Popis foruma / Slovenija / Julijske Alpe / Konjsko sedlo (1782 m)

Konjsko sedlo (1782 m)

Ispis

SuzanaM17. 03. 2014 19:30:02

Konjsko sedlo (1782 m) je prijelaz između Donje Komne i ski centra Vogel. Nalazi se između Meje (1996 m), vrha u grebenu Donjih Bohinjskih planina, i Bohinjskog Migovca (1901 m).

U četvrtak, 13.3.2014., nastavila sam krpljarsku odiseju koju sam dan prije započela kod hotela Zlatorog u Ukancu i završila usponom na Lanževicu.
Zjutro s igrivom Perlom smo divile sunčevom izlasku, oko 8 sati krenula sam od Doma na Komni. Po tragovima skijaša i dva krpljara prošla pored planine Govnjač do Konjskog sedla. Žegajuće sunce već ujutro omekšalo snijeg, ali tanka kora uglavnom još držala krplje. Bez njih se urušavalo do koljena. Kad sam dopuzala do Konjskog sedla, mislila sam da je najgore iza mene, ali nastavak staze pokazao se zahtjevnijim od samog uspona. Prelazak padina prema planini Kal po dobro omekšanom i mokrom snijegu nije bio za krplje ništa ugodan. Teren je vrlo lavinski. Dobro da su lavine već prije kliznule. Završetak staze kroz Žagarjev graben, prvo među drvećem, zatim uz rub ski staze. S krpljama mogla sam doći sve do Ukanca.
I krug je zatvoren.

Konjsko sedlo (1782 m) oko tri ujutro me probudila Mjesec koja je kao svjetionik osvijetlila sobu

Konjsko sedlo (1782 m) još nije baš okrugla brzo je zašla za Bogatinom

Konjsko sedlo (1782 m) prije izlaska sunca

Konjsko sedlo (1782 m) društvo mi je pravila domaćica s Komne, Crna Perla

Konjsko sedlo (1782 m) crvena točka na obzoru je izlazeće sunce

Konjsko sedlo (1782 m) na kratki trenutak se je sve obojilo crveno

Konjsko sedlo (1782 m) iz crvene u zlato

Konjsko sedlo (1782 m) od Doma na Komni prema planini Govnjač

Konjsko sedlo (1782 m) doručak nakon gregorjeva

Konjsko sedlo (1782 m) pogled nazad prema Domu na Komni

Konjsko sedlo (1782 m) planina Govnjač, iznad nje Mahavšček i Bogatin

Konjsko sedlo (1782 m) naprijed prema Govnjaškom Kuku (iza njega Podrta gora)

Konjsko sedlo (1782 m) još jedan veličanstveni pogled na planinu Govnjač i vrhove iznad nje

Konjsko sedlo (1782 m) Ostaci iz 1. svjetskog rata na planini Govnjač

Konjsko sedlo (1782 m) Planina Govnjač s druge strane

Konjsko sedlo (1782 m) Dalje prema Govnjaškom Kuku

Konjsko sedlo (1782 m) naprijed među bijelim kucljima

Konjsko sedlo (1782 m) prvi strm poprečni uspon

Konjsko sedlo (1782 m) izgledalo je smrznuto, ali bez krpelja se tonulo do koljena, smučina se lomila

Konjsko sedlo (1782 m) prvo sam namjeravala do Koče pri Triglavskim jezerima, ali brinuo me prijelaz po natopljenom snijegu do Fužinskih planina

Konjsko sedlo (1782 m) lijevo Hotel Ski na Rjavi skali (smučište Vogel), ravno Bohinjski Migovec i prilično strm uspon na Konjsko sedlo

Konjsko sedlo (1782 m) ispod Vrha nad Škrbino

Konjsko sedlo (1782 m) Unatoč suncu, smučarska staza ispod Bohinjskog Migovca bila je još tvrda, tako da uspon nije bio previše naporan.

Konjsko sedlo (1782 m) Bohinjski Migovec s Konjskog sedla

Konjsko sedlo (1782 m) pogled s Konjskog sedla na prohođeni put

Konjsko sedlo (1782 m) pogled na drugu stranu prema Rodici i na nastavak puta po dolini

Konjsko sedlo (1782 m) prema planini Kal preko stare plazovine

Konjsko sedlo (1782 m) ostaci ogromnog plazu

Konjsko sedlo (1782 m) iznad planine Kal, ravno hotel Ski

Konjsko sedlo (1782 m) još jedno malo prelazno mjesto po omekšalom snijegu koje sam pokušala zaobići prečnim usponom, ali sam se s krpljama jedva probila kroz tonući snijeg (kao da hodam po živom pijesku)

