| bagi1. 08. 2018 10:25:59 |
Osnovnu ideju smo dobili prošle godine prilikom posjeta Cjajniku. Parking kod Koschutahausa bio je već rano pun, a nekoliko trkača s voćkama na pojasu nervozno se pripremalo za start. Jedan sudionik nam je objasnio da se radi o godišnjem trku oko Košute, prošle godine već treći zaredom. Krug je iznosio 33 km s 2500 m uspona, zbog sigurnosti uglavnom uz podnožje grebena Košute na obje strane granice. Prošlogodišnja trasa vidljiva je ovdje … http://www.trzican.si/wp-content/uploads/2017/07/Koschuta-Hiking-Flyer_A4-2017.pdf
Takve udaljenosti nam nisu ništa novo i već tada smo se odlučili da ćemo to jednom napraviti i mi u ludoj varijanti  . U subotu je najavljen lijep dan i odluka je bila laka. Za cijeli podvig računali smo 13 do 14 sati, startom kod cestarske barake pod Ljubeljem. Htjeli smo i prijeći cijeli greben Košute, koji je trkačima previše izložen. Sve smo to u potpunosti napravili, nagrade smo pokupili na kraju  .
O prijelazu Košute ništa novo. Pokraj planine Košutica uspnuli smo se na Hajneževo sedlo i odatle preko zaštićene staze na Veliki vrh. S suncem u lice i još svježim jutarnjim osmijehom krenuli smo na dug prijelaz grebena sve do Košutnikovog tornja. Tamo smo imali prvi odmor za okrijepiti se. Do tu put bez problema, neki postojeći ogradnici u dobrom stanju. Nastavili smo po oštećenoj poprečnoj stazi iznad Dugih Njiva prema sedlu Potok. Taj dio je na više mjesta otrgnut od zimskih lavina i naknadno zgaznut, ali dodatna opreznost ne škoduje.
Vrlo zanimljiv je prijelaz preko Meli. Prvo iznenađenje bile su Knafeljeve markacije, koje se nastavljaju daleko na austrijsku stranu. Kasnije smo saznali da je taj prijelaz napravilo domoljubno Celovško planinarsko društvo i markiralo ga. Ni graničari nisu usudili ukloniti crveno-bijele krugove, samo u zemljovidima prijelaz uopće nije označen kao markiran. Ništa zato, oznake su tu i baš su dobro došle pri traženju prolaza.
Drugo iznenađenje je izgled i geološki sastav Meli. Pun je kamenja različitih boja i oblika, šljunka, izjedanih tornjeva, udolina i zanimljivih prolaza, čak se nađe i izvor vode među svim tim pijeskom. Izgled je prilično divlji i toplo preporučujem ogled tog područja . Najlakše je s planine Dolga Njiva, može se spojiti i s posjetom Tolste Košute.
Nakon Meli smjer hoda se okreće i počeli smo se vraćati austrijskom stranom. Nastavili smo se prvo jako popeli do podnožja Tolste Košute i zatim preko dugih kamenjara krenuli prema koći pod Košutom. Do tamo smo hodali i hodali, prelazili kamenjar za kamenjarom, penjali se i spuštali i istovremeno zahvaljivali na rijetkoj sjeni. Sunce nam je i u tom smjeru neumorno sijalo u lice. Kod koće uslijedio je obvezni, tek drugi odmor za poslastice svake vrste, provjetravanje cipela i provjeru vremenskog plana. Vremena na smjernim tablama nam nekako nisu išla uz očekivanja, pa smo se brzo skupili i odmah iza koće ponovno zagrizli u strminu.
Opet su slijedili kamenjari za kamenjarima, kilometri su letjeli pod nogama, sati prolazili. Počeli smo se spuštati, kamenjare je zamijenio drugi teren. Markacije su redovite, povremeno slabije vidljive. Dan se opraštao, mi smo se čudno još uvijek spuštali, Hajneževo sedlo bilo je sve dalje. Prešli smo u najvišu ludu brzinu, srećom umora još nije bilo puno, oči su zabrinuto tražile grane staze u pravom smjeru. Kompass zemljovid ovdje se nije pokazao i više se na njega nismo oslanjali  .
Sunce se već davno sakrilo za obronke, kad smo na zadnjoj ključnoj markaciji usred zarasle staze konačno skrenuli prema Hajneževom sedlu. Grizli smo i grizli u strminu, trebalo je još obraditi 800 visinskih metara. Baš ispod vrha sedla nama je nebeska svjetlost konačno ugasila, ali barem smo znali gdje smo. S čeljkama smo došli do granične table, konačno udahnuli i oprezno se vratili u dolinu jutarnjom stazom. Noć su nam osvijetljavali bljeskovi pregrijanog zraka s povremenim grmljavinom i na kraju počastili malom pljuskom. Ali tada smo već bili kod auta, samo sat prije ponoći .
Za zaključak:
Cijela trasa je duga, naporna i zahtijeva odličnu fizičku spremu. Staze na austrijskoj strani nisu svuda dobro utabane, povrh toga slijede kamenjari za kamenjarima. Naše mišljenje je da staza nije najprijateljskija trkačima. Možda su zato ove godine djelomično promijenili trasu, povezali više polazišta prijevozom i obrisali prošlogodišnja vremena za medalje. Ukratko, događaj su učinili prijateljskijim i običnim pješacima.
Ovogodišnji Košuta Hiking bit će u subotu 4. kolovoza. Bez obzira na skraćenu stazu oko Košute velik je izazov svakome. Poveznica na pozivnicu … https://www.zell-sele.at/upload/2158792_Letak_KOSUTA_2018a.pdf
Još nagrade za našu verziju staze (podaci iz Garmin Montane):
Duljina: 43 km
Uspon: 3883 m
Potrebno: 18 sati
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61
| (+15) |  | |
|
|