| Loerst13. 08. 2026 21:19:36 |
Kal (nad Komnom; 2002 m) je prilično simpatičan, ali rijetko posjećen vrh. Prije nekoliko godina sam ga već "posjetio" u magli i snijegu sa strane Velikih vrata, pa sam tek kod kuće shvatio da sam zapravo zabrljao i greškom osvojio susjednu kotu 1999.  I od tada ga imam na popisu. Neki ga inače povezuju u prijelaz dalje prema Velikim vratima, Glavi za Bajto, Čelu itd. i takav je bio i moj prvotni plan, ali se onda pokazalo da je sasvim ok i kao samostalni cilj, pa i nova tema.
Na Vršiču je već ujutro bio kaos. Od Erjavčeve kuće dalje bilo je parkirano oko 200 auta apsolutno posvuda, mnogi napola na cesti. Na vrhu je više stranaca jednostavno parkiralo jednu traku i izašlo, uslijed čega autobus nije mogao proći, jedan tip je vukao za sobom i svoju mega jahtu, usred ceste se parkiralo i stado ovaca, nema sumnje. Drugi put ću ići preko Predela.
Počeo sam kod sela Na Skali, kod zapornice, što donekle produžuje put, ali je istovremeno i oko 240 m više od polazišta Pod Zjabci, što se i osjeti. Pa još i ledeno hladan potok je tu, koji je u ljetnoj vrućini na povratku pravi blagoslov. Onda starom neoznačenom (lovačkom?) stazom do Planine za Skalom. Možda je krivo to što sam već više puta išao, ali meni se čini da je staza svaki put bolja i više utabana. Od Planine markiranom stazom u smjeru Velikih vrata, ali negdje na polovici treba skrenuti desno na slabo vidljivu stazu prema Malim vratima. Ta je na početku još nekako pratljiva, a onda se počinje sve više gubiti. Svejedno to nije problem, jer je teren lagan, sedlo je također jasno vidljivo i tako je potpuno očito u kojem smjeru treba ići, pa makar malo na svoju ruku.
Od Malih vrata do vrha Kala se zbog kamenitog terena staza ne vidi, ali je postavljeno iznimno mnogo gomila kamenja, više nego što je markacija na mnogim mjestima. Praktički svakih 20 m je po jedna, što iznimno olakšava navigaciju, hvala prethodnicima! Tehnički nije zahtjevno, ali ovo je izrazit krški svijet sa škrapama i brojnim ponorima, tako da treba malo paziti, pa i sporije ide.
Na vrhu Kala vrućina obavi svoje i kad pojedem zalogaj, zaključujem za taj dan. Usput još skočim na kotu 1999, pa se vratim istim putem natrag. Cijeli dan sam sreo samo jednog planinara i rekordan broj svizaca, u dolinici pod Malim vratima bilo ih je navodno kod svakog drugog kamena. I naravno nemam fotku niti od jednog, jer su uvijek pobjegli trenutak prije nego što sam pritisnuo dugme.
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
| (+3) |  | |
|
|