ne smeta, pa se spustimo do kote 1620, iz opisa i niže ponovno uhvatimo točke, ali samo do bivše planine Sbrici, odnosno malo niže, do prilično ravan rame. Zadnje crvene točke bile su «raštrkane» na par drveća lijevo desno, zajedno s oznakom velikog crvenog S, ali odavde dalje nestao svaki trag. Izražena stazić nas je vodila desno, ali smo brzo shvatili da je životinjska staza, zatim lijevo, pa dolje, pa natrag, pa u drugu strminu, pa natrag, prešli uz jednu klisuru koja se niže zatvara, otišli u drugu koja se također pokazala neprohodnom i zbog posljedica požara traženje je još teže, jer su drveći izgoreli, stazića nema vidjeti i sve jasnije postajalo da tražimo nešto što je «odnio» požar i traženje je trajalo, vrijeme je letjelo…na trenutak stajemo, disemo, i odlučimo da je najpametnije samo «rezervirati» mjesto pod najvećim drvetom. Bilo je slobodno i gužve nije bilo, plus besplatni šumski noćni koncert, samo slike nema. Hiper životinjice cijelu noć marljivo bacale želude ili češerike s drveća, uz to veselo pjevale, hehee. Noć je iznenađujuće brzo prošla, temperatura podnošljiva, ali ujutro pri prvom svjetlu krenemo dalje, čitaj natrag, po usponoj «smeri», jer je kuhinja opljačkana i šank prazan, tako da uopće nismo razmišljali o ponovnom istraživanju. Silazak, s početnim usponom do pod zid, zatim prečnica i stijenski skokić gdje sam se opet dala vezati za konopac i konačna strmina koja je osigurala da su noge cijelo vrijeme u ABS modu, zatim koooončno, Via Alta, ravnica, vodaaa. Prvi tolmunić skoro smo ispraznili, hahaha, isto i zalihe hrane u Patocu…
Divlje, strmo, samotno i istovremeno tako privlačno i kad višegodišnja misao o turi postane realnost, neprocjenjivo. Uopće nije pitanje, vratit ćemo se, jer ovo je bio samo jedan, prvi, otkriveni komadić koji smo se namjerili istražiti i sve nepredvidivo je samo test i iskustvo…tako i traženje, spavanje i bivakiranje daleko od udobnosti koja ima druge vrijednosti. Samo stajati na Forca de la Puartate bila je moja osobna pobjeda, biti na oba vrha Jovet Blanca, u tom nedostupnom, divljem svijetu, na trenutak nezamislivo i da, zavidim srnama koje žive u tako sirovom, prvinskom svijetu...
Tura preko Il Ropa je zahtjevna, duga, vode na putu nema, izložena, inače su tragovi u trakama, odrezanim stablima, ali samo preko početne strmine, kad sve to nestane, moraš se osloniti samo na sebe i su-uživača, bez kojeg ove ture ne bi bilo
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47
| (+17) |  | |
|
|