Konjsko sedlo (1782 m) staza je išla samo još strmo prema dolje

Konjsko sedlo (1782 m) spust kroz Žagarjev graben s pogledom na Triglav

Konjsko sedlo (1782 m) snijeg upravo dovoljno omekšao da je strmina bila još prevladiva s krpljama

Konjsko sedlo (1782 m) vijuganje među drvećem

Konjsko sedlo (1782 m) za smučinu do smučišta kroz Žagarjev gradben

Konjsko sedlo (1782 m) na smučarskoj stazi Žagarjev gradben

Konjsko sedlo (1782 m) nič baš ugodno nastavak uz krajnji rub smučilišta polepšao je pogled na Pršivec

Konjsko sedlo (1782 m) u donjem dijelu pak na Bohinjsko jezero

Konjsko sedlo (1782 m) staza od žičare Vogel do Ukancca ide ravno preko groblja iz 1. svjetskog rata

Konjsko sedlo (1782 m) ni baš poštovalno spuštali su se smučari mimo grobova do svojih čeličnih konjića

Konjsko sedlo (1782 m) na kraju još stanak uz Bohinjsko jezero u Ribčevom Lazu

Konjsko sedlo (1782 m) vrućinske magle nad jezerom zaklanjale su pogled prema Komni

(+12)

vukovivek17. 03. 2014 20:46:32

SuzanaM lijepe fotke :-)

carniolus17. 03. 2014 21:09:51

Odlično Suzana. Vjerojatno si trebala dosta zaštite od sve te sunčeve pripeke? Jesi li dobro prošla?

SuzanaM17. 03. 2014 21:45:19

Faktor 50+ jedva je zadao. Kapa na glavi, povučena nisko preko čela pomogla je da se mozgovi nisu skuhali.

Hvala za pohvale.

(+3)

SuzanaM11. 04. 2015 18:46:55

U četvrtak, 9.4.2015., ponovila sam prošlogodišnju krpljarsku odiseju, samo ovaj put u obrnutom smjeru.
Počela sam kod hotela Ski na skijaškom području Vogel, do gdje sam došla kao jedina putnica gondolskom žičarom. Uskoro nakon 8h bila sam na skijaškom području koje tada nije radilo, potpuno sama. I tako je ostalo do večeri kad se moja staza završila kod Doma na Komni.

Od hotela Ski prvo sam se spustila po tvrdome i smrznutom snijegu do planine Zadnji Vogel i zatim slijedila dosta tragova skijaša i krpljara. S planine su tragovi skrenuli prema Voglu, prema Komni ništa. Tako sam prvo išla dosta u brdo u smjeru ljetne staze prema Voglu. Nakon slaba sata krpljanja shvatila sam da tragovi skijaša i krpljara idu prema Šiji. Tako sam se opet spustila do polazišta nad planinom Zadnji Vogel i u šumi uhvatila tragove prethodnika koji su išli po dobro vidljivoj ljetnoj stazi. Nastavak staze do Konjskog sedla bio je bez posebnosti. Vruće sunce usred dana brzo je topilo snijeg koji je ostajao u dubini tvrd i dereze pod krpljama odlično držale čak i na najstrmijim usponima. Prema vrhu Konjskog sedla snijeg je još bio potpuno tvrd. Da nisam izgubila dragocjene snage početnim pogrešnim usponom prema Voglu, pristup Konjskom sedlu unatoč konkretnom penjanju bio bi prilično lak. Tako sam se u pekućem suncu baš puževski probijala u brdo.

Na Konjskom sedlu me čekalo pravo iznenađenje jer je na drugoj strani sve bilo zabrisano. Tako su dobro došle dereze i cepin te odlična tvrda podloga koja mi je omogućila siguran spust preko najveće strmine. Misleći da je najgore iza mene i da su pred mano samo krpljarske radosti, krenula sam dalje po bijelim obroncima. Slijedila sam jedva vidljive tragove skijaša i došla za moj ukus previše visoko. Između Mohorja i Govnjaškog Kuka tragovi su nestali i sama sam tražila prolaze u dolinu. Bez dereza i cepina ni ovdje nije išlo. Zatim još slaba ura lutanja u potrazi prolaza u labirintu stijenja do zimskih markacija gdje sam uhvatila staru skijašku stazu i čak svježi trag hodoca (vjerojatno hodoca), po kojem sam lako došla do planine Govnjač. Dalje do Komne bi u krajnjoj nuždi išlo i u tami, do koje me dijelilo još slaba ura.

Tako sam u vrijeme zalaska sunca skrivenog u magli, nakon dobrih 11 sati došla do Doma na Komni. Osim 0,5 satnog odmora na Konjskom sedlu i dva puta mijenjanja krplji s derezama zaustavljala sam se samo za fotografiranje. Prije godinu dana za put u obrnutom smjeru (do Ukanca) s pauzama trebala sam dobrih 7 sati. Sve ovisi o tome kako lijepu "cestu" dobiješ (i naravno koliko si jaka da nosiš svu zimsku opremu). Nisam očekivala da će biti tako naporno.

