| j.18. 10. 2021 22:56:44 |
Jučer (nedjelja, 17. listopada) iz Kurje doline do jame Kapela pod Kalcima i natrag.
Nakon nekoliko sati lutanja ispod, uz i iznad Hleva našao sam se na račvaju propale klance, koja izpod Pisanog tornja (recimo da se stvarno tako zove) proteže svoj jezik do šume i dalje u Kurju dolinu. Uputa za put i opis (Pastirica, najlepša hvala, ako budem imao čime, prigodom vratit ću!) usmjerili su me u strmu šumovitu i travnatu gredu lijevo od klance.
Greda je prvih nekoliko metara iznimno strmih. Na početku, tik iznad desetometarskog podora, vabljiva stazica ga vodoravno prelazi u lijevo, kojoj sam nekoliko metara slijedio, ali me nije uvjerila pa sam se vratio u klanc. Opisu koji me već nakon nekoliko metara vabi na strmine grede opirao sam se i gurkao kroz glatki i krusljivi teren nekoliko desetaka metara, dok se konačno nisam odlučio za jedan od prijelaza na strme trave. Drveće je tamo prilično gusto, korijenje koje je ovdje tamo virilo iz zemlje bilo je odličan oslonac. No, i cepin je bio za pojasom (psst, nikome reći, nekoliko puta nije bilo korijenja, pa sam ga zabio u šljunak, jednom čak u propalo drvo).
Uz gredu lijevo uz klanc treba samo oko sto visinskih metara, do točke gdje se klanc završava pod ostenjima Pisanog (?) tornja. Tamo bi trebalo vodoravno preći klanc do travnate grede koja vodi u Kapelu na drugoj strani klance. Strme trave koje je u zadnjem dijelu još zakomplicirao mikado od oko 15 godina starih propalih drveća već sam bio pomalo sit i odlučio sam ući natrag u klanc i popeti se uz dva debla propalog drveća do naređenog prijelaza. Da ne bi! Prvih nekoliko metara još je išlo. Kad su nestala drveća za oslonac, a približavao sam se vrhu klance, labavi šljunak (dva koraka gore, tri dolje) mi je jako dao vjetra! Mukom sam probio do opisanog prijelaza, za koji se pokazalo da je čak sitna stazica. Po njemu do grede koja vodi u Kapelu nije bilo previše teško, samo zadnjih nekoliko metara pred jamom malo strmije, zemljano-skalnate i nešto izložene. Zato je opet išlo sporije.
Jama sama ima stvarno oblik neke kapele, duboka je, na oko, oko pedeset metara i visoka oko deset. No, iskreno rečeno na kraju jame nisam baš kopao i tražio moguće rovove koji bi vodili dalje. Detaljnih podataka o samoj jami inače nisam vidio nigdje, ni u Jamskim sustavima koji ima evidentirane i lokacije Jame u Varvanju i Varvanje2. Pastirica u Uganki bez prestanka je naravno iznimka! Na zidovima su aragonitni ježci, ih ima dosta. U stvari, šupljina mi je djelovala nekako prijateljski, kao skalno sklonište, čak privlačnije od njene znamenite sestre Kamniške jame iznad Bele.
Vratio sam se približno po smjeru pristupa, samo da sam pri prelasku propale klance vjerno slijedio stazicu, po travnato-šumovitoj gredi pa sam silazio nešto više desno (gledano nizbrdo), oko dvadeset pet metara od klance. Približno deset metara iznad nesretne stazice, tik iznad strmog dijela, malo sam prisilio prijelaz u klanc.
A ako netko želi i sam posjetiti Kapelu: s parkirališta u Kurjoj dolini po kolovozi, držiš se desno odnosno ravno, ne lijevo. Nakon oko tristo metara desno se gotovo neprimjetno odvaja zarasli kolovoz koji ide pod Hlev. Ne skrećeš na njega, nego nastavljaš ravno po jednako zaraslom kolovozi koji se polako okreće desno i nakon oko 15 minuta završava u šumi lijevo uz Hleva. Približno 40 metara prije kraja idi kroz grmlje dijagonalno lijevo gore, uskoro dolaziš do šljunkasto-kamenite klance koja se više gore račva. Desni krak neizrazen. Uz lijevi krak gore po travnato-šumovitoj gredi, kao što je opisano. Ukupna visinska razlika je dobrih 300 metara, pristup je ozbiljno bez staze, u vlažnom jako klizavo, pa oprezno!
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
| (+8) |  | |
|
|