| rokeg29. 08. 2024 18:05:27 |
I ja sam nedavno obavio sljedeću turu. Autobusi do Rateča, zatim preko granice mimo Belopeških jezera i koće Zacchi i Kugyevom stazom na Strug, po grebenu do Vevnice, zatim na V Koncu špicu i Kotovu špicu, te natrag do Vevnice. Zatim u lijep bivak Alberto Busettini prespati i drugog dana sam htio preko Malog Koritniškog Mangarta na Mangart, ali nažalost nije išlo pa sam morao natrag do bivaka i preko manjeg klizišta do raskrižja staza za Mangart i bivak i do ruba nad vrhom Stop i po svom na Mali Koritniški Mangart te po grebenu na Mangart i po slovenskoj stazi te mimo bivaka Nogara natrag u Rateče.
Kugyeva staza je lijepo osigurana, ako već ne previše za tako "divlju" planinu. Ulazno snežište je malo zlo, ali se ga da lijepo obći lijevo po "preperelim" stijenama gdje nema oprimka tj. sve ostane u ruci. Onda je lijepo provučena staza do vrha. Strugove špice su jako zanimljive. Do Strugove škrbine staza je još relativno dobro osigurana. Dalje prema Vevnici je jako loše stanje. Mnogo jeklenica je poderano, baš na najpodrtoj i prepadnoj mjesto zamijenjena uže koje nije najpouzdanije i prolaz je adrenalinski. Srećom dalje do vrha nije zahtjevno.
S Vevnice V Koncu špica naizgled nepristupačna, ali ima pravu lijepu gredinu do graničnog kamena, do vrha nas čeka još nekoliko metara po dosta podrtoj grebenu, onda shvatiš da nije bitno viši. Do Kotove špice je posebna priča. Prvi skok uskoro za vrhom još lijepo popnem, zatim malo lakšeg svijeta, kad se nađeš nad previsnom stijenom sa štantom. Gotovo se okrenem kad ugledam lijepu policu na Tamarsku stranu koja me preko kraćeg skoka lijepo dovede u škrbinu, zatim skrenem na Koritničku stranu po lijepoj gredini. Na kraju nje podrto penjanje i u lakši svijet i na prostrani vrh Kotove špice. Napravim obilazak oko i silazim lakšom Tamarskom stranom natrag do VKŠ. Postavio sam 3 možića za lakšu orijentaciju. Svijet mi se nije činio tako jako podrto. Zatim sam još 1x otišao na Vevnicu i u bivak. Bio sam sam. Drugi dan sam probao direktno po žljebu na MKM, sprva lijepo osigurana i označena staza, kad staza skrene u žleb, tu "kut" lijevo, ugledao sam još crvenu točku, zatim mi se nič nije činilo prolazno. Možda netko zna kamo sam trebao? Probam još po žljebu do granice, ali do vrha sve glatko  ... silazim po stvarno slabo označenoj, održavanoj i gruščastoj stazi do raskrižja za Mangart. Po jako slabo označenoj stazi idem do vrha Stop. Tamo skrenem sa staze u strme trave koje dosežu trentarsku II, koje me po lijepom žljebu dovedu na greben, odakle je do vrha MKM još 10 minuta. Zatim slijedim možiće do Hude škrbine koja je stvarno huda. Zatim se popnem još do vrha Hude škrbine označene u OSM, inače nije neki vrh. Možda netko zna gdje je pravi vrh koji je na popisu Marijane i Markota? Visok bi trebao biti 2401 m, što inače odgovara trenutnoj lokaciji u OSM. Nastavio sam po strmim travama na Mangart. Kod bivaka Nogara pričekam 15-minutnu pljušt i po mokroj stazi silazim do Belopeških jezera i u Rateče, zatim 7h vožnje kući. Prvo uopće nije bilo autobusa, zatim vlak s Jesenica kasnio toliko da sam propustio zadnji bus i morao zvati taksi....
Zanima me, je li Kugyeva staza označena kao jako zahtjevna ili izuzetno zahtjevna?
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52
| (+13) |  | |
|
|