Sljedeći dan nastavila sam do Koće kod Triglavskih jezera i natrag preko Komne do Slapa Savica. Opis staze na poveznici: http://www.hribi.net/trenutnerazmere.asp?slo=1&gorovjeid=1&id=861

umjesto uvoda - Konjsko sedlo pod Bohinjskim Migovcem, lijevo Triglav - 9.4.2015

med čekanjem da otvore gondolsku žičnicu, uživala sam kraj Bohinjskog jezera - Pršivec na glavi

u uvali na drugoj strani zaljeva netko je fotografirao jutarnje ljepote jezera

dok jedna jahta počiva, druga još vozi po jezeru

u nekoliko minuta premagala sam 956 m - obožavam takve uspone

sama na skijaškom stazu koji se spremao za navodno posljednji skijaški vikend

na putu do pl. Zadnji Vogel - predam lanac planina od Vogla do Podrte gore i Mohorja, u sredini Konjsko sedlo

Konjsko sedlo između Meje i Boh. Migovca

s krpljama i 10 sati, ako imaš sreće i nema staza sa Konjskog sedla

staze prema Konjskom sedlu su se prije šume okrenule u brežuljak prema Voglu

većina staza vijugala je s sedla desno (sumnjam da su mogle bez problema preko sedla na drugu stranu)

zato sam išla za tragovima krpljaša i skijaša dalje prema Voglu

traga prethodnika otišli su lijevo u sjeni, vjerojatno prema Šiji

još prije toga užitak spust u dolinu i potom dug vruć uspon

još jedan pogled prema sedlu, s kojeg su se spuštali smučari

moja pot se je uspinjala lijevo po grapi nekamo do grebena u sredini

na pravom putu - kroz šumu lijepo praćivo i prohodno bez problema

preda mnom naj strmiji uspon na cijelom putu

ali prije toga malo proljeća koje polako dolazi i u planine

kratka izravnava za predah, uspona pa još dugo nema kraja

pogled prema dolje negdje sa sredine uspona - put se može nastaviti kroz Žagarjev graben i kasnije priključiti na skijašku stazu

Spust sredinom u dolinici pod Konjskim vrhom, ravno Boh. Migovec

Uvijek se čudim ogromnoj količini paukova koji žive na snijegu - morala sam paziti da nekog ne zgazim

Još jedan pogled nazad prije nego staza skrene

Pogled preko Konjskog sedla prema Komni i na Zah. Julijske Alpe

Moje elitne preklopne krplje s 8 derezicama sigurno su me dovele do sedla, za spust preko početne strmine planinarske dereze i cepin su bile prave

Potpuno zasnežene padine pod Boh. Migovcem, vidio se samo početak smučine

Opet na krpljama, pogled nazad prema Konjskom sedlu

Malo bezbrižne krpljarske idile koja nije dugo trajala

Nakon kraćeg spusta nastavila sam ravno do sljedećeg sedla

Pogled nazad - staza me je vodila preko sedlišta na desnoj

još jedan pogled nazad na Boh. Migovec i Konjsko sedlo-lijevo hotel Ski na Rjavi skali

markacija me usmjerava u smjeru dolaska prema Mohorju

nekako treba doći u dolinu ispod Mohorja

s derezama preko znatne strmine na desnoj (u sjeni)

Pogled nazad na Mohor iz labirinta kuclja

Ispod Govnjaškog Kuka ponovno u civilizaciji (na tragovima prethodnika) - pogled nazad, Mohor lijevo

Nakon još jedne prevladane uzbrdice (ali ne zadnje), pogled na Dom na Komni

još nekoliko minuta do toplog zavetja, gdje uvijek ljubazno pobrinu se za mene

(+14)

skalaš7011. 04. 2015 19:38:52

Lijep hrabar podvig, Suzana. Mi dvoje smo se sljedećeg jutra sreli i razmijenili neke jučerašnje doživljaje nasmeh

....kapo dol s kakvim ogromnim ruksakom se voziš okolo zmeden

.
Budi lijepa i želim ti siguran korak.
Ups...jesi li išla prema Triglavskim jezerima...!?

