|
| pikec110. 10. 2009 23:13:13 |
Lijep pozdrav
Općenito me zanima, bez hvalisanja, na koji uspon ste "ponosni"? Da ste ga savladali, mislim vrh. Da možete reći tamo sam uspio se popeti??
|
|
|
|
| GITA11. 10. 2009 00:08:51 |
Uh, teško pitanje. Svaki period u životu donosi neki "ponosni dosežak". U ovom trenutku najviše sam ponosna na uspone koje smo uradili "porodično" s našom mlađom kćerkom, nakon njezine ozljede noge, tri godine štakora, sedam operacija, skoro amputacije itd. Sad veselo osvaja i dvatisućake  .
Osebno bih možda kao dosežak štela najviši osvojen vrh (tada još s posuđenim derezami i cepinom) Grosglockner. Ali često se danas s mješovitim osjećajima sjećam svojih uspona iz ranih tinejdžerskih godina (Prisojnik po Kopiščarjevoj, Mala Mojstrovka po Hanzovoj itd.), koje smo uradile sa sošolkom...ni sanjalo nam se o kacigi i samovarovalnim kompletima...samo smo šle...možda drži poslovica da je mladost ludost 
|
|
|
|
| Manja11. 10. 2009 14:53:21 |
Veliki Oltar. Dogodilo se da mi se na putu odkrušio veći kamen i odonda me hvatao strašan strah i na kraju sam bila baš sretna da mi je uspjelo. Doći na vrh i naravno natrag 
|
|
|
|
| viharnik11. 10. 2009 15:34:27 |
Još uvijek ne znam kako sam nakon mnogo bezstaznih putova gdje nije bilo osiguranja još uvijek tu među vama. Posebno se sjećam tri koje su mi ostale duboko u meni. Kao onih dva najstnika u šatoru, svjesno smo osvajali sve redom što smo dosegli javnim prijevozom i što se nama tada nudilo. Posebno je bio već potpuno na granici uspon po Hanzovoj na Prisojnik gdje 87l nije bilo varovala i radije smo se držali stijena nego zarđalih visećih i rijetko korištenih zarđalih pletenica žice. Iznad Hudičevog stupa iznad lojtro sam se sam odlučio preći kar po stijenama do izravnavanja, kolega je otišao po stazi. Stijena je sprva davala dobre čvrste oprimke (gornji dio gore je od stare stijene), kasnije je postajala sve strmija, pješačka. Odkruši mi se oprimak na desnoj ruci, stopi slabiji, lijeva srećom još drži. Sam usred stijene duboko dolje vrhovi smreke. Na hip me zgrabi nelagoda zatim duhovni preokret u dubine sebe - saberi se i ne misli ni na što, koncentriraj se i oprezno fino naprijed. Prijatelj me već gleda gore na grebenu i drži se za glavu od onog kamenja koje je sfrčalo u dolinu. Daj mi mira kažem mu! Preplećem malo lijevo malo desno da nađem nedostajuće oprimke, penjem se prijatelj me još rukom povuče preko vršnog ruba grebena. Osjećao sam se kao da sam se rodio drugi put. Sljedeći tak ali lakši slučaj bio je kad smo se popeli preko Taške desno preko strmih trava na Kalšku goru gdje smo obojica zbog nagiba unatoč čvrstom držanju za podrast pužeći kao paukovi nadole. Ništa drugo tada nije pomagalo nego ubrzati na sve četiri kao mačka ide na stablo kad je netko uplaši da smo došli do čvršćeg tla pod nama. Pa taj siječanjski pohod na Stol kad je sjevernjak imao takvu snagu da nas unatoč ležanju na tlu dizao da sam se kao 12-godišnjak uhvatio hlačnicu prednjeg. Zanimljiv je bio i spust s Vel. Martuljške Ponce (pristup lak) gdje sam kao uvijek prvi koji ima nos za prolaze sigurno doveo kolegu koji je za dolje uvijek bio malo slabiji od mene do gornjeg melišta pod stijenom. Nakon svega smo skrenuli još na obližnju Malu Poncu gdje smo naišli na 8m skalnu zapreku i klin s propalom krajem konopca. Umoran njušim prolaz lijevo i desno po klancu dosežemo sedlo 2450m visoko. Još bi mogao opisivati ali Rok na Hribi net bi me već postrance gledao. Lp-Rok
