|
| jojoj17. 01. 2016 14:59:03 |
Skopolijev grint - Senecio scopolii Hoppe & Hornsch.
Naletjeli pa ćete moći i na slovenski sinonim: volnatodlakavi grint
U svakom slučaju radi se o istoj biljci.
Razlog zašto sam se uključio u komentiranje na portalu »hribi« jest nepravilno imenovanje biljke na slici: http://hr.hribi.net/slika.asp?rastlina=2645 na tom portalu kao skopolijev grint a u stvari je jedna od sivica.
Lijepo bi bilo kad moderator ili autor spomenute fotografije popravi natpis iz skopolijeva grinta u sivicu, da se prekine zavođenje florističkih početnika pogrešnim određenjima. Koja od sivica je, sa slike nije moguće razabrati. O tome kasnije.
Naime pri pretraživanju podataka o široj rasprostranjenosti ove vrste (Skopolijev grint) i izvan Slovenije spotaknuo sam se na fotku skopolijeva grinta koja to nije i utvrdio da je objavljena na portalu »hribi«. U Alpama ne uspijeva! Zato ga ni strane sjeverne ili zapadne literature ne obrađuju.
Naime Flora Hrvatske iz 1993. ga ne obrađuje, nailazimo pak na albansko ime Pulith i Skopolit, dakle u Albaniji jest. Vrsta je sigurno rasprostranjena samo na Zapadnom Balkanu. U Sloveniji samo na Krasu, koji seže i na talijansku stranu granice, po Čičariji, na Postojnskom i na Sabotinu.
Kratki opis najvažnijih obilježja za Skopolijev grint
Biljka ima samo jedan (1) vršni košar s cjevastičnim diskovim i vanjskim jezičastim cvjetovima. Venčić oba je žut.
Vanjski ovojni listovi su jednako dugi ili duži od unutarnjih i prilijepljeni, te gusto vunenato dlačasti.
Listovi su cjeloviti, meki, jajačasti do suličasti s izoštrenom ili tupom vrhom, gusto sivo vunenato dlačasti, po rubu sitno nazubljeni. Stabljični su sjedeći i s ušicama obuhvaćaju stabljiku. Bazalni polako prelaze u dugi peteljku.
Cijela biljka je gusto vunenato dlačasta i na izgled sivkasta. Visoka 20-40 cm.
Po habitusu mu je pomalo sličan samo divjakovski grint, koji nije tako dlačast i ima vršno latasto »cvjetno« s više košara: 3-5, rjeđe do 7 te jako jako rijetko samo s jednom košarom. Uspijeva u Julijcama, Karavankama, Kamniško-savinjskim Alpama i na Primorskom
Još o sivicama – rod Tephroseris
Od grintova se razlikuju po tome što košare nemaju vanjski ovoj, te vrhovi ovojnih listova nisu crnkasti do crni, nego zeleni do narančasti ili ljubičasti.
U nekim (ne svim) starijim literaturama bile su svrstane u rod Senecio
Za određivanje vrste slika »cvjeta« nije dovoljna, osim za narančastu sivicu Tephroseris aurantiaca (Willd.) Griseb., koja ima venčić oba cvjeta (jezičastih i cjevastičkih) narančast. Ali tu boju moraju imati u punom procvatu! Jer se često javlja pogrešno imenovanje kao narančasta sivica za obirsku sivicu, koja može ponekad prije procvata imati narančasto obojane jezičaste cvjetove, nakon procvata su žuti. Obirska sivica: Tephroseris longifolia (Jacq.) Griseb.& Schenk subsp. longifolia (accepted) s sinonimima u starijim literaturama: Tephroseris ovirensis (W. D. J. Koch) B. Nord. i Senecio ovirensis (W. D. J. Koch) DC.
Za određivanje sivica pak je uz oblik cvjeta i košare potrebno znati kakvi su bazalni listovi po obliku, nazubljenosti te dlačavosti na gornjoj i donjoj strani, koja može biti različita, pa i dlačavosti cele biljke.
Veseli nas naravno argumentirana rasprava kao primjerice petra2. Za razliku od neargumentiranog »ja mislim«, bez ikakvog drugog argumenta.
jojoj
 1
|
|
|
Za objavu komentara morate se prijaviti:
Ukoliko još nemate korisničko ime, morate se prvo
registrirati.