| jerque6. 03. 2025 12:10:58 |
Ker se forum zove „razmere“, prvi brzi sažetak za one kojima se ne da čitati „romana“. Najvažnije: put uz Idrijcu gore do t.n. Mrakovih klavža ili klavža na Idrijci još uvijek zatvoren zbog urušavanja (prema Googlovom Streetviewu bio je barem prošlog listopada), ne znam kada će biti popravljen, tko hoće točno do tih klavža može pokušati „napasti“ ih iz Vojskog (s malo kombinatoričkih vještina mogu se povezati i s Kanomeljskim) ili čak po označenim stazama s Trnovskog gozda (mislim mimo nekoliko Golaka). Ali zato bez problema lako dostupne obje klavže na Belci: Brusove i Putrihove. Kružna staza preko Krekovš s kupališta Lajšt kod ušća Belce i Idrijce nezahtjevna je, sigurna (barem dok ne tražimo „instagram“ kute točno uz klavže), i prikladna praktički svima, vodi uglavnom po makadamskim šumskim cestama s povremenim asfaltiranim dijelovima, jer je makadam vrlo dobar i praktički bez udarnih jama, mogla bi se proći čak i cestnim biciklom. Nažalost, vrlo je prijateljska i četverotročkašima koji nas mogu jako zaprašiti kod „pogrešnog“ vremena (turistička sezona, vikendi). Zato smo i planirali mrtvosezonski ponedjeljak i iza „granice civilizacije“ u Idrijskoj Beli stvarno nismo sreli živu dušu. Kod stvarno lošeg planiranja (ljetni vikendi, više u nastavku) mogu nas još iznenaditi doslovno bohinjskim parkirnim naknadama. Čime općinski očevi samo promiču „održivi“ prodor pleha još dublje u divljinu... Čudno, klavže još nisu među izletima, što sam već popravio i trenutno čeka odobrenje.
===================
Dakle, to je sažetak, sad k pričanju za one kojima se da čitati  . Divje jezero nije baš tehnička baština, ali ako je već uz put i lako dostupno, možda previše lako… Ako smo precizni, zapravo nije klasično jezero, nego više kraški izvor najkraće slovenske rijeke Jezernice, dakle nešto poput „prozora“ u Retovju kod Vrhnik e. Tajno smo se nadali da će zbog nedavne kiše i sezone taljenja snijega kipjeti po imenu, ali… očito treba požuriti tamo odmah nakon konkretne jake kiše. Kako god, kad se u Podroteji odvojimo s glavne ceste između Idrije i Godoviča, uskoro slijedi most preko Jezernice i odmah za njim manje parkiralište desno. Budući da mjesta nisu označena, kapacitet ovisi o našim Tetris vještinama. Do jezera vode dvije kratke staze, po jedna uz svaku obalu Jezernice, ali točno pod moćnim zidom (navodno oko 100 m visokim) teren ne dopušta nijednu. Sjeverna staza baš vintgarsko laka i mogla bi se proći čak u cokulama, južna već traži malo bolju obuću: prvo prelazi stijenu po neravnim stubišta, i poslije teren nije ravan. Kad je razina jezera nije previsoka, na kraju te staze može se zaobići ogradu i doći skoro do zida. Slavnog sifona svakodnevni smrtnici ionako ne možemo vidjeti. Moje orlovo oko naočaraša gore na zidu nije primijetilo vidikovac, ali ako netko zna za neki manje službeni i dovoljno siguran pristup sa stare „francuske“ ceste ili staze uz feldbahn trasu, preporučujem se. Samo to, jer je prostor ograničen, za veličanstveno ovjekovjećenje nužan širokokutni objektiv, pa se isplati unaprijed proučiti foto app na mobitelu. I pokušati vremenski obisk kad na drveću nema lišća.
Od Divjeg jezera do Idrijske Bele vodi cesta pribl. 6 km kroz usku klisuru. Ne samo klisura, cesta je uska i na mnogim mjestima ne dopušta prolaz dva auta. Na vrh, sami nepregledni zavoji i treba paziti što se krije iza njih. Uz cestu još neka roadside parkirališta za par vozila, u blizini obično mostovi koji na našoj strani tipično nastavljaju u stazice u strmu padinu. Uz drugu stranu Idrijce zemljevidi sugeriraju pješačku stazu, do jeza Kobila malo dalje od Jezernice zove se Put uz račiće i nekako nadomještava idrijski gradski park, dalje… s obzirom da smo na cesti naišli i na trkača, vjerojatno staza nije baš prikladna za takvu aktivnost… Ako netko zna, daje li i u najužim dijelovima klisure slične razglede kao s ceste?