(+3)

SuzanaM11. 04. 2015 23:56:05

Hvala, Skalaš70. Bolje nego u kategoriji hrabrih, sam među opreznima. Hrabri idu na vrhove koje sam ja samo zaobišla. Unatoč tome ne ide uvijek sve po planu i treba stisnuti zube.
Moj ruksak na svima ostavlja dojam. Već 3 l mehur ga napuni (a nije bilo dovoljno za cijelu stazu), malo odjeće (u planinama je još zima), dereze i ostala oprema te hrane za 2 dana (jer je kuhinja bila zatvorena). Izgleda ogromno i preko glave, jedva ga podignem, na leđima se gotovo ne osjeća. Jedna mojih boljih kupnji. Čak i na najkraćim šetnjama je sa mnom, jer me kod manjih ruksaka uvijek bole leđa, kralješnica ili ramena.
Do Koće kod Triglavskih jezera sam i došla. Samo od obećanog prijevoza od Slapa Savica nije bilo ništa, pa sam si do Boh. Bistrice pomogla s jednim Nijemcem s nobelnim Mercedesom. Skoro tako elitnim kao moje krplje.

(+8)

Edina12. 04. 2015 08:25:12

Bravo, Suzana, čestitke i dubok poklon i s moje strane. Ne samo 11 sati na usamljenoj zimskoj turi sa svom opremom, ogromno vrijedi već odlučnost da se podvigne uhvatiš i stvar potpuno suvereno i izvedeš.

Sretno na stazama i onima kojih uopće nema, i u budućnosti nasmeh

(+5)

mukica12. 04. 2015 09:18:34

Suzana, iskrena čestitka za cijelu turu nasmeh

(+2)

Edko12. 04. 2015 10:26:06

Suzana super...kakve su to krplje imaš, kako se s njima hoda, moram jednom probat.

(+1)

zdravc6912. 04. 2015 11:01:28

Iskrene čestitke i moje duboko poštovanje, Suzana!

(+2)

ločanka12. 04. 2015 17:15:28

Suzana, prekrasan opis ture sa slikama nam si pripremila! Ti si već tako uvježbana da bi za nas mogla organizirati vođenu turu preko svih tih prijelaza, jer bi doživljaj sigurno bio neopisiv! Probudila si naše žudnje i polepšala nam ovaj dan, pa i druge dane kad se budemo vraćali posjećivati ovu stranicu. Znam, na putovanju s krpljama možeš se osjećati kao kralj!

(+2)

SuzanaM13. 04. 2015 09:51:08

Hvala svima. Na turu sam se dugo pripremila - i tjelesno i u glavi i čekala povoljne snježne i vremenske uvjete. Za tako dug put sve se mora poklopiti, iznenađenja u prirodi su uvijek nova.
Moje nove vjerne družice su krplje TLS Symbioz Elite, koje se savijaju i imaju osim prednje dereze još osam derezica na donjem dijelu. Unatoč svim poboljšanjima me na prečnicama ne uvjeravaju. Inače su super. Samo po ravnoj tvrdoj podlozi troši se više snage pri hodu, jer derezice pošteno hvataju podlogu. Prije sam imala TSL 325 Escape Easy.

(+2)

radagremvhribe13. 04. 2015 14:59:05

odlično pripremljeno, izvedeno, fotografirano, samo se možemo diviti ovoj hrabrosti i svestrano spremnosti!
p.s.
a možemo vidjeti fotku tog slavnog ranac?

SuzanaM13. 04. 2015 18:27:55

Deuter ACT Lite 40 plus 10. Na fotografijama je u izvedbi 40 l, po Komni sam hodila s punom kapacitetom 50 l (može se povećati kapa).

(+2)

ločanka19. 06. 2015 16:15:26

Budući da tema Vogel - Komna nije otvorena i jer je baš Konjsko sedlo jučer bilo središte svih prekrasnih pogleda na planine i posuto obiljem cvjetnih jastuka, izabrala sam ovaj naslov. Stvarno, nije se dalo odmah dalje.
Budući da me dugo mamao i Bohinjski Migovec, trebalo je malo i na te oglede pa smo hrabro krenule u brdo, zatim desno preko trava, pa do pod njegovu piramidu gdje se vidjelo da dalje u stijene neće ići. Spustile smo se strmim travama, prešle ih prema istoku, ali za dalje je ponestalo hrabrosti ili pripreme. No, bile smo sretne jer smo konačno otišle samo na oglede, i to je bio plan.
Cijeli put od Vogla do Komne bio je jučer stvarna izložba cvijeća, sve je ugodno mirisalo, na putu smo srele samo dva stranca, a inače sam imala osjećaj da tu nema puno posjeta, što je još više razveseljujuće. Na putu smo brale i majčinu dušicu i plahticu, obje su se same nudile. Dugo, dugo nisam bila na ovom pohodu, sada mislim da treba uskoro opet na ovu stazu, samo u nekoj drugoj varijanti, npr. skijaškoj mimo Mohorja.
Na Komni obnavljanje doživljaja uz stvarno dobru kavu. A dobiješ je puno!