|
|
|
|
| anemona11. 10. 2009 19:10:02 |
Kao osnovkinja sam se držala brata i njegovog planinarskog društva ali nas malčke nisu vozili u visokogorje. Onda obitelj, gradnja, djeca - mnogi poznaju takvu priču. Zrela godina donijela više vremena pa i nezadovoljstvo zdravstvenim stanjem, kilogramima i tjelesnom spremom. Ljubav prema planinama koja nikad nije umrla ponovno se zapalila uz podršku muža. Strpljivo je išao za mnom tjedan za tjednom podižući visine i težinu čime smo savladavali moj jaki strah od visine. Sve ture su mi bile prekrasne poseban osjećaj dao mi je prvi uspon na Triglav prije dvije godine (zbog visine) i ove godine Jalovec kad smo turo lako i kondicijski ravnopravno obavili u jednom danu. (I 25kg manje imam, ne samo fizičkom aktivnošću, i promjenjenom prehranom.) Sad želim samo još to da nam zdravlje služi dalje.
Viharnik takve stvari čitam sa zanimanjem vjerojatno nisam jedina. Možda bi mogao nastati neki "blog sjećanja"?
|
|
|
|
| viharnik11. 10. 2009 19:50:48 |
Mislim da nisam jedini koji je zbog čestog zalaska među vrhove doživio lijepe trenutke ponekad pune iskušenja u planinama. Mnogi ih imaju za rukavima mnogo više nego samo ja. Ali to su potopisi koji kaljaju pojedinca i daju mu važan otisak iskustvima i intuitivnom pravilnom ponašanju u planinama kad dođu iznenađenja bilo vremena duljine puta težine smjera osjećaja i procjene na licu mjesta što još čovjek može u datim okolnostima itd. Sve to naši planinski saputnici koji su doživjeli nešto manje u planinama mogu pročitati u poučnoj knjizi Pavle Šegule OPASNOSTI U PLANINAMA. Posebno pa je moj životni put vodio od borilačkih vještina kao osnove dalje u uvijek žudeni duhovni svijet u koji sam kao dijete uvijek čvrsto vjerovao gdje sam tako reći kao predstavnik čovjeka (ne božjih poslanika gurua ili visokih rijetkih pravih inkarnacija na zemlji) tako reći kod kuće. Bio sam i u prošlom životu budistički monah - vidio u snu kao film što je dano rijetkima (jake duše) da vide ali samo buđenjem Kundalini energije (pra energija božje Majke u svakome od nas - križna kost) koja kasnije rasvjetljuje prije toga očisti svu prljavštinu naših viših centara sve do krunske čakre Sahasrare na vrhu glave gdje se naš duh povezuje s beskrajnim stvoriteljem. U Kundalini energiji koja kod neprobuđenog čovjeka spava i samo pulsira održavajući rad organa zapisani su svi naši prethodni životi. Mnogo je na tom području šarlatana mnogo i iz Indije. Detaljnije pogledajte web stranicu Sahaja joga Slovenije gdje ćete biti upoznati s cjelokupnim božjim sustavom koji djeluje u svakome od nas uz pomoć pra majke Sri Mataji Nirmala Devi zadnje Božje inkarnacije nakon Isusa na ovom svijetu. Lp od tražitelja i planinara Roka!
|
|
|
|
| anemona11. 10. 2009 20:30:51 |
Istina je, svaki dugogodišnji gornik posebej bi imao sigurno vrlo zanimiv "blog sjećanja"...
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.