Kroz Idrijsku Belu držimo glavnu cestu, zona 30 već naznačuje da se približavamo kupalištu Lajšt kod ušća Belce i Idrijce. Kao što je rečeno, kod kupališta uređena više parkirališta koja mogu služiti kao dobro polazište i za kružne staze. Prvo parkiralište lijevo bilo zatvoreno ogradom, otvorena su bila dva odmah za drvenim mostom preko Idrijce. Ono desno nekako prirodnije, tu je i ekološki otok. Rano ujutro očekivano da smo bili jedini (ni kamperskih prenoćivača, koje ovdje očito ne gone), pomalo iznenađujuće auto bio jedini i po povratku oko podneva. I kao što je rečeno, ako se nađemo „pogrešno vrijeme pogrešno mjesto“, može koštati dosta. Za sva parkirališta jedinstvena tarifa, uglavnom besplatno, srpnja i kolovoza vikendima i praznicima (Marijino Uznesenje 15. kolovoza) svaki sat točno 3€. Ili tako je bilo prošle godine, za ovu imaju vremena promijeniti odluke. Sada uzmimo da samo klavže traže barem 2 sata po smjeru… Samo za usporedbu, toliko navodno košta i u mnogo poznatijem Bohinju, provjerio u nekoliko članaka iz prošlog ljeta gdje se bune protiv bohinjskog „oderušstva“. Plus, plaćanje samo nekom appom koji dodaje 15% provizije korisnicima. Istovremeno app mami 24/7 plaćeno parkiranje („i ako redovito kontroliramo, nešto padne u blagajnu bez troškova automata i praznjenja“). Je li vikendima stvarno takav nalet (što se neizbježno vidi na uskoj cesti)? Bar tada ima besplatan autobus iz Idrije i Crnog Vrha, barem posljednjih par godina tako je.
Nekad je vjerojatno bilo drugačije, zato gradnja klavža za transport drva vodom, prije stoljeća Talijani izgradili mrežu solidnih šumskih cesta i time „umirovili“ klavže na pola stoljeća prije nego što bi rudarstvo to učinilo. Put nas vodi po lijepim širokim cestama, koje na kraju Idrijske Bele od općinskih postaju šumske, uglavnom lijepi makadam bez jama, ima i nasumičnih asfaltiranih dijelova (hmm, ako se asfaltira, nije logičnije krenuti s jednog kraja?). Od starta gore uz Belcu (u selu lijevo). Budući pješice bez smetnji, više šansi za promatranje, dolina dobiva klisurske osobine i otkriva korita, tolmuni itd. kroz još gole drveće. Nedaleko od sela privlači manji slap s druge strane, savršeno most prije njega. Pogled na njega ne ulijeva povjerenje, prije nego premjestim svojih cca 80 kg na prvu dasku, sumnje rastu. Ni Peričnik ne vrijedi rizika pada u plitki potok, srećom imamo optička pomagala, kompaktac s zumom 30x, ali drveće miješa autofokus, ručni treba naučiti  . „Oglašava“ se i Babji zub, vjerojatno usamljena „igla“ malo dalje. Staza se vuče, nakon cca sata hoda dosežemo Brusove ili Belčane klavže. Po tablama „the“ klavže, najbliže Idriji za turiste koji žele „odčitati“ bilo koje. Prije nego ih dosegnemo, spust uz torrent (vrlo oprezno!!!) za bolje fotke, otkrivaju da „slapovi“ nisu visoki. Može se prijeći preko brane, stubište dolje strmom padinom. Paznja potrebna. Ogradeno, ali ako kliznemo tražeći kute, ispod „usne“ može nas odnijeti u Belcu niže! Onda stubište u prostor uz „tunel“. Dostupnost pri visokoj vodi teško reći. Za pogled iza, ne silaziti strmo, bolje cestom 100m dalje, grana lijevo dolje do Belce i skoro u „tunel“.
Cesta dalje gore uz Belcu uskoro u usku klisuru, privlači „igla“ nad lijevim zavojem. Alpski pogled na vertikalni zid, vjerojatno Putrih. Nakon 25 min od Brusovih Putrihove klavže. Bio li prije prirodni slap? „Slapovi“ viši od Brusovih. Spust preopasan, drveće i stijene zaklanjaju. Dopunsko manje klavže, opis kraći. Spust po uskim stubama do tunela (nižima glave!). Dostup do Belce iza.
Ovdje blizu izvora Belce, ali službeno nedostupan. Cesta za klavžama oštro 180°, penje se grebenom. Bez lišća još pogled na klavže, 20 min do Krekovš. Preval, strmo na Vrh Bata, blaže na Osrednik, šumovito. Zaseok s kućama, lovačka koča desno. Bez podataka o radu, klupe tu.
Krekovše raskrižje. Jedna direktno do Brusovih, druga skrat do Idrijce, uzeli dužu s razgledima, preko torrenta, dolje do Idrijce, gore pa most. Za mostom razdvojba. Lijevo do klavža na Idrijci, ali samo 1,7 km prolazno, zatvoreno. Desno do rekonstruiranog Idrijskog Laufa, prva šumska željeznica. Kad su iscrpli drva uz vodotoke, sječili dalje, transport „lesenice“. Modularne do ukidanja klavža.
Idrijca pokazuje ljepote, razgledišta, smaragdna kao Soča . Mnogo torrenta, mali slap za mostom, kaskada dalje. 10 min do Lajšta, 1,5 sat iz Krekovš.
Nazad malo prometa. Parkirališta prazna, zaustavili se (protivno pravilima). Jedno kod Struga, drugo kod feldbahna. Staza po njoj na listi, smetilo upozorenje na težinu.
U Podroteji skoro na glavnu, parkiranje kod kapele OK. Stubama do bunkera „Alpskog zida“. Svjetiljka obavezna, kavezi unutra. Natpisi, koordinate korisne . Latrina i viveri pored. Stubama do kupole, pčelinjak. Gore dalje bunker? Ograda, pristup?
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101
| (+5) |  | |
|
|